Plastične slamčice protjerane iz rodnog grada
Kako popiti milkšejk bez slamke, pitanje je s kojim se suočava Vašington otkako je, u interesu zaštite životne sredine, zabranio upotrebu plastičnih slamki.
U prošlom vijeku milioni plastičnih slamki proizvedeni su u zgradi firme "Stone Straw", neprivlačnom zdanju od žute cigle, u kojoj je danas sjedište saobraćajne policije.
Jedini znak njenog istorijskog značaja je diskretna spomenploča u čast Marvina C. Stouna, pronalazača papirnate slamke.
Po legendi, Stoun je ideju dobio jedne večeri pijuckajući svoj omiljeni koktel mint julep. U to doba ljudi su koristili prirodne slamke, napravljene od sasušenih stabljika biljke ljulj, ali Stounu se to nije dopalo jer mu je mijenjala ukus pića. Stoga je adaptirao postojeću mašinu za proizvodnju cigaretnog papira i pretvorio ga u mašinu za papirnate slamke. Patent je prijavio 1888. godine. U prijavi je napisao da mu je cilj stvaranje jeftine i trajne zamjene za prirodne slamke koje se koriste za primjenu lijekova i pića. Ostalo je istorija.
Ali gotovo vijek i po kasnije, njegov "nezahvalni" grad postao je drugi veći američki grad, nakon Sijetla, koji će zabraniti plastične potomke Stounovog popularnog izuma.
Zabrana je tehnički stupila na snagu 1. januara, ali korisnici, uglavnom restorani i barovi, dobili su rok do 1. jula za prilagođavanje, ali mnogi nisu uspjeli da nađu zamjenu, kaže preduzetnik Kirk Fransis.
Taj mladi ugostitelj jedan je od onih koji postavlja pitanje kako popiti milkšejk bez slamke. Razmišljao je o metalnim slamkama, biorazgradivim ili nekim trećim od materijala temeljenih na povrću. Sve se pokazalo ili skupljim ili krhkijim od plastičnih.
Slamke su neodvojiv dio američke kulture otkako su uvedene kao metoda suzbijanja širenja bolesti u vremenu kada su ljudi dijelili istu šoljicu pijući vodu iz javnih česmi.
Drugi Amerikanac, Džozef Fridman, nadogradio je Stounov izum prije 90 godina plastičnom slamkom.
Sara Perin, majka petogodišnje Lili, gleda kako djevojčica uz pomoć slamke pije sok iz plastične čaše s plastičnim poklopcem.
"Bez slamčice bi sve prolila. Zabrana je uvedena s dobrom namjerom, ali šta sa djecom? Ili invalidima? Nama to pomaže da o sebi bolje mislimo, ali čini li razliku za okolinu ako prvo ne ciljamo na velike korporacije?" dodaje.
Kolin Odel sjedi sa svojim psom na terasi i uz pomoć slamke pijucka sok od guave s puno leda.
"Dobio sam je uz sok", kaže pomalo u samoodbrani i dodaje kako je on za zabranu.
"To će pomoći smanjenju nivoa plastičnog smeća u okeanima".
Odel kaže i da plastičnih slamki u Vašingtonu ima dosta manje i napominje da nije tako drugdje u zemlji.
(Index.hr)
