Perućica - posljednji dio netaknute prirode u Evropi
Srne, veprovi, divlje koze, kune, medvjedi, divlje mačke, lisice samo su malen dio životinja koje obitavaju na tlu parka, dok zrak paraju krila orlova, sokolova, tetrijeba, koseva i drugih ptica...
Godinama čovjek svojim djelovanjem uništava prirodu oko sebe, prirodu koja se stvarala tisućljećima, sve samo kako bi ostvario vlastitu dobit. Posljedica toga su skori nestanak netaknutih dijelova prirode te ih se danas može nabrojati na prste jedne ruke. A ta ruka učinila je mnoga zla na štetu prirode zahvaljujući kojoj postojimo.
Jedno od posljednjih mjesta na svijetu, a definitivno posljednje mjesto u Europi u kojem je čovjek odlučio ne igrati nikakvu ulogu, je prašuma Perućica u BiH. Ovdje priroda živi svojim životom preko 20 tisuća godina, a starost stabala koje ovdje rastu doseže i do 300 godina. Prirodno bogatstvo parka prvenstveno su šumske zajednice crne i bijele johe, hrasta kitnjaka, smreke, jele i mnogih drugih vrsta, kakvih skoro više i nema na području Europe. Pitome doline kroz koje prolaze gusti šumski kompleksi isprepliću se s riječnim kanjonima, sve do visokih planinskih vrhova do koji sežu neki od najljepših planinskih pašnjaka. Kroz Peručicu prolazi Perućički potok na kojem se nalazi veličanstveni slap Skakavac i s kojeg se voda, u samom srcu prašume, baca niz 80 metara visoku liticu.
Peručica je prepuna prizora netaknute prirode, a zbog nikakvog utjecaja čovjeka istroge kontrole ulaska u područje parka, uz bogati biljni svijet, razvio se i još bogatiji životinjski. Srne, veprovi, divlje koze, kune, medvjedi, divlje mačke, lisice samo su malen dio životinja koje obitavaju na tlu parka, dok zrak paraju krila orlova, sokolova, tetrijeba, koseva i drugih ptica.
Važnost područja prepoznata je već 1938. godine kada su, prilikom izrade plana upravljanja područjem, naišli na veličanstvene primjerke bukve, smreke i jele. Skoro dvadesetak godina proučavanja i istraživanja bilo je potrebno da se shvati važnost i ljepota ovog područja te da se ono proglasi strogo zaštićenim područjem. Od tada pa sve do danas rijetki su bili ti koji su imali prilike u potpunosti istražiti teren i područje parka.
Ulaz u park strogo se kontrolira, prvenstveno zbog teško pristupačnog terena i bojazni da se netko ne izgubi, ali i zbog toga da se smanji ljudski utjecaj na prirodni tijek. No šetnja među divovima nije rezervirana samo za znanstvenike i učenjake, već u kratko istraživanje mogu ići svi, ali uz pratnju čuvara parka. Samo maleni dio parka dostupan je za posjetitelje, a dobar dio šume nije otvoren prvenstveno zbog njene neprohodnosti.
Ako se odlučite za vikend izlet, ne morate brinuti jer u blizini postoji nekolikoiznajmljivača koji nude poprilično kvalitetan smještaj. Isto tako možete birati između nekoliko vođenih pješačkih tura po označenim stazama koje vas vode sve do slapa Skakavac, odnosno vidikovca s kojeg se pruža prekrasan pogled na slap.
Izvor: Pun Kufer
