Osobe okružene zelenilom sretnije su od osoba koje žive u “betoniziranom” okruženju
Fotografija: Juraj Tomljanović
O važnosti zelenih površina za ljudsku sreću i psihofizičku dobrobit, a posebno u kontekstu pandemije COVID-a 19, Perica Štefan iz Greenpeace Hrvatska razgovarao je s Marinom Trbus i Lindom Rajhvajn Bulat, psihologinjama iz Zagrebačkog psihološkog društva.
Koje su sve dobrobiti provođenja vremena na zelenim površinama?
Dosadašnja istraživanja koja su se bavila ovom temom jasno pokazuju kako su osobe okružene zelenilom i koje iz svojeg doma imaju pogled na zelenilo sretnije od osoba koje žive u “betoniziranom” okruženju. Također, ljudi koji više borave u prirodi imaju duži životni vijek, zadovoljniji su životom, osjećaju manju razinu stresa, smireniji su, imaju bolji imunitet, ali i veće samopoštovanje i mentalno zdravlje, općenito. Osim toga, okruženje zelenilom poboljšava radnu efikasnost i pomaže u ublažavanju negativnih zdravstvenih stanja, što nam je u današnjoj svakodnevici izrazito važno.
O važnosti zelenih površina za naše živote pisale ste u svom članku za Zagrebačko psihološko društvo u veljači 2020. Od tada je prošlo više od godinu dana i pandemija COVID-a 19 postala je naša stvarnost. Koliko je ona promijenila naše živote u smislu novih potreba, a posebice onih za zelenim površinama?
Knjiga Posljednje dijete u šumi, Richarda Louvea, koja je objavljena još prije desetak godina, predstavila je rastući broj znanstvenih dokaza da je provođenje vremena na otvorenom presudno za razvojno zdravlje djece. Pozivajući se na mnoge znanstvene studije, Louve u knjizi dovodi u vezu sve manje aktivnosti na otvorenom s nizom psihijatrijskih poremećaja, pretilosti i drugih bolesti, te je skovao pojam “poremećaj prirodnog deficita” da bi ih kolektivno opisao. Možemo možda promišljati kakav učinak ima prošle godine otvoren vrtić u Istri, gdje djeca imaju prvi šumski vrtić u Hrvatskoj. Louveova sljedeća knjiga, The Nature Principle, otkrila je da poremećaj prirodnog deficita utječe i na odrasle.
Vezano za sam COVID-19, postoje izvješća, posebno anglosaksonskih zemalja koja pokazuju da su ljudi iz gradova u većoj mjeri nego inače boravili u prirodi. Primjerice, u službenim statistikama za Veliku Britaniju, navodi se da je 67% odraslih navelo da je provodilo vrijeme u prirodi u zadnja dva tjedna, dok je povećanje boravka u prirodi u odnosu na početak COVID-a 19 iznosio čak 46%!
Ljudi su se zasigurno više okrenuli prirodi s ciljem da promijene svoju svakodnevicu, koja im je posebno u trenucima strožih mjera dodatan pritisak na njihovo mentalno zdravlje.
Porastao je interes za prirodu i njeno očuvanje
Zašto u iznimnim situacijama ljudi “ponovno otkrivaju” prirodu koja im je i prije bila dostupna?
Kao što smo već spomenule, istraživanja pokazuju da su ljudi zbog korone počeli boraviti u prirodi sve više, no posebno se povećao taj udio za žene. Uz taj nalaz, 2020. Britanski institut za znanost, prirodne resurse i studije na otvorenom, utvrdio je da su ljudi počeli i više primjećivati ptice, zvukove prirode te općenito životinje i biljke u prirodi. Nadalje, Institut je zabilježio da ljudi više govore, pišu i objavljuju slike vezano uz prirodu na društvenim mrežama nego prije COVID-a 19.
Autori studije navode da je čak 70% ispitanika navelo da su skloniji provoditi slobodno vrijeme u prirodi u okolici mjesta gdje stanuju, a posebno je zanimljiv nalaz da su zbog češćeg boravka u prirodi mladi u istraživanju procijenili veću zainteresiranost za prirodu i njeno očuvanje.
Kako u tom smislu ocjenjujete stanje u Zagrebu?
Zagreb nije iznimka, mogli smo često vidjeti da su Sljeme, Jarun, Bundek i Maksimir bila mjesta zelenog oduška za mnoge sugrađane i sugrađanke. To se posebno vidjelo u trenucima kada su na snazi bile zabrane kretanja među županijama te kada Zagrepčani i Zagrepčanke nisu imali mogućnosti otići i u neka bliža izletišta i planinarska mjesta u okolici.
Mi znamo iz istraživanja da su te zelene oaze blagotvorne za subjektivnu dobrobit građana, a posebno mladih i djece. Možda nam je ovo iskustvo pokazalo koliko je važno da čuvamo postojeće zelene resurse u gradu i ulažemo u stvaranje novih.
Naša djeca i mladi (kao i mi stariji) previše vremena provode za ekranima. Koliko su zelene površine važne za njihov psihofizički razvoj te na koji način ih možemo stimulirati da više vremena provode na otvorenom?
Kako za odrasle, dosljedno se pokazuje da je zeleno okruženje izrazito važno za kvalitetu i zadovoljstvo životom i djece i mladih. Količina zelenog prostora proporcionalno je povezana s dobrobiti tijekom cijelog djetinjstva, a zanimljivo je da neka istraživanja pokazuju da je okruženje zelenilom još važnije za adolescente. U nekim skandinavskim zemljama vidimo kako se često naglašava važnost boravka u prirodi za psihičko i fizičko zdravlje djece, a u nekim europskim i azijskim zemljama sve češće nailazimo na projekte izgradnje parkova u velikim gradovima ili škole okružene drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom).
U nedavno provedenom nacionalno reprezentativnom istraživanju Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj, koji su proveli UNICEF i Studijski centar socijalnog rada, pokazalo se da su učenici drugih razreda osnovne škole relativno zadovoljni svojim susjedstvom i da su sadržaji u njemu prilagođeni djeci, no to zadovoljstvo se smanjuje kako djeca odrastaju, pa su učenici šestih razreda znatno nezadovoljniji navedenim (gotovo 15% dvanaestogodišnjaka navodi da u njihovom susjedstvu nema dovoljno mjesta za igru ili zabavu). Čini se da je obogaćivanje sadržaja u prirodi s npr. uređenim (i održavanim) sportskim igralištima te promoviranje provođenja strukturiranih aktivnosti na otvorenom jedan od načina vraćanja djece u prirodu. Poznato je da je među školskom djecom omiljena upravo aktivnost tzv. Škole u prirodi, kojoj je osnovni smisao spajanje učenja, socijalizacije, preuzimanja odgovornosti i kontakt s prirodom. Također, važno je djecu i mlade pitati za mišljenje i aktivno ih uključiti u osmišljavanje projekata usmjerenih unapređenju života u njihovim zajednicama, a uređenje okoline za njihovo i slobodno i školsko vrijeme može biti jedan od tih zajedničkih zadataka. Kada osjete da je to nešto njihovo, njihovih ruku djelu, bit će spremniji u takvoj okolini i provoditi svoje slobodno, nestrukturirano vrijeme.
Nedavno smo na našim društvenim mrežama objavili vijest iz Varaždina gdje je jedna hrabra žena svojim tijelom zaustavila rušenje zdravog stabla. Ljudi su se jako angažirali oko te vijesti i u brojnim komentarima najoštrije osuđivali sječu. Sličan slučaj imamo i u Zagrebu gdje je Maja Paskaš spriječila sječu zdravog jablana u Heinzelovoj. Kako komentirate takve oblike društvenog angažmana i što ljude generalno potiče na protest?
Diljem Hrvatske možemo povremeno zabilježiti slične reakcije i proteste. Primjerice, samo u Zagrebu imali smo primjere da su ljudi reagirali zbog drveća i zelenila, kao što su protesti zbog uređenja zagrebačke Džamije (Meštrovićev paviljon) ili prije zbog Cvjetnog trga. Protesti su stari gotovo koliko i ljudska društvena povijest. Istraživanja iz područja socijalne psihologije pokazuju da ljudi zapravo vole pravila, norme i da im to olakšava snalaženje u društvenim, ekonomskim i drugim procesima. Tako da, zapravo, da bi se dogodio protest, mora se poklopiti određen broj faktora koji ujedinjuje ljude. Često se zna reći da je potrebna samo kap koja prelije čašu ili možda jedan pojedinac koji će potaknuti na reakciju. No, ono što znamo je da su sljedeći faktori ti koji doprinose većoj vjerojatnosti pojave protesta: smanjeno povjerenje u institucije i upravljačke strukture, zajedničko razumijevanje problema, odnosno da se mase ujedine, makar i oko samo jednog pitanja, iste razine sličnih emocija oko tema protesta, zemljopisna blizina, anonimnost, osjećaj učinkovitosti i smisla protesta, razina do koje nam je trigeriran evolucijski odgovor, bori se ili bježi (eng. Fight or Flight Response). Što osjećamo veću ugrozu, stvarnu ili percipiranu, veća je vjerojatnost da će se ljudi okupiti.
Koliko je za osjećaj subjektivne dobrobiti bitno i da vjerujemo da se našim resursima i javnim dobrom kao što su zelene površine upravlja kvalitetno i transparentno?
Istraživanja sreće pokazuju da su stanovnici Danske jedni od najsretnijih državljana. Ono što je zanimljivo da tom osjećaju na svakodnevnoj razini doprinosi činjenica da država dobro radi svoj posao, odnosno da postoji vladavina prava, poštivanje dostojanstva i općenito dobro upravljanje. Ovom temom se bavi poznati istraživač Ruut Veenhoven te je sa svojom istraživačkom ekipom izradio Svjetsku bazu dobrobiti i sreće koja prati podatke zemalja iz cijeloga svijeta, kao i brojne poveznice koje na nju utječu, kao što je važnost da građani na razini države osjećaju da se upravlja kvalitetno i transparentno.
Urbanizacija i betonizacija ozbiljne su prijetnje ljudskoj sreći i zdravlju
Istraživanja pokazuju da gospodarski rast dugoročno ne podiže razinu sreće što se čini pomalo kontraintuitivnim. Što je razlog tome?
Naravno da gospodarski rast pruža mogućnost zadovoljavanja ne samo osnovnih potreba (npr. za hranom i osjećajem sigurnosti), već i onih složenijih koje su itekako važne za podizanje kvalitete života (kao što su mogućnost većih i kvalitetnijih socijalnih interakcija ili, pak, osiguravanje resursa za razvijanje osobnih potencijala). Međutim, gospodarski rast uz sebe veže i neke negativne učinke – zagađenje okoline, nejednakost između građana različitog socijalnog statusa, kriminal i veću razinu stresa. Upravo je brz ekonomski rast, bez adekvatnog zbrinjavanja njegovih posljedica, doveo do alarmantnog stanja okoliša koje je danas značajna tema na globalnoj razini. Posljedice se odražavaju na sva živa bića, odumiranje životinjskih i biljnih vrsta, a zatim i na ljude. Degradacija okoliša, koji često „nastrada“ s urbanizacijom i „betoniziranjem“ zelenih površina, kako je potvrđeno u brojnim istraživanjima, ozbiljna je prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju. Ako se, na primjer, ponovno vratimo na istraživanje subjektivne dobrobiti djece, koje se osim u Hrvatskoj provodilo i u 40-ak drugih zemalja, zanimljivo je da djeca koja iskazuju najveću subjektivnu dobrobit i veće zadovoljstvo različitim područjima života (npr. svojom obitelji i prijateljima) dolaze iz Albanije, Rumunjske, Grčke, Hrvatske, a ne nekih gospodarski razvijenijih europskih zemalja, što nam govori da gospodarski rast nije jedini presudan za veću sreću. S druge strane, samim susjedstvom su najzadovoljnija djeca iz zemalja u kojima se njeguje održavanje prirode, zelene okoline i potiče djecu na provođenje vremena na otvorenom (npr. Finska, Švicarska, Estonija, Norveška).
Koje su “alternative” zelenim površinama za ljude koji im nemaju pristup zbog nekog od razloga pandemije? (npr. samoizolacija ili teško bolesni koji ne mogu napustiti stan ili kuću)
Ono što možemo preporučiti u takvim situacijama je da si osobe kojima je teže izaći van, u prirodu, naprave svoju malu oazu u svom domu. Neki svoj kutak doma da obogate biljkama, cvijećem, zelenilom. Nedavno smo imale prilike vidjeti u katastrofalnim potresima pogođenoj Sisačko-moslavačkoj županiji kako je ljudima teško otići s njihove zemlje, od njihovog dobra. Ti stanovnici žive okruženi prirodom i svojim vrtovima, baščama, imanjima, i iskazuju koliko im je, u svim ovim nedaćama, olakšavajući čimbenik da dolazi lijepo vrijeme i da mogu uživati i raditi u svojem vrtu. Upravo to je od neupitne važnosti za njihovo mentalno zdravlje. Pandemija nas je nažalost udaljila od ljudi, ali nas je približila prirodi i ako i ne možemo mi izaći i otići u prirodu, možemo prirodu približiti sebi.
Je li moguć kompromis između sveopće betonizacije i zelenih površina?
Mnoge studije jasno pokazuju da je degradacija okoliša ozbiljna prijetnja ljudskoj sreći i zdravlju, ali i da je ljudima potreban predvidivost, kvalitetno upravljanje i gradom i državom. Temeljem toga, nameće se potreba za kompromisom i kvalitetnijim planiranjem urbanih rješenja.
Neke zemlje su veći naglasak stavile na organizaciju biciklističkog i javnog te općenito tzv. zelenog prijevoza. Također, može se uočiti, kako smo navele, da su sve češći projekti izgradnja parkova u velikim gradovima, škola okruženih drvećem (s velikim prozorima da se poveća kontakt s prirodom), urbanih vrtova, te vrtova u i na zgradama. Ljudsku vrstu karakteriziraju i sjajni primjeri suradnje te sigurno, uz dobru volju, i ovdje to ne bi bio izuzetak, s ciljem da se osiguraju zelena rješenja i za same građane, ali i druge vrste koje okružujemo i na koje nažalost štetno djelujemo.
