Lekcije iz 1500 klimatskih politika
Nova studija objavljena prošle sedmice analizira 1500 klimatskih politika primijenjenih u posljednje dvije decenije, otkrivajući da su samo četiri posto, odnosno – 63 politike – bile učinkovite u smanjenju emisija.
Tim povodom Carbon Brief razgovarao je s glavnom autoricom dr. Annikom Stechemesser s Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime u Njemačkoj.
Stechemesser u intervjuu za Carbon Brief kaže da su najčešće vrste politika “mjere zapovijedanja i kontrole”, kao što su standardi emisija i tehnološki mandati. To su najčešće korištene politike u svim sektorima, osim u saobraćajnom prometu. Tržišno utemeljene politike (kao što su porezi) prvenstveno su koncentrisane u razvijenim ekonomijama i najzastupljenije u prometnom sektoru.
Autori su u studiji ipak identifikovali 63 političke intervencije koje su potaknule velika smanjenja emisija. Neke od njih primijenjene su u industrijskom sektoru. Na primjer, za razliku od brojnih drugih sistema trgovanja bodovima emisija stakleničkih plinova kineski pilot programi značajno su smanjili emisije nakon nekoliko godina. Uvođenje tog pilot projekta također je pratilo smanjenje subvencija za fosilna goriva i jačim financijskim poticajima za energetsku učinkovitost.
U sektoru električne energije, Ujedinjeno Kraljevstvo je postiglo značajno smanjenje emisija putem uvođenja minimalne cijene ugljikovih bodova, subvencije za obnovljivu energiju i plan postupnog ukidanja ugljena. SAD je primjer značajnog smanjenja emisija u prometnom sektoru, što je rezultat kombinacije poreznih poticaja i subvencija za vozila s niskim emisijama i standarda učinkovitosti CO2, ističe Stechemesser za Carbon Brief.
Stechemesser smatra da je kombinacija politika učinkovitija od jedne politike zbog toga što populističke mjere, kao što su zabrane, građevinski propisi, pravila o energetskoj učinkovitosti i subvencije, obično nemaju ili imaju mali učinak kada se koriste same. One pokazuju velike učinke samo u kombinaciji s drugim politikama i, u većini slučajeva, cijene su nadopuna koja omogućuje učinkovito smanjenje emisija.
Među cjenovnim mjerama ističu se porezi. Oni su jedini politički instrument za koji je utvrđeno da sam po sebi uzrokuje velika smanjenja emisija.
Kada se govori o razlikama između uspješnih politika u razvijenim i zemljama u razvoju nalazi studije sugerišu da se kombinacije instrumenata politike koji su komplementarni u kombinacijama razlikuju po sektorima i skupinama zemalja s ekonomskim razvojem.
“Primjerice, nalazimo da u industrijskom sektoru određivanje cijena igra istaknutu ulogu i u razvijenim ekonomijama i u ekonomijama u razvoju, ali na različite načine. Najučinkovitiji je pojedinačno u razvijenim ekonomijama i pokazuje najveću sinergiju s drugim politikama u ekonomijama u razvoju”, kaže dr. Annika Stechemesser za Carbon Brief.
Na kraju dodaje da “uočene razlike u učinkovitim politikama mogu djelimično odražavati fazu klimatske politike. Možda nećemo promatrati neke politike u ekonomijama u razvoju jer se ne provode zbog protivljenja interesnih skupina ili ograničenog državnog kapaciteta”.
Studija također nudi mrežu podataka koju svako može koristiti za usporedbu politika po zemljama i po sektorima.