Količina mikroplastike koja se nataložila na morskom dnu utrostručila se u 20 godina
Foto: EPA
Ukupna količina mikroplastike koja se nataložila na dnu okeana utrostručila se u posljednja dva desetljeća, s progresijom koja odgovara tipu i obimu potrošnje plastičnih proizvoda u društvu.
Ovo je glavni zaključak studije koju su sproveli Institut za nauku i tehnologiju okoliša pri Autonomnom univerzitetu u Barseloni (ICTA-UAB) i Odsjek za izgrađeni okoliš Univerziteta Aalborg (AAU-BUILD), a koja omogućava prvu rekonstrukciju visoke rezolucije onečišćenja mikroplastikom iz sedimenata prikupljenih u sjeverozapadnom Sredozemnom moru.
Ova nova studija, objavljena u časopisu Environmental Science and Technology (ES&T), pokazuje da se mikroplastika zadržava nepromijenjena u morskim sedimentima i da obim mikroplastične mase koja je nakupljena na morskom dnu reflektuje globalnu proizvodnju plastike od 1965. do 2016. “Konkretno, rezultati pokazuju da se od 2000. godine količina plastičnih čestica nataloženih na morskom dnu utrostručila i da, daleko od smanjenja, nakupljanje plastike nije prestalo rasti oponašajući tako proizvodnju i globalnu upotrebu tih materijala,” objašnjava istraživačica ICTA-UAB-a, Laura Simon-Sánchez.
Istraživači objašnjavaju da su analizirani sedimenti na morskom dnu ostali nepromijenjeni otkako su nataloženi prije nekoliko desetljeća. “To nam je omogućilo da vidimo kako se od 1980-ih, ali posebno u posljednja dva desetljeća, povećalo nakupljanje čestica polietilena i polipropilena iz ambalaže, boca i folija za hranu, kao i poliestera iz sintetičkih vlakana u tkaninama za odjeću”, objašnjava Michael Grelaud, istraživač pri ICTA-UAB. Količina ove tri vrste čestica doseže 1,5 mg po kilogramu sakupljenog sedimenta, a najzastupljeniji je polipropilen, zatim polietilen i poliester. Unatoč kampanjama podizanja svijesti o potrebi smanjenja jednokratne plastike, podaci iz godišnjih evidencija o morskom sedimentu pokazuju da smo još uvijek daleko od toga. Politike na globalnoj razini u tom smislu mogle bi pridonijeti poboljšanju ovog ozbiljnog problema.
Iako su manje čestice mikroplastike veoma zastupljene u okolišu, nedovoljno razvijene analitičke metode ograničile su prikupljanje čvrstih dokaza o razinama malih čestica mikroplastike u prethodnim studijama koje su analizirale morski sediment. Nova studija je primijenila najsavremenije tehnike snimanja za kvantificiranje čestica mikroplastike veličine do 11 µm.
Analizom stepena razgradnje zakopanih čestica ustanovljeno je da se, jednom zarobljene u morskom dnu, čestice plastike više ne razgrađuju, bilo zbog manjka erozije, kisika ili svjetla. “Proces fragmentacije odvija se većinom u sedimentima plaža, na površini mora ili u vodenom stupcu. Nakon taloženja razgradnja je minimalna, pa plastika iz 1960-ih ostaje na morskom dnu, ostavljajući tako trag ljudskog onečišćenja”, kaže Patrizia Ziveri, ICREA profesorica pri ICTA-UAB.
Istražena jezgra sedimenta prikupljena je u novembru 2019., na okeanografskom brodu Sarmiento de Gamboa, u ekspediciji koja je išla iz Barselone do obale delte Ebro, u Tarragoni, Španija. Istraživačka skupina odabrala je zapadno Sredozemno more kao područje istraživanja, posebice deltu Ebra, jer su rijeke prepoznate kao žarišta za nekoliko onečišćivača, uključujući mikroplastiku. Osim toga, dotok sedimenta iz rijeke Ebro osigurava veće stope sedimentacije nego u otvorenom okeanu.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA
