Klimatske promjene prijete Hadrijanovom zidu

 Foto: Getty Images

Arheolozi na Hadrijanovom zidu, starom 1.900 godina, u sjevernoj Engleskoj suočavaju se sa novim neprijateljem - klimatskim promjenama, koje prijete njegovoj ogromnoj riznici rimskih artefakata.

Hiljade vojnika i mnoge njihove porodice živjele su oko kamenog zida dužine 118 kilometara, koji prelazi Englesku od zapadne do istočne obale, označavajući granicu Rimskog carstva i formirajući najveću britansku rimsku arheološku lokaciju. Zidanje je počelo 122. godine nove ere za vrijeme vladavine cara Hadrijana i označavalo je granicu između rimske Britanije i nepokorene Kaledonije, pomažući da se varvarski napadači drže podalje od carstva.

Rimski vojnici koji su tamo živjeli ostavili su iza sebe ne samo drvene konstrukcije, već i fascinantne ostatke koji pomažu arheolozima da utvrde svakodnevni život tih ljudi.

Oni uključuju utvrdu Vindolandu, oko 53 kilometra zapadno od današnjeg grada Njukasla na Tajnu, rimsko naselje na prvobitnom istočnom kraju zida, koje je tada nazvano Pons Aelius. "Mnogi pejzaži na Hadrijanovom zidu sačuvani su ispod tresava i močvara - veoma vlažnog zemljišta, koje je štitilo i pomagalo arheolozima gotovo dva milenijuma", rekao je Endru Birli, direktor iskopavanja i izvršni direktor "Vindolanda trasta" za AFP. Međutim, zbog globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena dolazi do promjena. Zemlja se zagrijava brže od temperature vazduha, zgušnjavajući prethodno vlažno zemljište i propuštajući kiseonik kroz nastale pukotine.

"Kada taj kiseonik uđe tamo, stvari koje su zaista delikatne, koje su napravljene od kože, tekstila, predmeta od drveta, pucaju, propadaju i zauvijek se gube", izjavio je Birli. Tokom godina, dramatičan pejzaž oko zida otkrio je kamene i drvene konstrukcije, kožne cipele i odjeću, alate, oružje, pa čak i rukom pisane drvene ploče, što je sve doprinijelo boljem razumijevanju rimske vladavine u Britaniji.

Otkopano je samo oko jedne četvrtine lokaliteta u Vindolandi, a tvrđava je samo jedna od 14 duž Hadrijanovog zida, koji je od 1987. godine na listi svjetske baštine Uneska i jedna je od najpoznatijih britanskih drevnih turističkih atrakcija.

"Manje od jednog procenta Hadrijanovog zida je arheološki istraženo i veliki dio tog pejzaža je zaštićen u ovom vlažnom tresetnom okruženju i to je pejzaž koji je zaista ugrožen", naglasio je Birli. Na lokaciji su izložene desetine rimskih cipela svih polova, uzrasta i društvenih slojeva, a to je samo mali uzorak od oko 5.500 kožnih predmeta koji su do sada pronađeni samo na jednom mjestu. Zahvaljujući crnoj, tresetnoj zemlji, mnogi artefakti su zadržali fascinantan nivo detalja.

"Oni su fantastični jer su potpuno promijenili našu percepciju Rimskog carstva, rimske vojske, promenili su je od potpuno muškog logora u mjesto sa velikim brojem žena i djece koja jure naokolo", istakao je Birli. On je dodao da su te informacije dostupne samo zbog očuvanih artefakata koji su sada ugroženi zbog klimatskih promjena.

Trka između arheologa i klimatskih promjena

Kroz čitavu ovu godinu, održavaju se događaji u povodu obilježavanja 1.900 godina od početka gradnje zida.

Birley je rekao da je godišnjica prilika da se osmisli način kojim bi se osiguralo da zid i njegovi predmeti opstanu još 1.900 godina.

"Rimska vojska započela je jedan od najmasivnijih građevinskih projekata u cijelom carstvu", rekao je.

"Izmijenili su ovaj fantastičan ruralni krajolik, stvorivši Hadrijanov zid, barijeru posred srca zemlje", dodao je.

Sada, umjesto da brani rimsku Britaniju od Kaledonije na sjeveru, započela je trka između arheologa i klimatskih promjena.