Klimatska kriza – naslijeđe kolonijalizma i rasizma bogatog Sjevera
Foto: Suzanne Plunkett
Klimatska kriza nije produkt promjena u prirodi nego produkt dugotrajnih društvenih procesa koji se manifestuje (štetnim) promjenama u okolišu. Korijeni tog procesa sežu u kolonijalnu i imperijalističku prošlost zemalja koje su i danas među najbogatijim – i najmanje pogođenim posljedicama ekološke krize. O tome govori i najnoviji izvještaj britanskog Greenpeacea, jedne od najpoznatijih (i po beskompromisnim metodama najprepoznatljivijih) organizacija za zaštitu okoliša u svijetu. Siromašne zemlje, baš kao i siromašni slojevi društva unutar bogatih zemalja – u oba slučaja pretežno nebjelačka populacija – pod neuporedivo su većim pritiskom usljed tektonskih poremećaja u okolišu. Ponavljamo, rješenja klimatske krize nema bez klimatske pravde. (@RiD)
Piše: Damien Gayle
S engleskog prevela: M. Evtov
Klimatska i ekološka kriza naslijeđe su sistemskog rasizma, kaže se u izvještaju britanskog Greenpeacea, i sad od štete izazvane ovim krizama nebijelci pate neuporedivo više nego bijelci. Globalno, milioni nebijelaca „gube živote i sredstva za život“ u klimatskim katastrofama – iako su im oni najmanje doprinijeli.
„Ekološka katastrofa je naslijeđe kolonijalizma“, kaže se u Izvještaju. Zato što je kolonijalizam „uspostavio model kroz koji su zrak i zemlje globalnog Juga… korišteni kao mjesta za odlaganje otpada kojeg globalni Sjever ne želi“.
Navodi se da su slične nejednakosti vidljive i u Velikoj Britaniji, gdje se gotovo polovina svih spalionica otpada nalazi u područjima s velikom populacijom nebijelaca.
Navodi se da su slične nejednakosti vidljive i u Velikoj Britaniji, gdje se gotovo polovina svih spalionica otpada nalazi u područjima s velikom populacijom nebijelaca.
U Londonu je mnogo vjerovatnije da će zrak zagađen do nedozvoljenih nivoa udisati crnci, a u Engleskoj je vjerovatnost da ljudi nemaju pristup otvorenom prostoru oko kuće skoro četiri puta veća za crnce nego za bijelce. Izvještaj uključuje ankete YouGova koje pokazuju da je većina ljudi neupućena u nejednakost bijelaca i nebijelaca i po tom osnovu: 35% anketiranih ne vjeruje da je za nebijelce vjerovatnije da žive blizu spalionica otpada, 55% anketiranih vjeruje da između bijelaca i nebijelaca u Londonu nema razlike u izloženosti zagađenju zraka, a 47% anketiranih vjeruje da između etničkih grupa nema značajnih razlika kad je u pitanju pristup otvorenim zelenim površinama.
Izvještaj izrađen u saradnji s Runnymede Trustom, thinktankom za rasnu jednakost, prati korijene ekološke krize do kolonijalizma, ropstva i pljačke resursa s globalnog Juga.
Greenpeace stoga izjavljuje da će ekološku pravdu učiniti centralnim stubom svog rada.
„Tvrdimo da se posljedice ekološke katastrofe ne mogu razumjeti bez osvrta na istoriju britanskog i evropskog kolonijalizma, koji je pokrenuo globalni model rasističkog crpljenja resursa od nebijelih ljudi.“
Objavljivanjem izvještaja Greenpeace UK postaje najnovija u nizu velikih aktivističkih grupa koje rasnu pravdu povezuju s programom zaštite okoliša. Pat Venditti, izvršni direktor Greenpeacea UK, opisuje ove probleme kao „dvije strane istog novčića“.
„Zbog toga je od apsolutno vitalnog značaja da kao aktivistička organizacija pomognemo rasvjetljavanju veze između rasizma i štete po okoliš i da to postane centralni stub našeg rada“, kaže Venditti. „Greenpeace UK, kao pretežno bjelačka organizacija sa sjedištem na globalnom Sjeveru, uviđa da još mnogo toga mora naučiti. Ali činimo sve da bismo bili sigurni da ćemo to ubuduće činiti kako treba.”
Vodeće ekološke organizacije „nisu učinile dovoljno da prepoznaju veze između sistemskog rasizma i klimatskih promjena“, kažu u Izvještaju, prihvatajući kritike koje se odavno upućuju ekološkom pokretu zbog neshvatanja učinaka rasizma.
U Izvještaju se kaže da Greenpeace UK „mora poraditi na tome da ekološku pravdu stavi u centar“ svojih kampanja, te da će to učiniti „kroz svoje odnose s pogođenim zajednicama, drugim saveznicima i širim pokretima za ekološku i klimatsku pravdu u Velikoj Britaniji i širom svijeta“.
Izvještaj je ključni događaj na putu kojim su Greenpeace i mnoge druge organizacije krenule 2020. godine, kada su se antirasističke demonstracije Black Lives Matter proširile svijetom nakon što je u SAD-u policija ubila Georgea Floyda.
Asad Rehman, direktor War On Want, neprofitne organizacije za borbu protiv siromaštva koja se bavi ekološkom pravdom, kaže da Izvještaj pozdravlja „naročito zato što su dosad mnoge velike nevladine organizacije ignorisale pitanja rasne i intersekcionalne pravde“.
Rehman kaže:
„Bili su primorani da se pozabave ovim jer širi pokret za klimatsku pravdu mijenja diskurs i narativ. Međutim, to su još uvijek dječji koraci. Tek treba da vidimo kako će se to odraziti u njihovim političkim zahtjevima, kampanjama i interno u njihovim organizacijama.”
Pristalicama Greenpeacea, koji su uglavnom bijelci, Izvještaj može poslužiti kao resurs za razumijevanje rasnog konteksta klimatske krize. Objedinjavanjem primjera ekološkog rasizma u Velikoj Britaniji i u inostranstvu, i pokazivanjem uloge britanskih institucija u tim primjerima, nastojalo se priču o ekološkoj pravdi ispričati tako da se publika lakše nađe u njoj.
Greenpeace UK kaže da će pokrenuti i dvije inicijative za podršku grupama posvećenim zaštiti okoliša i socijalnoj pravdi. Neformalnim grupama će ponuditi prostor za osmišljavanje i planiranje kampanja, te stvoriti fond „koji će doprinijeti inicijativama grupa koje se zalažu za socijalnu, rasnu i/ili ekološku pravdu“.
Dr Halima Begum, izvršna direktorica Runnymede Trusta, kaže:
„Ovaj izvještaj dviju organizacija vodećih u svojim sektorima podsjeća svijet na nešto što bi trebalo biti očigledno: klimatska kriza je i rasna kriza. Govorim kao neko ko potiče iz jedne od zona koje se u Izvještaju identifikuju kao žrtvovane, jer je u Bangladešu selo mog oca pod vodom zbog sve većeg razaranja uzrokovanog klimatskim promjenama. Ovaj izvještaj potvrđuje da ekološku krizu s kojom se suočava cijela planeta ne možemo prevladati ako ne eliminišemo globalni rasni disparitet.”
IZVOR: Guardian
