KLIMATSKA KRIZA JE... klasno pitanje – oporezujte bogate!
Foto: Save the Children
Najbogatijih 1% proizvodi više emisija ugljen-dioksida nego najsiromašnijih 66% svjetske populacije. Kad to znate, bude vam jasno zašto je ubijeni brazilski aktivista Chico Mendes govorio da je okolišni aktivizam bez klasne borbe – vrtlarstvo. A važnost klasnih pitanja u rješavanju klimatske krize polako uviđa i jedan od najuglednijih svjetskih ekonomista Thimas Piketty čije su analize svojevremeno opisane kao pokušaj da se socijalizam razvodni lišavanjem i radničke klase i klasne borbe. @RiD
Piše: Fiona Harvey
S engleskog prevela: M. Evtov
Odgovor na klimatsku krizu mora se usmjeriti na pitanja društvene i ekonomske klase, da bismo se riješili ogromnih nejednakosti između karbonskih emisijabogatih i siromašnih [Najbogatijih 1% proizvodi više emisija ugljen-dioksida nego najsiromašnijih 66% svjetske populacije, op.red. ] i spriječili da nam se postojeće klimatske politike obiju o glavu, kaže ekonomista Thomas Piketty.
Biće neophodni propisi za zabranu roba i usluga s nepotrebno visokim emisijama stakleničkih plinova, recimo privatnih aviona, glomaznih vozila i letova na kratkim udaljenostima, kaže Piketty u intervjuu za Guardian.
Bogate zemlje usto moraju uvesti progresivno oporezivanje emisija, dakle razrezati poreze koji uzimaju u obzir koliko ljudi zarađuju i koliko mogu smanjiti svoje emisije, budući da postojeće politike obično nisu usklađene sa stvarnim potrebama [i životnim standardom, op.ur.] ljudi.
„Klasu i proučavanje nejednakosti između društvenih klasa moramo staviti u centar analiza problema okoliša“, kaže Piketty. „Bez toga naprosto nećemo pridobiti većinu [ljudi za snažnu akciju] i nećemo uspjeti.“
Ekologiji nedostaje klasna analiza
Ovaj istaknuti francuski ekonomista autor je seminalnog djela Kapital u 21. stoljeću i jedan od vodećih svjetskih mislilaca o nejednakosti. Njegov rad je postao naročito uticajan nakon finansijske krize 2008. godine, a kao ko-direktor Svjetske laboratorije za nejednakost (World Inequality Lab) sve više usmjerava pažnju na klimatsku krizu.
Po Pikettyju, dosadašnjem fokusu ekologa na razvijene zemlje i poredbama njihovih visokih emisija s teškim stanjem zemalja u razvoju uglavnom nedostaje bilo kakav oblik klasne analize – rješavanja problema siromašnih u bogatim zemljama.
„Jedan od dosadašnjih velikih propusta pokreta za zaštitu okoliša bilo je ignorisanje klasne dimenzije i društvene nejednakosti. To baš upada u oči.”
Piketty kaže da je pitanje karbonske nejednakosti jedan od najvećih gorućih svjetskih problema i da je karbonska nejednakost „danas veća nego ikad od 19. stoljeća“. I predstavlja glavni faktor napada na mjere klimatske politike.
Širom svijeta loše ciljane energetske politike stavljaju veći teret na siromašne, kojima su energija, hrana i stanovanje daleko veći udio kućnih budžeta nego dobrostojećima. Kao takve su kontraproduktivne, kaže Piketty.
Ako se klimatska politika smatra nepravednom, ako pogađa ljude s niskim primanjima, a oni s luksuznim životnim stilom nastave kao i dosad, pojaviće se protestni pokreti poput Žutih prsluka koji su prije pet godina paralisali Francusku, kaže Piketty.
„Svima je jasno da svi moraju uložiti napore [da smanje emisije], a ne samo bogati. Ali ovaj napor mora biti raspoređen tako da stanovništvu bude prihvatljiv. Ako se to ne riješi, posvuda ćemo imati gigantski pokret žutih prsluka. I to je ono malo što imamo.”
Osim regulative za suzbijanje najnepotrebnijih emisija, Piketty predlaže „progresivni porez na ugljik“, po kojem svi imaju neoporezivu osnovicu koja pokriva emisije za uobičajene potrebe, ali bi sve aktivnosti preko toga – česti letovi radi odmora, velike kuće i velika vozila – bile oporezovane većim stopama, tako da aktivnosti koje najviše zagađuju budu podvrgnute „enormnoj poreskoj stopi“.
Piketty vjeruje da bi se takav pristup pokazao popularnim. Trenutno brojni slabije stojeći brinu da će upravo oni snositi najveći teret mjera za smanjenje emisija.
„Mnogi, naročito u ruralnim područjima i socioekonomski ugroženije skupine, smatraju da je sve protiv njih i da će oni plaćati za sve. To je veliki dio današnjih političkih problema“, kaže Piketty. „Moramo pokušati učiniti sve što možemo da uvjerimo ove skupine da će oni na vrhu plaćati koliko ih spada. Mora se početi od samog vrha, od onih koji lete privatnim avionima.”
Klimatska kriza se često doživljava kao opozicija razvijenih zemalja, tzv. globalnog Sjevera, naspram zemalja u razvoju, na globalnom Jugu. Ali postoji opasnost da nacionalistički i populistički političari koji se protive klimatskim mjerama obrlate brojne siromašne u bogatim zemljama. Piketty tvrdi da se siromašni u bogatim zemljima moraju osvjedočiti da klimatske mjere služe i njihovim interesima. „Ako želimo izbjeći jačanje nacionalizma, rezona država protiv države, moramo razviti neki novi oblik klasne solidarnosti koji nadilazi nacionalnu državu“, kaže on.
„Srednju i klase s nižim primanjima na [globalnom] Sjeveru moramo uvjeriti da bi mnogo veći doprinosi najbogatijih i rezovi luksuzne potrošnje najbogatijih pomogli u rješavanju problema ne samo na [globalnom] Jugu, nego i nekih problema na Sjeveru.”
Bez takvih reformi, kaže Piketty, „imaćemo veliku klimatsku katastrofu“ jer važeće politike ne funkcionišu.
Bez takvih reformi, kaže Piketty, „imaćemo veliku klimatsku katastrofu“ jer važeće politike ne funkcionišu.
Guardian je zatražio mišljenja 15 vodećih ekonomista i klimatologa; utvrđeno je da među njima postoji visok stepen konsenzusa oko toga se da duboki jaz između emisija bogatih i emisija siromašnih diljem svijeta mora riješiti ciljanim politikama.
IZVOR: Guardian
