Kako su pobunjenici spasili Unu
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Inspekcija za zaštitu prirode Državnog inspektorata Hrvatske zabranila je dalju izgradnju male hidroelektrane na Uni, nedaleko od izvora ove rijeke. Ovo je juče bila udarna vijest. Nakon 40 dana protesta pobunjenici su odbranili Unu. Narod je pobijedio!
Piše: Milkica Milojević
-Pobijedili smo! Sad ne moram da štrajkujem glađu - prokomentarisao je Željko Rašuo iz mjesta Srb.
Rašuo je jedan od živopisnih likova iz ovog devastiranog okrajka Republike Hrvatske, na samoj granici sa BiH.
On je, kao i mnogi njegovi zemljaci, decenijama živio daleko od rodnog kraja.
-Nakon 30 godina sam se vratio iz Švajcarske i čim samo došao, zakuvalo se – veli Željko, koji, kao da se raduje prilici da učestvuje u pobuni.
Danima i noćima je dežurao kraj Une, da bi, zajedno sa komšijama i aktivistima iz daleka, spriječio „one s bagerom“ da nastave sa razaranjem najljepše među rijekama.
Željko Rašuo, foto: Milkica Milojević/Impuls
Svoju je misiju nastavio putešestvijem. Išarao je parolama svoj bijeli „mercedes“, pa otišao da protestuje pred Skupštinom Srbije, a zatim se zaputio ka Zagrebu, da protest nastavi na Markovom trgu.
-Ako ni to ne uspije, idem u Brisel, da štrajkujem glađu – najavio je Željko.
Srećom, prije nego je stigao do Zagreba, iz Zagreba je stigla radosna vijest.
Željko je jedan od mnogobrojnih mještana, koji su, svako na svoj način, doprinijeli odbrani Une.
Do prije mjesec dana samo su pasionirani ljubitelji prirode i mještani obližnjih sela znali gdje Una izvire. Čudesno Vrelo Une, skriveno duboko u šumi podno planinskih litica, postalo je medijski hit, tek kad su ga napali - bagerom. Bager, na kraju priče, mora da ode.
Ali, kako je sve počelo? I zašto su tajkuni zapeli da, baš usred zaštićenog spomenika prirode grade malu hidroelektranu? Radi li se tu o borbi za profit, koji bi u ovom slučaju bio zanemariv, ili o nekim drugim, mnogo ozbiljnijim razlozima?
Ekipa „Impuls portala“ je na licu mjesta potražila odgovore na ova pitanja, kako bismo bar malo razbistrili „maglu što li Unu skriva“, kako je, u izvornom tekstu današnje hrvatske himne, daleke 1835. napisao Antun Mihanović.
Dobro, ovaj dio o Uni je izbačen iz „Lijepe naše“, ali je magla ostala: ne u himni, u himnama je sve kristalno jasno, nego u stvarnom životu.
Vrijeme nije bilo maglovito, već naprotiv, vedro i sunčano, kada se 8. jula, idiličnim selom Donja Suvaja, opština Gračac, prolomio tresak, a zemlja zadrhtala.
-Odjednom je nestalo vode. Banuše komšije, kažu, trčite na Unu, sve su razvalili. Istrči moj otac na rijeku, on ima 55 godina, napadnu ga, ovi što su došli bagerom. Otrčim ja, da spasavam oca, skupi se još komšija i tako je počelo – priča Milan Ćopić, poljoprivrednik, koji u Donjoj Suvaji drži farmu krava.
Ispostaviće se da je sve počelo mnogo ranije i da je investitor, koji je poslao „ove što su došli bagerom“, dozvolu za gradnju male hidroelektrane dobio još 2016. I to sve sa blagoslovom „države“ na ranim „razinama“, od lokalne, do županijske i vrhovne.
Saglasnost za izgradnju je dala tadašnja načelnica opštine Gračac, Nataša Turbić (HDZ), kasnije jedna od osuđenih u aferi vjetroelektrane.
Ispostaviće se i da su i koncesija i dozvola izdate bez studije uticaja na okolinu, iako je Vrelo Une zaštićeno kao hidrološki spomenik prirode od 1968. godine, a danas je dio evropske mreže Natura 2000.
Ispostaviće se i da Bosnu i Hercegovinu niko ništa nije pitao, iako najvećim dijelom toka Una protiče kroz BiH.
I tako bi se moglo desiti čudo neviđeno: da BiH koja nije članica EU, u Briselu tuži Hrvatsku koja jeste članica EU.
O svemu ovom mještani znali su tek ponešto, ali su dobro znali ono što im je bitno: da su građani BiH masovno došli na proteste na Unu, na čemu su im beskrajno zahvalni. A znali su, od prvog dana, i kako se investitor „provukao“ kroz rupe u zakonu, ali ih niko nije slušao.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
-On je dobio dozvolu da staru mlinicu pretvori u malu elektranu i to tako da se ne mijenja njen izgled. Za to je bilo lako dobiti papire. Projekat se zato i zove „Una-mlin“. Ali mlina više nema. Bagerom su ga, već prvog dana, srušili i petvorili u gomilu šuta, a usput su počupali drveće i jedan rukavac Une zatrpali šljunkom – objašnjava jedan mještanin.
Ali, zašto je u selu nestalo vode, kad je bager razvalio mlin? Zato što se mjesni vodovod napaja direktno iz Une. Na Vrelu Une voda je pitka i izuzetno kvalitetna.
Ovo je jedan od pet najdubljih izvora na svijetu. Ronioci speleolozi su nedavno zaronili u dubinu od 248 metara, dalje nisu mogli.
A ne mora se zaroniti ni metra da bi se vidjelo i osjetilo kakvo je ovo blago. Pod liticama, u šumi...
Zašto je ovakva ljepota ostala skrivena od svijeta? I zašto su tek nakon pobune fotografije i snimci Vrela Une preplavili internet, kad su kao stvoreni za turističke bedekere i putopisne reportaže?
Podsjećamo, pred bager su prvo stali mještani, pa su im se pridružili aktivisti iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke, Holandije, Švajcarske... Pa su došli muzičari, političari, novinari, fotografi, influenseri... Proteste su podržali i čuveni glumac Rade Šerbedžija, i folk pjevačica Snežana Đurišić, i Dubioza kolektiv, a u šumi podno Vrela Une koncerte su održali Darko Rundek i Mile Kekin.
I tek tada se zakuvalo.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Vrelo Une, Srb i Donja Suvaja su već decenijama medijski i ne samo medijski marginalizovani iz nekoliko razloga, koje su branioci Une vješto prećutkivali, plašeći se da bi protesti za odbranu rijeke mogli biti politički zloupotrebljeni. I bili su u pravu. Da nisu bili tako oprezni, pitanje je kako bi cela priča završila.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Ovaj kraj je na samom kraju Hrvatske, takoreći na granici sa BiH. Susjedna država je udaljena samo 1,5 kilometar „zračne linije“ od Vrela Une.
Koliko je granica blizu, pokazuje i to što se u Srbu i Suvaji ne može plaćati bankovnom karticom, ali može bosanskim markama. Većina vlasnika mobilnih telefona u ovom dijelu Hrvatske koristi kartice „m:tela“, jer su signali hrvatskih mobilnih mreža ovdje slabi i nepouzdani.
Uz to, ovaj kraj je slabo naseljen, a ono malo stanovništva što ga ima, uglavnom je srpske nacionalnosti.
Srb je i ustaničko mjesto. Ovdje je 1941. izbio ustanak protiv fašizma.
-I 1991. je ovdje izbio ustanak. Ali, nemojte to pisati. Odmah će nas optužiti za novu balvan revoluciju - kaže, na pola u šali, jedan sredovječni mještanin.
Njegov stariji komšija, koji je odavno prevalio osamdesetu, odjeven u neurednu uniformu teško prepoznatljiog porijekla, uredno naplaćuje ulaz na područje Vrela Une: 3 evra, ili 6 KM, kako kome odgovara.-
-Morate platiti ulaz. Ovo je park prirode. Ustvari, nije park prirode, ali će biti – „objašnjava“ ovaj čestiti službenik.
Kako smo saznali, vremešni mještanin je stvarno ovlašten da naplaćuje ulaz turistima, i to kroz projekat „Natura 2000“.
„Ovi što su došli s bagerom“ ulaznicu, naravno, nisu platili. Sila boga ne moli.
Nisu ulaznice plaćali ni građani, koji su danima protestovali i na smjenu, držali straže, kako izvođači radova ne bi mogli proći do bagera i nastaviti posao na ogradom omeđenom gradilištu, koje su mještani nazvali rušilište Une.
Među čuvarima Une bilo je i mnogo djevojaka i djevojčica koje se zovu Una, te dječaka i mladića, koji se zovu Vuk. U ovom kraju to su „zavičajna imena“. Une su, naravno, imena dobile po rijeci, a Vukovi po Lici, u kojoj Una izvire. Jer, Lika je zemlja vukova, nazvana po grčkoj riječi likos, što znači vuk.
Možda pobuna lokalaca ne bi bila tako efikasna, da se domaćim Unama i Vukovima nisu pridružili aktivisti iz regiona, pa i iz zapadne Evrope.
Među njima je bio i jedan Vuk iz Njemačke: Volfganag Šuster, mladić koji, opremljen laptopom i fotoaparatom, krstari Evropom od jedne do druge ugrožene rijeke.
Volfganag Šuster, foto: Milkica Milojević/Impuls
U Donjoj Suvaji se „nastanio“ još u julu i ostao tu sve dok nije proglašena pobjeda branilaca Une.
Za samo četrdesetak dana savladao je osnove jezika, koji neki zovu srpski, a neki hrvatski.
-Meni to svejedno. Važno je da se kaže: „Ne damo Unu“ – sročio je ovaj simpatični aktivista.
Tanja Rastović, predsjednica Udruge „Una“ iz Srba i neformalna liderka protesta, jedna je od onih koji su dane i noći proveli na „straži“. I doživjela je da u centralnom dnevniku Hrvatske radio televizije njena izjava bude „brejking njuz“.
- Veoma smo zadovoljni s ovom odlukom da se prekinu radovi jer smo od početka tvrdili da oni nisu tu mogući – rekla je Tanja, srećna, ali prilično zbunjena ovolikom medijskom pažnjom.
Tanja Rastović, predsjednica Udruge „Una“ iz Srba, foto: Milkica Milojević/Impuls
Drugi neformalni lider protesta na Uni, Zoran Torbica, rođeni Beograđanin porijeklom iz Srba, hrvatski influenser i nekadašnji savjetnik ministara i gradonačelnika u Srbiji, mnogo je vještiji u kreiranju poruka.
Kako je rekao za „Impuls portal“, nakon prvog koraka, zaustavljanja radova na Uni, slijede naredni.
-To su sveobuhvatna i trajna zaštita rijeke Une i njenih pritoka, te proglašenje parka prirode Una. Ti koraci bi stvorili uslove za razvoj turizma u ovom kraju – rekao je Torbica.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Prvi koraci u razvoju turizma već su počeli.
Nakon što je Srb, zbog protesta, postao privlačna destinacija, u ovoj zaboravljenoj i razrušenoj varošici, koja ima samo jedan kafić i jednu prodavnicu, u jedinoj kući za odmor, noćenje košta lijepih 50 evra po osobi.
Molim lijepo, kome je stalo, nije mu skupo!
