Kako je priroda zagospodarila u Černobilju
Drveće i druga vegetacija dokazali su da su nevjerovatno otporni na intenzivnu radijaciju oko zone nuklearne katastrofe Černobilj.
Naime, nuklearna katastrofa, koja se desila 1986. godine, u skorije je vrijeme ponovno u žiži javnosti zbog nove, popularne TV serije "Černobilj".
Ova katastrofa je prouzrokovala hiljade oboljelih i pretvorila nekada naseljeno područje u grad duhova, a dovela je i do stvaranja nepristupačne zone od 2.600 kvadratnih kilometara. Uprkos tome, ta zona nije bez života.
Vukovi, medvjedi i druga divljač vratili su se u bogate šume koje okružuju nuklearni reaktor u sjevernoj Ukrajini. Što se tiče vegetacije, sve osim najnježnijih i najizloženijih biljaka je preživjelo. Čak i u najradioaktivnijim zonama vegetacija se oporavila u toku samo tri godine. Ljudi i drugi sisari ne bi preživjeli intenzitet radijacije koju su primile te biljke.
Zašto su tako otporne? Kako bi se dobio odgovor na ovo pitanje, prvo se mora razumjeti način na koji radijacija iz nuklearnih reaktora utiče na ćelije. Radioaktivni materijal Černobilja nije stabilan jer konstantno izbacuje čestice visoke energije, koje razbijaju ćelijsku strukturu ili proizvode reaktivne hemikalije koje napadaju ćelije.
Kod životinja ova pojava je često fatalna, jer su njihove ćelije i ćelijski sistemi vrlo specijalizivani i nefleksibilni. Biljke se sa druge strane razvijaju na mnogo fleksibilniji način.
Zbog toga što se ne mogu pomjeriti, prisiljene su da se adaptiraju uslovima u kojima se nađu. Za razliku od životinjskih ćelija, skoro sve biljne ćelije imaju kapacitet koji im omogućava da stvore bilo koju ćeliju koja zatreba biljci.
To znači da biljke mnogo lakše nego životinje mogu zamijeniti mrtva tkiva ili oštećenja. Život cvjeta u okolini Černobilja. U ovom trenutku mnoge populacije biljaka, pa čak i životinja su mnogo brojnije nego što su bile čak i prije eksplozije reaktora.
