Kakanj: Život pod nebom punim otrova

Prema podacima koji se navode u izvještaju Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL), termoelektrana Kakanj je među deset najvećih evropskih emitera sumpor dioksida (SO2). Zagađenje koje emituje ovo postrojenje širi se Evropom prelazeći granice. Broj oboljelih od kancera, prema tvrdnjama mještana Kaknja, gotovo svakodnevno raste, a posljedice rada zastarjele elektrane su gotovo nesagledive.

,,Naša termoelektrana za proizvodnju električne energije koristi mrki ugalj koji je domaće prozvodnje i svi znamo, i laici i školovani ljudi, koji su to produkti sagorijevanja uglja. Čestice koje se oslobađaju su golim okom nevidljive, a svi ih udišemo, taložimo u naša pluća, od malene djece do starijih osoba. One izazivaju  teške bolesti sa kojima se mi danas uveliko borimo. Kakanj je jedan od najzagađenijih gradova u BiH vjerovatno čak šire, i u regiji”, kaže Mirha Husika, inženjerka elektrotehnike i saradnica Udruženja građana ,,Alternative”.

Ove  čestice pod uticajem vjetra prenose se šire, van granica države.  Međutim o stvarnoj razmjeri i posljedicama njihovog udisanja vrlo malo se zna.

,,To ide tako daleko da je običnom čovjeku to nezamislivo. Mi i dalje mislimo da se sve koncentriše oko termoelektrane Kakanj. Međutim rasipanje tih čestica je u toliko širokoj razmjeri da mi, obični laici koji ne razumiju rad termoelektrane, osim onoga da proizvodi električnu energiju ne mogu uopšte da zamisle kakve posljedice izaziva širenje tih čestica”, kaže Mirha.

O prilog neinformisanosti o ovoj problematici govori i anketa koju je Udruženje ,,Alternative” sprovelo u Kaknju.

,,Rađena je anketa na većem broju stanovnika kako bi se vidjelo koliko su ljudi upoznati sa zagađenjem iz termoelektrane, te da li poznaju mjere i načine sa kojima bi se mogao poboljšati kvalitet vazduha. Međutim, rezultati su poražavajući. Ljudi nisu ni svjesni koliko termoelektrana zagađuje. Nemaju ni ideju kako da se taj kvalitet vazduha u Kaknju popravi”, ističe Mirha Husika.

Posao važniji od života

Mještani jednog od najugroženijih naselja u Kaknju, Čatića, nakon decenija borbe sa deponijom uglja koja se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini, ipak su odlučili da se bore sa ovom problematikom.

,,Čatići su jedno malo mjesto gdje se nalazi sva industrija vezana za termoelektranu Kakanj kao i deponija uglja koja nam već decenijama stvara velike probleme. Zato smo se organizovali u jednu neformalnu grupu – ‘Eko Čatići’ i nastojimo promovisati zdrav život i prikazati ljudima važnost ekologije i objasniti koliki utjecaj ima aerozagađenje na zdravlje čovjeka, posebno na duže vrijeme”, objašnjava Dražen  Filipović, predstavnik grupe ,,Eko Čatići”.

Ističe da im deponija šljake, pored koje i sam živi, stvara ogromne probleme.

,,Ništa ovdje nije propisno zbrinuto, sve je pod vedrim nebom, a to znači da se uticaj vjetra, kiše i svih tih vanjskih elemenata jako dobro osjeti. Najgore je to aerozgađenje i sitne čestice ugljena koje padaju. Osobito ako nemate nikakvog vjetra i ako je magla, onda ih možete osjetiti na svojim plućima i na svojim zubima”, dodaje Dražen. Posljedice ovog zagađenja su dugotrajne i dalekosežne.

,,Većina ljudi razmišlja kratkotrajno, tipa ‘ne osjetim to sada’. Međutim, dosta ljudi ima problema sa disanjem i sa dosta drugih bolesti koje su direktno vezane uz aerozagađenje. Osnovne stvari se nisu na vrijeme rješavale i sve se gura pod tepih već godinama,  a pravda se time da je bitno da ljudi imaju posao, a nije bitno kako živimo”, zaključuje Dražen.

Broj oboljelih raste

Zagađenje u Kaknju, kako pokazuju i postojeće mjerne jedinice, posljednjih dana je alarmantno i uveliko prelazi sve vrijednosti koje su zakonski dozvoljene.

,,2018. godine u februaru je registrovano 511 oboljelih od karcinoma u Kaknju. Ono što je bitno je da problem nije samo Kakanj, problem su i Zenica i Sarajevo i Visoko i okolni gradovi širom Bosne i Hercegovine. Recimo u Zenici je taj broj trostruko veći, u Visokom je oko 720 oboljenih. Taj broj je nažalost svake godine i svakog mjeseca u porastu”, kaže Mirha Husika.

“Obično kada se sve završi, svi se uhvate za glavu i kažu ‘kako mi nismo znali!’. Nije samo javnost kriva, jer najčešće oni koji donose odluke informišu javnost formalno, reda radi. Zakon striktno propisuje da su oni odgovorni da informišu građane, ali i da rade na povećanju svijesti građana o posljedicama rada termoelektrane i svih drugih zagađivača po okoliš i njihovo zdravlje”, kaže Maksuma Topalović, izvršna direktorica Udruženja ”Alternative”.

Ovo Udruženje, u julu 2017. godine podnijelo je tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.  Tužili su Federalno ministarstvo okoliša vezano za izdavanje okolinske dozvole za Blok 8 termoelektrane Kakanj.

,,Razlog je vrlo jednostavan. Tražili su novu okolinsku dozvolu i dobili su je bez uključivanja javnosti! Zapravo je federalno ministarstvo prekršilo svoj zakon koji su donijeli, a to je Zakon o okolišu. Koliko god da smo se ranije borili i govorili da je bitno da je za donošenje tako važnih odluka uključena javnost, struka i sve zainteresirane strane, oni su jednostavno to pogazili i isključili javnost. To je bio dovoljan razlog da podnesemo tužbu, a da se u međuvremenu potrudimo da informišemo što veći broj zainteresiranih strana da se uključe i daju svoje mišljenje. Na kraju krajeva, radi se o interesu svih nas”, ističe Maksuma.

Klizišta odnijela i jedan život

Pored svih industrijskih pritisaka i aerozagađenja, Kakanj ima problem sa pretjeranom eksploatacijom uglja i iskorištavanjem zemljišta u svrhe koje se koriste za teremoelektranu i rudnik. Deponija jalovine, šljake i pepela ugrožavaju naselja koja se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini, a nerijetko uzrokuju i klizišta.

Jasmina Neimarlija, diplomirana inženjerka ekologije i članica opštinskog odbora Naše stranke u Kaknju navodi da ove deponije i klizišta uveliko ugrožavaju kvalitet života.

,,Prije dvije godine su bili ugroženi mjesna zajednica Ribnica i Mramor. Iz Mramora se ljudi godinama iseljavaju zato što se taj prostor koristi kao deponija jalovine. Najgori slučaj se desio u naselju Bare gdje se prije nekoliko godina pokrenulo klizište koje je deponija jalovine. Došlo je i do jednog smrtnog slučaja, a mnoge porodice morale su biti iseljene”, kaže Jasmina.

Deponije jalovine i šljake ne saniraju se na pravi način. Umjesto sanacije, one u Kaknju postaju sve veće i veće, pogotovo na područjima koja su podložna klizištima.

,,To se znalo i prije 20, 30 godina. Međutim, niko ništa nije htio da radi po tom pitanju. Na tim područjima trebao bi se obustaviti rad i sve sanirati da ne bi došlo do još većih klizišta, smrtnih slučajeva i uništavanja kuća. Tu život više nije moguć“, naglašava Jasmina Neimarlija.

Zdravlje je preskupo

Dražen Filipović objašnjava da mještani okupljeni u grupu Eko Čatići, s vremena na vrijeme pokušavaju informisati javnost da postanu svjesni aerozagađenja:

“Mi znamo da nam šteti aerozagađenje, da od toga možemo umrijeti i da to utječe na kvalitet našeg života, ali nismo svjesni koliko. Trebao bi se strateški raditi cijeli jedan program edukacije počevši od osnovne škole, ali na kraju će sve ostati na nevladinim organizacijama i grupama građana koje će nositi sav taj teret. Država i sve vladine organizacije su trome i vrlo reaktivne. Ako građani nešto poduzmu, oni će reagirati, a ako ne poduzmu, oni će ostaviti kako jeste”.

Jasno je da situacija, ovakva kakva jeste, nema budućnosti. Ali po svemu sudeći to nije jasno onima koji kreiraju energetske politike.

“Termoelektrana Kakanj da se razumijemo, šta god da uradi ne može da smanji zagađenje, jer termoelektrane bi se trebale gasiti, ne u skorijoj budućnosti, nego već sad. Našoj termoelektrani su potrebna postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju, međutim jednom gigantu kao što je Elektroprivreda, ta su postrojenja jako skupa. To što je njima skupo, mi plaćamo zdravljem”, zaključuje Mirha Husika.

Izvor: czzs.org