Grenlandski ledenjaci tope se stotinu puta brže u odnosu na ranije prognoze
Foto: Alex Rose
Novi računalni model, posebno dizajniran za vertikalne fronte ledenjaka, sugerira da se grenlandski ledenjaci tope mnogo brže nego što se prvotno mislilo
Otapanje grenlandskog ledenog pokrivača glavni je pokazatelj porasta razine mora, a ako se potpuno otopi globalna razina mora mogla bi porasti za otprilike 6,1 metar.
Istraživači Oden instituta za računalni inženjering i znanosti na Sveučilištu Teksas u Austinu izradili su računalni model koji određuje brzinu topljenja ledenjaka na Grenlandu. Kako se navodi u časopisu Geophysical Research Letters, model je posebno dizajniran za vertikalne fronte ledenjaka koje se s oceanom sijeku pod oštrim kutom te odražava nedavna opažanja fronte ledenjaka na Aljasci koja se topi i do stotinu puta brže nego što se prije pretpostavljalo, prenosi Ekovijesnik.
„Do sada su se modeli topljenja grenlandskih ledenjaka temeljili na rezultatima s Antarktike, gdje je sustav prilično drugačiji“, kaže glavna autorica istraživanja Kirstin Schulz, znanstvena suradnica u Oden institutu za računalni inženjering i znanosti na Sveučilištu Teksas. „Korištenjem našeg modela možemo dobiti puno bolju predodžbu o tome kako se i kojom brzinom tope okomite fronte ledenjaka.“
Otapanje grenlandskog ledenog pokrivača glavni je pokazatelj porasta razine mora, a iza Antarktike drugi je po veličini na Zemlji te pokriva 1.755.637 km² ili 81 % cijelog otoka. Ako se potpuno otopi, kao što se dogodilo na vrhuncu međuledenog razdoblja prije otprilike 125 tisuća godina, globalna bi razina mora mogla porasti za otprilike 6,1 metar.
„Desetljećima je opasnost od otapanja leda držala oceanografe podalje od litica grenlandskih ledenjaka, prisiljavajući ih da svoje simulacije temelje na stabilnim antarktičkim ledenim pločama. Stoga se model brzine otapanja plutajućih ledenjake na Antarktici godinama primjenjivao na vertikalnim frontama grenlandskih ledenjaka“, kaže Schulz. „Bilo je to najbolje što smo mogli učiniti s obzirom na ograničena promatranja, ali imamo sve više dokaza da tradicionalni pristup rezultira preniskim stopama otapanja grenlandskih ledenjaka.“
Schulz je zajedno s istraživačicama An T. Nguyen i Helen Pillar krenula drugim putem pa su pri dizajniranju njihovog modela uključene karakteristike grenlandskih ledenjaka Grenlanda i unijeti podaci dobiveni u području dosad najbližem vertikalnoj fronti ledenjaka.
Prije četiri godine, fizikalna oceanografkinja Rebecca Jackson sa Škole za okoliš i biološke znanosti Sveučilišta Rutgers, koja se bavi istraživanjem podmorskog otapanja ledenjaka na Grenlandu i Aljasci i učincima otopljene ledenjačke vode na cirkulaciju oceana, koristila je robotske kajake s oceanografskim senzorima na udaljenosti od 400 metara od ledenjaka LeConte na Aljasci. Ovim istraživanjem dobiveni su potpuno neočekivani podaci prema kojima se fronta ledenjaka LeConte topi stotinu puta brže nego što su postojeći modeli otapanja ledenjaka mogli predvidjeti.
Temeljem navedenih podataka razvijen je novi model koji uzima u obzir strmi nagib na kojem se fronte grenlandskih ledenjaka sijeku s oceanom te omogućuje kvalitetniju procjenu brzine otapanja ledenjaka.
„Rezultati računalnih modela vrlo su važni u predviđanju trendova povezanih s klimatskim promjenama, a naše istraživanje predstavlja važan korak za poboljšanje klimatskih modela“, zaključuje Kirstin Schulz.
