Farma u oblacima
Na vrhu auto salona prostire se 600 m2 vrta sa staklenikom, kokošinjcem, košnicama za pčele i zečevima. Farma se zove OsterGRO. Pokrenuli su je bračni par uz pomoć volontera, a ovo im je tek druga sezona.
Prije nego sam otputovala u Cph, istraživala sam što bih mogla posjetiti. Kako mi je ovo bio drugi posjet, trebalo je vidjeti neviđeno! Ovaj put sam se fokusirala na permakulturne akcije po gradu. Nakon posjeta jednom uspješno zaživjelom šumskom vrtu, koji zauzima mali dio Valbyparken-a, zaputila sam se na jednu farmu.
Dolaskom pred zgradu na čijem se vrhu nalazi farma, skoro su me spriječile željezne, uske kružne stepenice. To samo razumiju ljudi koji se boje visine. Odlučila sam se popeti. Da stvar bude gora, ne bojim se samo gledati dolje, nego me pogled prema gore još više plaši. Nekako mi se nebo čini preblizu. Uvijek se sjetim Vrhomixa iz crtića Asterix koji je uvijek govorio da se ničega ne plaši, osim da mu nebo ne padne na glavu :D:D I tako dođem ja na drugi kat, pogledam gore i shvatim da imam još toliko i kako je to ipak nemoguća misija za mene. Nekako se jedva spustim dolje po tim zavojima i dođem k sebi. Što sad učiniti? Posramljena zovem Emmu, volonterku na farmi, da se spusti kako bi se držeći za rukice probale zajedno popeti na vrh. Vidjevši da sam ipak malo teži slučaj fobije, uspjela je uz pomoć okolnih ureda osposobiti teretno dizalo, koje se penjalo 10 minuta do četvrtoga kata. Inače sam i klaustofobična, ali očito se toga manje plašim nego visine. Kada sam se popela gore, sve doživljaje prije odmah sam zaboravila.
Baš sam se razveselila, izgledalo je nestvarno. Na vrhu auto salona prostire se 600 m2 vrta sa staklenikom, kokošinjcem, košnicama za pčele i zečevima. Farma se zove OsterGRO. Pokrenuli su je bračni par uz pomoć volontera, a ovo im je tek druga sezona. Vlasnik autosalona, na čijem krovu se farma nalazi, im ne naplaćuje najam, rekavši kako želi očistiti karmu. Farma ima 40 članova koji svake srijede dolaze po svoje košarice hrane, a tko želi, može pomoći u održavanju vrta. Svaki tjedan se održavaju zanimljive radionice za edukaciju roditelja i djece o važnosti ovakvih vrtova i što uopće jedemo.
Staklenik,osim glavne funkcije, služi i kao restoran preko vikenda. Gužva je velika, čeka se na red i po dva mjeseca. Najzanimljivije što sam vidjela je malčiranje morskom travom i algama za razliku od uobičajene slame. To im je jednostavnije i dostupnije a i ekološki prihvatljivije, jer je slama, u većini slučajeva, tretirana. Emma me lijepo ugostila i poklonila sjeme nevena koje ću svakako posijati na Vukiću kao podsjetnik na ovu inspirativnu priču i kako je čak i u velikim urbanim sredinama, moguće stvoriti zelenu oazu odmora, zdrave hrane i ekologije.
