EU u lovu na vukove
Države Europske unije, inače jake na riječima o zaštiti bioraznolikosti, usuglasile su se da žele smanjiti razinu zaštite vuka. „Ovo je prvi put da se ide u snižavanje statusa zaštite neke vrste. Time se otvara Pandorina kutija i to otvara put da se mijenja i zaštita drugih vrsta”, ističe Ivan Budinski iz udruge BIOM.
Piše: Marina Kelava
U Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije kažu da su u raspravi istaknuli kako Hrvatska nije uvjerena da će se snižavanjem statusa zaštite vuka riješiti pitanje šteta vezanih uz stoku, ali su podržali prijedlog iz „solidarnosti s drugim članicama EU-a“.
Europska unija koja u svijetu voli zagovarati zaštitu bioraznolikosti, krenula je u, zasad legislativni, lov na vuka. Većina država članica EU-a, osim Španjolske i Irske, glasanjem u Vijeću EU-a podržale su prijedlog Europske komisije da se na sastanku Stalnog odbora Bernske konvencije, koji će se održati u prosincu ove godine, iznese zahtjev EU-a da se vuk iz statusa stroge zaštićene vrste degradira u zaštićenu vrstu.
Vukovi su strogo zaštićeni prema Direktivi o staništima EU-a, kojom se pak provode odredbe Bernske konvencije Vijeća Europe (Konvencije o zaštiti divljih vrsta i prirodnih staništa) iz 1979. koju su potpisale države članice EU-a. Izmjene Bernske konvencije povukle bi za sobom izmjene i Direktive o staništima.
Ivan Budinski: “Ovo je prvi put da se ide u snižavanje statusa zaštite neke vrste. Time se otvara Pandorina kutija.” (Foto: Ferata)
“Direktiva o staništima i direktiva o pticama su dva stupa zaštite prirode na EU razini koje se dosad nisu dirale. Ovo je prvi put da se ide u snižavanje statusa zaštite neke vrste. Time se otvara Pandorina kutija i smatram da to otvara put da se mijenja i zaštita drugih vrsta”, ističe Ivan Budinski iz udruge BIOM, članice BirdLife-a, mreže organizacija koja se na europskoj razini protivila smanjenju zaštite vuka.
Stroga zaštita vuka dovela je do njegovog povratka u brojna prirodna staništa. Do 2023. Komisija EU-a procjenjuje populaciju vukova na 20.300, što je značajan porast u odnosu na 11.193 u 2012. Opravdanje za smanjenje zaštite Europska je komisija pronašla u štetama koje vukovi čine stoci i stočarima te činjenici da se nakon zaštite vuka populacija vuka u neka područja vratila, a u nekima se proširila. Iz EK tvrde da vukovi procijenjeno u EU-u godišnje ubiju više od 65 000 grla stoke. S druge strane u posljednjih 40 godina nije zabilježeno da je vuk ubio čovjeka.
„Činjenica je da se brojnost i proširenost vuka povećala zadnjih deset do petnaest godina, ali je li se dovoljno povećala da se vuka može loviti je tema za raspravu no nije nigdje ista situacija. U Njemačkoj 1995. kada je vuk zaštićen u Hrvatskoj nije bilo nijednog vuka, a danas ih tamo ima deset puta više nego u Hrvatskoj. To nas veseli. No u nekim zemljama su i tri vuka previše, to je jako subjektivno”, ističe pak znanstvenik Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu koji se bavi velikim zvjerima.
Hrvatska je prijavila da su u 2023. kod nas obitavala 243 vuka. Od 2019. do 2023. prepoznata su na prostoru RH ukupno 43 čopora od kojih značajan dio dijelimo sa susjednim državama, kažu u Ministarstvu.
Odstrjel vukova službeno je sada u Hrvatskoj dopušten samo u iznimnim situacijama kada se radi o jedinkama koje su evidentno bolesne i lošeg zdravstvenog stanja ili vukovima promijenjenog ponašanja. „Odluka se donosi na temelju procjene stručnjaka koji djeluju u okviru Interventnog tima za vuka i risa koji djeluje pod okriljem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije“, objašnjavaju iz Ministarstva.
No države članice i sada mogu “upravljati” populacijom vuka, ako je to potrebno. Razlika je u tome što je to sada moguće uz puno dokazivanja da država ima stabilnu populaciju, a u slučaju smanjenja zaštite takvo dokazivanje neće se morati provoditi što otvara prostor za utjecaj onih koji ne žele vuka u svojoj blizini, ističu naši sugovornici.
„Ne treba ništa mijenjati u statusu zaštite jer je i po sadašnjem statusu moguće utjecati na populaciju, tako na primjer imamo kvote za odstrjel medvjeda. No treba biti dobar monitoring da budemo sigurni da nećemo ugroziti populaciju”, kaže Huber koji dodaje da priča koja se povremeno javlja u medijima o povećanim štetama od vuka nije točna. Štete su iste posljednjih 10-15 godina.
Đuro Huber: “Priča koja se povremeno javlja u medijima o povećanim štetama od vuka nije točna.”
Iako u Hrvatskoj ne postoje kvote za odstrjel vukova, Huber ističe da se ipak dosta vukova ubija, raširen je krivolov.
„Bi li smanjenje zaštite smanjilo krivolov je tema o kojoj se puno pričalo, probalo se uvesti neke kvote prije desetak godina, ali to nije pomoglo“, kaže.
Iz BIOM-a pak ističu da su očekivali ovakav razvoj situacije na razini Hrvatske jer je „tvrda“ zaštita otvarala sve veći jaz između sustava zaštite i drugih dionika. I u medijima i krugovima poljoprivrednika često se zazivaju odstrjeli vukova koje se prikazuje kao krvoločne zvijeri.
„To je kulminiralo, a tada se pogubi stručni i znanstveni pristup, zaključuje se na temelju emocija, iako nema dokaza da se odstrjelima smanjuje populacija”, ističe Budinski.
Francuska plaća najviše odštete poljoprivrednicama za stoku koju ubiju vukovi. No pitanje je jesu li uvijek vukovi baš najviše krivi. Politika poticaja i zakupa zemljišta i slično u Hrvatskoj u nekim slučajevima čini isplativijim dopustiti da stoku ubije vuk nego je čuvati. Stoka na nekim područjima luta bez nadzora pa nije neobično da strada od vuka.
Zanimljiv je slučaj Španjolske koja ima brojnu vučju populaciju, a koja je jedina uz Irsku koja uopće nema vuka na svom teritoriju, glasala protiv prijedloga Europske komisije. Španjolci kvalitetno provode management vuka i nisu im potrebne intervencije na razini EU-a da bi rješavali štete. Španjolska na sjeveru ima stabilnu populaciju gdje provode neke mjere kontrole populacije, a na jugu ugroženiju gdje toga nema.
Čak 300 organizacija koje se bave zaštitom okoliša, klimom i zaštitom životinja u otvorenom je pismu EK u rujnu tražilo da se ne smanjuje zaštita vuka „jer za to ne postoje znanstveni dokazi“, predlagale i ulaganje u mjere zaštite, kao što su psi čuvari, ograde i slično. Oni smatraju kako dopuštanje ubijanja vukova ne garantira da će se napadi vukova na stoku smanjiti već da naprotiv može doći do kontraefekta ako se njihova socijalna struktura naruši. Čopori vukova se razbijaju, javlja se više usamljenih jedinki, dolazi do još više križanja s psima pa sve to skupa dovodi do većeg sukoba s čovjekom, a ne manjeg.
U Ministarstvu ističu da su svjesni toga, ali da su glasali za smanjenje zaštite radi – solidarnosti.
„Hrvatska je istaknula da nije uvjerena da će se snižavanjem statusa zaštite vuka riješiti pitanje šteta vezanih uz stoku, međutim da u duhu solidarnosti i uzimajući u obzir stavove drugih država članica koje se suočavaju sa značajnim štetama može podržati navedenu Odluku“, objašnjavaju iz Ministarstva.
Nevladine organizacije otkrivaju i dosta bizaran razlog ovakvog napada na vuka u EU-u. Tvrde naime da je riječ o osobnoj osveti predsjednice EK Ursule von der Leyen vukovima.
„Usvajanjem prijedloga Europske komisije, države članice također podupiru osobno motivirane odluke koje nadjačavaju znanstvene dokaze, omogućujući predsjednici von der Leyen da upotrijebi svoju političku moć za osobnu osvetu vukovima i udovoljavanje biračkom krugu poljoprivrednika. Otkako je njezina ponija Dolly tragično ubio vuk 2022., iskoristila je svoj utjecaj za promjenu zakonodavstva EU-a putem zakulisnih poslova“, priopćili su tako BirdLife, Client Earth, EEB i WWF.
Ursula i tragičarka Dolly: Zloupotrebljava li predsjednica EK političku moć za osobnu osvetu vukovima (i za udovoljavanje biračkom krugu poljoprivrednika)? Foto: Instagram
Kako ističu, zaštita vukova u Europi nadilazi zaštitu pojedinačne vrste, uključuje očuvanje biološke raznolikosti i poticanje uravnoteženog zajedničkog života s prirodom. Vukovi igraju vitalnu ulogu u stabilnosti ekosustava.
„Odluka o smanjenju statusa zaštite vuka šalje katastrofalan i sramotan signal iz Europe, samo nekoliko tjedana prije ključnog sastanka COP16 Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD). Kako možemo tražiti od drugih regija da zaštite svoju biološku raznolikost i žive s vrstama poput tigrova, lavova ili slonova, kada ne možemo živjeti zajedno s vukom? Poruka koja danas dolazi iz EU-a doista je neugodna: propovijedamo svijetu o očuvanju dok demontiramo jedan od naših najvećih uspjeha u očuvanju u desetljećima“, naglašava Sabien Leemans iz WWF-a.
Iz Ministarstva ipak napominju da i u slučaju moguće izmjene Direktive o staništima države članice, pa tako i Hrvatska mogu odlučiti zadržati vuka na popisu strogo zaštićenih vrsta.
