Drugi Shellov Arktički fijasko
Jedna od najvećih naftnih kompanija u svijetu Royall Dutch Shell Ltd. nedavno je objavila kako se povlači iz projekta eksploatacije fosilnih goriva na Arktiku uslijed “previsokih troškova operacionih ulaganja i preniske isplativosti koncesioniranog ležišta”.
p
Krešimir Pavlović
Podsjetimo, kompanija je prošli mjesec započela probno bušenje u priobalnim vodama američkog Arktika sa svojom modernom i nadograđenom platformom Polar Pioneer, na dubini od 150 metara.
Spomenuta operacja u Čukotskom moru izvorno je trebala započeti početkom 2013., no odgođena na neodređeno vrijeme odlukom Vrhovnog suda SAD-a; uz obrazloženje kako nisu zadovoljeni odgovarajući tehnološki i sigurnosni standardi.
Prvi Shellov pokušaj bušenja Arktika također je neslavno završio ubrzo nakon svog početka 2012., nakon dramatičnog nasukavanja jedne manje ‘znanstveno-istraživačke’ platforme u plićini američkog dijela Čukotskog mora.
Poslijednji po redu promašaj stajao je 7 milijarda dolara, koliko je kompaniju koštala izgradnja te naknadna nadogradnja sofisticirane platforme za eksploataciju.
Zajedno sa cijenom pratećeg tankera za prijevoz izvađene nafte te sa troškovima konačnog transporta i osiguravanja goleme strukture na odredište, dolazimo do brojke od 11 milijarda dolara nenaplativih ulaganja.
A tu je i sav negativan publicitet i reklama ‘dežurnog pehista’. Ne znam kako ti, ja se ne bunim što korporatistima u Shellu ne ide za rukom.
Evo i dvije malene digresije za kraj, apropo toga što naftašima danas globalna eksploatacija fosilnih goriva više ne polazi za rukom kao nekada.
Poslijednje izvješće koje je objavila Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije IRENA ukazuje na neke indikativne trendove na polju globalne opskrbe energijom.
Tako su prosječni troškovi proizvodnje i instalacije OIE do danas izgubili 75 % vrijednosti koju su imali prije izbijanja krize 2008.
Osobito je zanimljiv primjer solarnih panela. Metar četvorni fotonaponskih ćelija danas stoji niti 1 % cijene koju je imao 1978.
Druga digresija bavi se stezanjem remena tradicionalne industrije fosilnih goriva poslijednjih godina.
Prema studiji britanskog think-tank trusta “Carbon Tracker Initiative”, globalni naftni i plinski projekti ukupne vrijednosti 36,5 milijarda $ otkazani su kao neisplativi još prije 2011.
Nadalje, neki od najvećih igrača u toj branši poput BP-a; ConocoPhillipsa; ExxonMobila; Chevrona; Totala; Enija i Royal Dutch Shella; trenutno razmatraju daljnje odgađanje budućih razvojnih projekata ukupne vrijednosti 357 milijarda $ na neodređeno vrijeme.
Kod ovakvih statističkih završetaka neke priče obično se trebam zaustavljati kao ne bih prekardašio u razbacivanju brojkama, ali ne i ovaj puta.
Čini mi se kako slučajni čitatelj shvaća što je pjesnik htio reći pod ‘stezanjem remena’ i ‘popuštanjem stiska’.
