fbpx

Broj šumskih požara globalno mogao bi da se poveća za 50% do 2100.

šumski požar foto Mike Newbry unsplash

Foto: Mike Newbry - Unsplash

Broj i surovost šumskih požara rastu zbog klimatskih promjena i preoblikovanja terena, te bi se moglo reći da najveću odgovornost za ovu pojavu snose ljudi.

Do kraja ovog vijeka sijet bi mogao da se suoči i sa 50 odsto više šumskih požara nego danas, upozorava novi izvještaj Programa za životnu sredinu Ujedinjenih nacija (UNEP), prenosi klima101.

Uzroci za to su prije svega antropogenog karaktera – riječ je o klimatskim promjenama, preoblikovanju terena i neodgovornom upravljanju zemljištem, koji već sada vatrene stihije čine učestalijim i surovijim u odnosu na prošlost.

Izvještaj predviđa da bi već do 2030. godine broj šumskih požara globalno mogao da poraste za 14 odsto u odnosu na trenutni prosjek, odnosno za 30 odsto do kraja 2050.

Prema UNEP-ovim projekcijama područja koja su se i ranije smatrala rizičnim za šumske požare bi gorjela češće, a vatrena stihija bi u prosjeku trajala duže. Pored toga, izvještaj UNEP-a pokazuje da bi požari mogli da se pojavljuju i na područjima, inače otpornijim na vatru, koja su usljed izmjenjenih klimatskih uslova postala ranjivija. Ova mjesta uključuju vlažne terene poput tresetišta koja se isušuju, kao i regione Artktika na kojima se otapa permafrost.

Šumski požari imaju i sopstveni uticaj na klimatske promjene tako što oslobađaju dodatne količine gasova sa efektom staklene bašte u atmosferu i uništavaju vitalne ekosisteme koji pomažu u skladištenju ugljenika. Zbog ovakvog međusobnog uticaja globalnog zagrijevanja i požara autori izvještaja naglašavaju važnu ulogu obnove ekosistema u rizičnim područjima kako bi se očuvala prirodna otpornost.

Ugroženost životinja i njihovih staništa predstavlja dodatnu komplikaciju s obzirom na to da pojedine vrste, usljed šumskih požara, mogu da završe bliže izumiranju. Tipičan primjer ovoga bili su mega-požari u kojima je tokom 2019. i 2020. godine u Australiji spaljeno 97 hiljada kvadratnih kilometara vegetacije gdje živi 832 vrste autohtonih kičmenjaka. U posebno zabrinjavajućoj situaciji našla se 21 vrsta kojoj je i prije ovih tragičnih dešavanja pretio nestanak.

Eksperti posebno ističu da postojeći nivoi zaštite od požara u svijetu ne mogu da odgovore na prognozirane scenarije, zbog čega apeluju na vlade država da preispitaju svoj pristup ovom problemu. 

Publikacija preporučuje vladama da usvoje tzv. Formulu spremnosti na požare u okviru koje će dvije trećine budžeta biti namjenjeno planiranju, prevenciji, pripremi i oporavku, a jedna trećina – odgovaranju na požare, na koje trenutno odlazi polovina sredstava. U preraspodjeli najviše zabrinjava to što planiranje prima manje od jednog procenta finansija.

„Trenutni vladini odgovori na šumske požare često usmjeravaju novac na pogrešno mjesto. Radnici hitne pomoći i vatrogasci koji su na prvoj liniji fronta rizikuju svoje živote u borbi protiv požara i moraju dobiti adekvatnu podršku. Moramo da smanjimo rizik od ekstremnih šumskih požara tako što ćemo biti bolje pripremljeni: ulagati više u smanjenje rizika od požara, raditi sa lokalnim zajednicama i ojačati globalnu posvećenost borbi protiv klimatskih promjena“, objašnjava Inger Andersen, izvršna direktorka UNEP-a.

Uprkos tome što je situacija ozbiljna, ipak nije beznadežna – autori izvještaja navode da je za smanjenje opasnosti, štete i gubitaka od požara neophodna saradnja sa lokalnim zajednicama i prikupljanje njihovog znanja, osluškivanje same prirode i investiranje novca i političkog kapitala u tom smjeru.