Arktička jezera prebrzo ispuštaju metan
Jezera širom Aljaske i Sibira počela su ispuštati mjehuriće metana, a ovo otpuštanje stakleničkih plinova zabrinulo je znanstvenike. Globalno zagrijavanje otapa arktički permafrost, a štetni plinovi se ispuštaju u atmosferu, ali je loša vijest to što se ovaj proces odvija puno brže od očekivanog.
Prošlog mjeseca američka svemirska agencija NASA objavila je snimak arktičkih jezera punih mjehurića koja su posljedica malo poznatog fenomena “naglog odmrzavanja”. To se događa kad se permafrost – “vječni snijeg i led”, odnosno tlo koje je bilo pod ledom tisućama godina, odledi brže od očekivanog.
Znanstvenicima je već dugo poznato da otapajući permafrost ima potencijal za ispuštanje velike količine metana u atmosferu. Kako se organska materija koja je bila zarobljena u tlu odmrzava, ona se razlaže i raspada ispuštajući CO2 i metan. Ali, taj proces je do sada bio spor, a ono što znanstvenici nisu uzeli u obzir je naglo odmrzavanje.
Kad bi se sva količina otpustila u atmosferu, posljedice za klimatske promjene bile bi ogromne. Ukupno ima oko 1.500 milijardi tona CO2 zarobljenog u permafrostu, što je skoro dvostruko veća količina od trenutnog CO2 u atmosferi.
U prošlosti su životni oblici zasnovani na ugljiku umrli na Arktiku, zaledili bi se prije nego što bi imali vremena razgraditi se. Sada, sa sve višim temperaturama u regiji, mikrobi u tek odmrznutom arktičkom tlu razlažu ova zaleđena organska tijela, ispuštajući CO2 i metan u atmosferu.
Prema istraživanju NASA-e, naglo odmrzavanje odvija se ispod takozvanih termokrast, odnosno odmrzavajućih jezera. Znanstvenici su izračunili da je naglo odmrzavanje više nego udvostručilo prethodne procjene doprinosa odmrzavajućeg permafrosta globalnom zagrijavanju.
Također su došli do zaključka da ljudi ne mogu napraviti gotovo ništa kako bi zaustavili ovaj proces. Čak i kad bi smanjili emisije štetnih plinova, naglo odmrzavanje bi nastavilo ispuštati velike zalihe metana u atmosferu.
“Stvari će samo biti gore. Naglo odmrzavanje se već događa, ali trenutno ne stvarno ubrzanom stopom, no za nekoliko desetljeća će doći do vrhunca“, navela je znanstvenica Katey Walter Anthony, koja je proučila oko 300 jezera širom arktičke tundre.
