Foto: Kurir
Iako bi trebali biti „praznik demokratije“, izbori u Republici Srpskoj, a na poseban način predizborna kampanja, pokazuju na kako niskom nivou su demokratske vrijednosti u ovom entitetu.
Piše: Miljan Kovač
Mada se dostignućima demokratije ne može pohvaliti ni ostatak Bosne i Hercegovine, RS je iz više razloga, i po nizu pokazatelja, autokratija i manje slobodno društvo.
Borba za vlast po svaku cijenu ogleda se između ostalog i po obilnom korištenju javnih resursa u predizborne svrhe onih koji pokušavaju zadržati vladajuću poziciju.
Iako smo svjedoci konstantnog odnosa prema javnim resursima, kao prema partijskoj, odnosno ličnoj svojini pripadnika vladajuće vrhuške, predizborna kampanje je period kada je takvo stanje najuočljivije.
Stiče se utisak da je bukvalno sve što bi trebalo biti javno, dakle u vlasništvu i službi svih građana, od javnih preduzeća, ustanova, institucija, do javnog medijskog servisa – RTRS, stavljeno u funkciju borbe vladajuće stranke (i koalicionih partnera) za pridobijanje podrške glasačkog tijela.
Sve ovo, smatraju analitičari ukazuje na to da ne živimo u demokratskom društvu već pod nekim hibridnim režimom. U takvim okolnostima ni ovi izbori neće biti u potpunosti slobodni. Upravo zbog zloupotrebe javnih resursa, biće to još jedna neravnopravna borba. Zahvaljujući minimalnim izmjenama izbornih pravila, koje je nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit, minimalni pomak u odnosu na prethodne izborene cikluse ipak se osjeti. Nedovoljno.
Poludemokratija
Dejan Lučka, iz Banjalučkog centra za ljudska prava, podsjeća da su istraživači magazina „Ekonomist” u svojim analizama, naročito u Indeksu demokratije, ovakav sistem nazvali hibridnim režimom. On bi ga, kako kaže, prije nazvao hibridnim poludemokratskim sistemom, odnosno sistemom koji se nalazi između manjkave demokratije i autoritarnog režima.
Foto: dejanlucka.com
Postoji nedovršena tranzicija iz autoritarnog režima u demokratski, pa su npr. izborne prevare uobičajne, a izbori nikada nisu u potpunosti fer.
„U takvim sistemima vlade vrše pritisak na političku opoziciju i pravosuđe, korupcija je rasprostranjena, postoji uznemiravanje i pritisak na medije, vladavina prava je na klecavim nogama, nema razvijene političke kulture, postoji nizak nivo učešća građana u politici i političkim pitanjima, a funkcionisanje vlasti zna da ode izvan okvira prava“, kaže Lučka.
Da je riječ o hibridnom režimu slaže se i politička analitičarka Tanja Topić.
„Mi smo definitivno hibridni režim, dakle nešto između autokratije i demokratije, zapravo između demokratskih institucija i autoritarne prakse. Nismo prešli iz autoritarnog sistema u demokratiju, imamo formalno kriterije demokratije, zakone, procedure, inatitucije, prava i slobode. Praksa je ipak drugačija“.
Riječ je o sistemu, napominju analitičari koji samo formalno ispunjava demokratske kriterije. Ti kriteriji se u praksi zaobilaze. Da bismo iskoračili prema demokratiji potrebno je da se sprovedu korjenite reforme i promijeni način razmišljanja. Ne smo političara nego i građana.
Odnos prema javnim resursima, najbolji je pokazatelj kako političari, ali i građani uopšte doživljavaju društvo u kome živimo. Dok između javnog i privatnog političari često stavljaju znak jednakost, kod širih masa, stiče se utisak, ne postoji dovoljno svijesti o čijoj imovini se zapravo radi. To je do maksimuma izraženo u predizbornoj kampanji, kada predstavnici stranaka na vlasti ne prežu ni od toga, da istim tim javnim dobrima, koja pripadaju svim građanima, od istih tih građana, pokušavaju kupiti naklonost na izborima.
Građani, kažu naši sagovornici, nisu navikli na to da su izabrani zvaničnici/političari, ustvari „sluge naroda“. Bar bi trebali biti. Zbog toga je u narodu često prisutan, ovdje vjekovima ukorijenjen, „sluganski mentalitet".
S druge strane, kako kaže Lučka, to ukazuje i na to da se bez korišćenja tih velikih resursa oni koji ih koriste smatraju da ne mogu pobijediti na izborima, što vodi do zaključka i da su im i politike isprazne jer ih bez ogromnih sredstava ne bi mogli ni „prodati” narodu.
Sloboda, ali samo djelimično
U suštini, to je pokazatelj i na osnovne manjkavosti izbornog sistema, jer ranije te zloupotrebe nisu adekvatno kažnjene i ponavljale su se u svakoj kampanji.
Djelimičnim izmjenama Izbornog zakona, koje je nametnuo visoki predstavnik, i novim pravilima koje je propisala Centralna izborna komisija, propisane su visoke kazne za eventualne izborne prevare i poboljšan sistem kontrole izbornog procesa. Dio izmjena odnosi se i na zloupotrebu javnih resursa u predizborne svrhe. Iako je riječ o određenom pomaku ka slobodnijim izborima, radi se tek o minimalnom napretku.
Osnovni problem je to što cjelokupan sistem počiva na klijentelizmu, političkoj korupciji i ucjenama, zbog čega se može zaključiti da su izbori samo djelimično slobodni, jer građani ne mogu u potpunosti iskazati svoju izbornu volju.
„Pretpostavka da vjerujemo u slobodne izbore bila bi ta da su pravosudne institucije dovele do rješenja prethodnih slučajeva izbornih prevara i krađa. S druge strane, naš cjelokupan javni i politički diskurs, a time i atmosfera, počivaju na proizvodnji straha, što od stranog faktora što od drugih etničkih skupina, te prijetnje koje su verbalna politička akrobatika političkih aktera (ne svih), drži dobar dio građana kao taoce, zarobljena uma i u takvim uslovima ne možemo govoriti o slobodnim izborima“, upozorava Tanja Topić.
Upravo zbog zloupotrebe javnih resursa, politička borba nije ravnopravna, a u prvi plan su stavljane teme koje skreću pažnju sa takvih zloupotreba. Istovremeno se o suštinskim problemima građana govori samo na marginama.
Lučka ipak smatra da se i o tim temama govori malo više nego prethodnih godina. U svakom slučaju nedovoljno.
„U formalnom smislu ne sumnjam da će sve ispasti kako i uvijek bude, pošteno i u skladu sa minimumom formalnih zakonskih zahtjeva, što će potvrditi i domaće institucije i međunarodni predstavnici, ali u suštinskom smislu mislim da nemamo istinski slobodne izbore“.
Svi smo pomalo odgovorni
Da su za stanje svijesti, duha, političke kulture i kršenje zakona najodgovornije stranke na vlasti, za Tanju Topić nema dileme.
„Dijelom smo odgovorni svi jer smo prećutali sve ovo i time postali dio priče.“
Dio odgovornosti je, smatra Dejan Lučka, i na opoziciji. Stiče se utisak da je opoziciji najvažnije kako doći na vlast, a vladajućim kako istu sačuvati. Međutim, kako kaže, ni jedni ni drugi ne odaju utisak onih koji istinski žele promijeniti stvari nabolje, sem par ljudi koji djeluju opoziciono i koji su u stvari izuzetak od pravila.
„Ipak, bilo je i ljudi koji su pričali o drugim stvarima, o borbi protiv korupcije, o promijeni ustaljenih narativa, o potrebi bolje organizacije, ekonomskog jačanja, ali mislim da toga nije bilo ni približno dovoljno“.
Analitičari, se ipak nadaju da je nakon, makar i minimalnih izmjena pravila, prostor za manipulaciju izbornim procesom, koliko toliko smanjen. Koliko će to doprinijeti slobodnijim izborima, i koliko su sami građani postali svjesniji važnosti uzusa demokratskog društva, pokazaće se na sam dan izbora. Tek nakon zatvaranja biračkih mjesta i postizbornog procesa, moći ćemo valorizovati eventualne pomake ka više demokratije.
