Panel ZFD foruma u Mostaru: Stradanje Roma u ratovima devedesetih
Foto: Impuls
Za ratne zločine počinjene nad pripadnicima romskog naroda tokom rata u Bosni i Hercegovini niko ne odgovara. Isto stanje je na čitavom području bivše države na kome su vođeni ratni sukobi. Ne postoje čak ni objedinjeni podaci o imenima i broju žrtava, a romske žrtve se masovno svrstavaju u žrtve većinskih naroda.
Piše: Miljan Kovač
O stradanju Roma u ratovima devedesetih i neprocesuiranju ovih zločina govorilo se u petak na panelu u OKC “Abrašević” u Mostaru, u organizaciji ZFD foruma i partnerskih organizacija.
Predstavljeno je komparativno istraživanje o ratnim zločinima i drugim
kršenjima ljudskih prava u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Kosovu od 1991. do 2001. godine, regionalnog istraživanja u okviru projekta: “Stradanje Roma u ratovima devedesetih”.
“Nekažnjivost ratnih zločina nad Romima je pravilo, a ne izuzetak. Imamo situaciju da su krivične prijave uglavnom ostale bez epiloga pred tužilaštvima i sudovima, a ako bi do nekog procesa i došlo to nailazi na nezainteresovanost javnosti i ćutanje medija”, rekao je u uvodu panela Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije.
On je istakao da je samo jedan masovni zločin čije su žrtve bile pripadnici romskog naroda na području BiH procesuiran, ali pred sudom druge države. Riječ je o zločinu u Skočiću kod Zvornika, gdje su ubijena najmanje 23 civila romske narodnosti i za koji je suđeno pripadnicima oružene formacije poznate kao “Simini četnici”. Međutim i u ovom slučaju u drugostepenom postupku izrečene su oslobađajuće presude, tako da se može reći da za zločine nad Romima u BiH, niko nije osuđen. Ovaj process je vođen u Srbiji jer su optuženi iz te države.
Za Ziju Ribića, člana porodice žrtava masakra u Skočiću, je posebno teško bilo to što, kako kaže, kada je inicirao procesuiranje ovog zločina, nije imao podršku ni države ni same romske zajednice. Bio je i svjedok na suđenju u Beogradu.
“Meni je žao prvo što mi moja matična zemlja Bosna i Hercegovina nije pružila podršku, a ni moj narod. Ja mislim da je to i razlog što su nas tretirali tako da sam imao osjećaj da ja kao živi svjedok i tri djevojke koje su bile kao zaštićene svjedokinje, da smo za njih nebitni, da nismo živi uopšte. I na kraju je donesena presuda koja je donesena - oslobođeni su svih tačaka, osim za silovanje”, naveo je Ribić.
Istraživač ratnih zločina Rasim Ibrahimović, je naglasak stavio na svrstavanje žrtava kroz tri narativa o ratu, među kojima ni tri decenije poslije nema saglasnosti.
To je, kako je istakao ključni razlog zbog čega nemamo objedinjene informacije o romskim žrtvama. Naveo je i da su Romi u toku samog rata zavisno od strane i situacije različito tretirani. Negdje su svrstvani u jedan od tri većinska etnička korupusa, negdje su tretirani kao agresori. Činjenica je da su Romi bili i žrtve i učesnici rata na svim stranama.
“Imamo tri narativa o samoj suštini rata i ni u jedan od njih se romska zajednica ne uklapa, pa ne možemo da tvrdimo ništa osim da su Romi stradali sa različitih strana”.
I mala zainteresovanost javnosti, na ovom panelu, na koji nije došao niko od političkih predstavnika za Dervu Sejdića predsjednika organizacije "Kali Sara-Romski Informativni Centar", najbolja je slika odnosa prema Romima i romskim žrtvama.
“Ono što mene kao čovjeka koji se bavi zaštitom prava Roma, povređuje iz dana u dan je da u BiH država formira komisiju da istraži stradanje Bošnjaka, Srba, Hrvata i Jevreja na području Sarajeva, a o romskim žrtvama nema ni riječi. Uz dužno poštovanje prema svim žrtvama, činjenica je da je tokom rata u Sarajevu živjelo između 50 i 100 Jevreja, a preko deset hiljada Roma. Da ne govorimo o tome da niko i ne istražuje masovne zločine od Brčkog preko Bijeljine, Zvornika, Bratunca…”, istakao je Sejdić
Novinar i autor dokumentarnih filmova Aleksandar Reljić, govorio je o svojoj odluci da snima dokumentarne filmove o Romima i stradanju Roma u prošlosti, a među panelista je bio i Dragan Ristić aktivista za prava Roma i frontmen benda “Kal” iz Beograda.
Ristić je između ostalog govorio o značaju muzike za očuvanje romske kulture i identiteta.
“Muzika je naša istorija i etnografija i tradicija i način kako da sačuvamo naš identitet. Ako pažljivo analiziramo te pjesme shvatićemo da je to jedini način kako smo mi mogli da sačuvamo istoriju. Tako da muzika, ima mnogo konkretniji značaj za Rome nego bilo šta drugo”, rekao je Ristić.
Nakon panele, prisutni su imuživali u koncertu ovog benda koji kroz jedinstvene melodije predstavlja kulturu romskog naroda, kako u zemlji tako i u inostranstvu
Partnersku podršku forumu ZFD u ovom projektu pružili su Inicijativa mladih za ljudska prava iz Srbije, Nezavisno društvo novinara Vojvodine, i portali Impuls i Tačno.net.
Projekat je podržan sredstvima njemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ).
