Kolikogod se izmuze mlijeka za opstanak i napredak ove razapete države, sve to, kao slon u staklarskoj radnji, Bakir Izetbegović nogetne i razaspe, u svoj raskoši svog talenta za postizanje – autogolova!
Po svojoj oholosti, gluposti, bahanalijama i bezobzirnosti prema narodu koji su vodili, rimski imperatori još nisu prevaziđeni. Jednom su, kako predanje govori, razljućeni građani Rima za svog vladara željeli da postave – magarca! Smatrali su da bi i on carstvom upravljao bolje od svog prethodnika.
Još su se mnogi narodi u kasnijim pokoljenjima gorko kajali zbog pogrešnog odbira vođe. Tek kad su im u ruke dopadale dizgine vlasti, uviđalo se da pojedini krunisani čobani ne mogu da sačuvaju ni dvije nacrtane ovce, a kamoli da usmjeravaju teško upravljivu, svakakvim silama razapinjanu državnu zapregu.
U sličnoj situaciji danas su se našli Bošnjaci, koje u državnom vrhu predstavlja Bakir Izetbegović, po nesreći i šef najjače bošnjačke stranke. Iz aviona se, naime, vidi da je, u njihovo ime, u burnu političku utakmicu koja se vodi u BiH gurnut – pješak!
Takvi smo mi ovdje ljudi: lakovjerni, površni, bolećivi na stvari koje u ozbiljnim poslovima ne be smjele da igraju nikakvu ulogu. A Bakir Izetbegović glasačima se, u dva navrata, omilio samo zbog svog oca. Bez ijednog zabijenog gola, zbog porijekla, dospio je u visine u kojim mu se zamantalo. Pa se, poput nekadašnjeg “ruskog medvjeda”, Borisa Jeljcina, kojim je upravljao alkohol, ponaša kao slon u staklarskoj radnji. O šta god se očeše, to se s praskom razbije.
U svom dvostrukom predsjednikovanju Bakir Izetbegović uspio je da iskoristi svaku priliku da pokaže svoju nesposobnost, da nas zasmije i istovremeno rastuži svojim “talentom” za postizanje autogolova. Uspio je, za šest posljednjih godina, koliko je u poziciji da njegova riječ u bošnjačkoj politici ima najveću težinu, da napravi sve što ne valja: i greške i greškice i grešketine.
Prokleti mediji, vjerovatno mu je odavno na umu: da njih nema, ne bi se ni znalo za njegove brojne gafove koje bi i politički početnik uspio da izbjegne.
Iako je, kažem, uspio da napravi i greške i grešketine i greškice, najviše ga, u stvari, koštaju ovo posljednje, naizgled bezazlene. Ono sa burekom, koji je početkom sedmice u Konjicu ostao nepojeden, treba da razbije i najtvrđu glavu-tikvu, koja je mislila da ima pravog predstavnika na pravom mjestu. Čovićev nedolazak na ugovoreni susret, od iznimne važnosti u ovim burnim momentima, na Izetbegovićevom jeziku je ostao u drugom planu.
Sasvim je to razumljivo kad se zna koliko Bakir voli pitca među pitama, pa ga miris bureka toliko omami da kraj njega, a da ga i ne čuje, može protutnjati i najglasniji voz. Kao što je, uostalom, i protutnjao, prvo u Lukavici kad ga je, u dogovoru s Čovićem, na “bombine” navukao Milorad Dodik, a onda i u tom nesrećnom Konjicu, gdje je čekao gosta koji kaže da nikakav randevu nije ni zakazan, da se to nešto Bakiru smutilo u glavi.
A da stvarno jeste, potvrđuje glupava izjava da su HDZ-ovci “propustili i jedan dobar burek u Orahovici”. No, snašao se Bakir i bez njih: počastio je pitom novinare, vjerovatno samo zato da bi i njega dopao jedan zamamni zvrk.
Sad Izetbegović vjerovatno misli kako je narod nezahvalan i bezobrazan, nakon što je počelo masovno ismijavanje njegovog političkog, ali i ljudskog ponašanja. “Riđobradom” se na kosti navalio i čuveni internet-zafrkant Riđobrki, koji je komponovao pjesmicu, parodiju na Bakirov konjički gaf. I sad Izetbegović ne zna kome više da zamjeri: njemu, zabezeknutom narodu ili Dini Merlinu, na čiju popularnu pjesmu “Burek” je anonimac sa riđim brkovima uglazbio moderniji, politički sadržaj.
Da mu se klikeri u glavi malo brže vrte, šef SDA i bošnjački predstavnik u Predsjedništvu BiH ovu priliku konačno bi trebao da iskoristi da uzme jedan duži odmor na kojem će se, barem radi sebe, da ne bi bio tako čest predmet masovne sprdnje, malo prekontati o svojoj političkoj budućnosti. Možda bi bilo najbolje da odmah svoje pozicije prepusti suprugi Sebiji, koje joj je namijenio za 2018-tu, izbornu godinu. Ona bar ne pravi te uveseljavajuće greškice nego, mrtva-ozbiljna, od muhe pravi medvjeda, a od svojih skromnih liječničkih sposobnosti stvara lažni dojam spasiteljice našeg oboljelog zdravstva.
I zbog tog protežiranja svoje supruge, koja treba biti sretna što se tokom rata prošvercovala da u Zagrebu uopšte dobije titulu ljekara-specijaliste, Bakir će ponajviše osati zapamćen takođe po sitnici, odnosno greškici. Pobogu si čovječe, reći da je ona pravi izbor za čelo najveće bolnice u BiH “zato što ima dobre veze”, njega i SDA, naravno, pa to može učiniti samo neko ko baš ne vlada svojim mislima i jezikom. Nakon toga, šta drugo da očekujemo nego da, zbog “dobrih veza”, u jednu od ključnih stolica u Bakirovoj nahiji uskoro zasjedne i njegova kćerka!?
Pripomenimo se i “slučaja Zara”, otprije dvije i po godine, U noći u kojoj je Predsjedništvo BiH, februara 2014-te, umalo pretoreno u lomaču, on je pred kamerama pokušao “objasniti” građanstvu da će te demonstracije otjerati strane investitore iz naše zemlje. Poimenično je pomenuo španjolske proizvođače modnih krpica, koji su zakupom poslovnog prostora u Sarajevo City Centru (Al Shiddi) od potpune propasti, u stvari, trebali da spase trulu, nezakonito realizovanu i (mimo svih propisa) još nedovršenu investiciju njegovog ahbaba iz Saudijske Arabije.
Opet se narod, u nevolji, kroz plač smijao, kao što je činio i kad je, netom nakon što je izabran u Predsjedništvo BiH, svoju predizbornu izjavu da će tokom mandata otvoriti sto hiljada novih radnih mjesta Izetbegović glatko pretvorio u rok od deset godina. No, “prokleti mediji” imaju audio i video snimke koji pokazuju koliko je licemjerno i lažljivo bilo njegovo poslijeizborno objašnjenje.
Sa ovakvim liderom, SDA nema šta da traži u bici sa vukovima i političkim liscima iz RS i Herceg-Bosne. Kukavna je i sudbina Bošnjaka, koji su jedina nacionalna zajednica u BiH koja se iz petnih žila upinje da ostanemo jedinstvena država. Koliko god se iz tih ljudi izmuze mlijeka, sve to Bakir nogetne i prospe.
Pripominjem se, ovim povodom, izjave koju sam u programu TV Hayat izrekao u noći Bakirovog drugog izbora u Predsjedništvo BiH. Rekao sam tada da je “sramota za Bošnjake da ih predstavlja čovjek kakav je Bakir Izetbegović”. Mnogi su mi to neoprostivo zamjerili, s njim na čelu. Valjda su kontali da ga mrzim, a ne da hladno i analitički objektivno procjenjujem sposobnosti čovjeka kojem je povjerena jedna tako važna državna funkcija. I kojeg, još dok smo kao balavci drugovali, poznajem već 45 godina.
Uostalom, od jagme za vlast sina je, za života, i otac pokušavao da odvrati. Eno u novinama 15 godina stare izjave Alije Izetbegovića, koji je sinu u amanet javno ostavio da se kloni politike. Mislim da mu je pri tome na umu bilo samo jedno: vidio je da sin za to nema nimalo dara.
A ko će bolje znati svoje dijete od njegovog roditelja!
