Bosna i Hercegovina je idealno tržište političkih mahinacija i manipulacija u kojima gore navedena krilatica nalazi svoje čvrsto utočište! U stvari cijeli politički teatar je u nedostatku zdravog političkog miljea zasnovan na strahu!
Politički i vjerski lideri stalno traži od naroda požrtvovanje, strpljivost i poslušnost, jer su pred njom izuzetno ”važni izazovi i zadaci”. Svakako da se ti ”važni zadaci” nikada neće izvršiti jer njihovim izvršenjem se političkim i vjerskim liderima oduzima legitimitet. Čak ako kojim čudom postavljene ciljeve uspiju da ostvari, oni će pronaći nove, koji će je dalje držati ”nedodirljivom”! Tako se kao ona filmskoj traci referendumi smjenjuju sa ugovorima između ”država”, strah od 10 hiljada radikalnih islamista se nadopunjuje zahtjevom o izgradnji Pelješkog mosta a šlag na tortu dolazi na kraju kada vas pozivaju na poslušnost u stilu ”Svi smo mi Bakir” zbog čega se u ove bajramske blagdane trebamo riješiti ” šejtana” iz sebe i od sebe, ne simbolično već i praktično, podržavajući velikog vođu! Slijed događaja karakterističan za nedemokratske, kleptokratske režime!
Prevejani ” dušebrižnici” su uspjeli u svojim nakanama stvarajući državu političke apatije sa plodnim tlom za nicanje antidemokratskog režima! Od građanina su načinili otuđenog pojedinca, nezainteresovanog za politiku koji vjeruje da je politika samo sredstvo u funkciji održavanja reda u društvu. Pojedinac smatra da on kao jedinka ne može ništa promijeniti svjesno odbacivajući ikakvu pomisao na izmjene političkog sistema.
Pored zadovoljne ili uspavane većine na drugoj strani nalazi se izrazito otuđena i bijednu manjina, potisnuta na rub društva. Bez posla, i koja sve više zavisi od socijalnih davanja, koja se, opet, smanjuju zbog vladinih ”stalno rastućih izdataka”. 50 % onih koji ne glasaju pripadaju ovoj populaciji ”politički otuđenih” nesposobnih da se uključi u politički život uopšte, jer nijedna od legitimnih stranaka ”ne može i neće da zastupa njihove interese. Utočište se pronalazi u trivijalnim oblicima kontrakulture, radikalizmu, pa i terorizmu, dok ostali “bježe” u “alternativne” načine života, narkomaniju, apatiju i kriminal.
Kleptokratija vlada gdje je apatija a država u službi oligarhije i njihove diktature, je garant izvora prihoda i zadovoljstava. Sve dok je na snazi trpljivo ćutanje većine, imat ćemo život u sivoj zoni, u okruženju teškog siromaštva duha, tijela, ljudskih kontakata, siromaštva ideja, u beznađu i mrtvilu iz kojeg sasvim rijetko zasvijetli nešto što samo liči na život.
Strah kao tehnika vladanja je u službi kleptokratije , jer treba očuvati status quo postojeće stanje gdje će svako onaj ko drugačiji misli biti potencijalni neprijatelj, ili ” šejtan”. Strah od opasnosti, nosioci političke vlasti vrlo dobro koriste. Manipulišući tako osjećanjima narodnih masa, kleptokrati nas ubjeđuju u bespomoćnost na prijetnje što dolaze od neprijatelja, u traženja spasa u hiperidealizovanom vođi tipa Dodika, Izetbegovića, Čovića i njima sličnih.
U stvari tko je stalno u strahu, svaki je dan kažnjen. Tek kad se strah savlada počinje se i živjeti! Do tada smo na vegetiranju!
