U okviru restrukturiranja Željeznice Republike Srpske predviđa se otpuštanje hiljadu radnika. Zaposleni u tom javnom preduzeću najniže su plaćeni radnici javnog sektora tog BiH entiteta, i izloženi su nizu kršenja radnih prava.
Vlada bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska sa Svjetskom bankom 7. decembra potpisat će ugovor o restruktuiranju Javnog preduzeća Željeznice RS. Javnosti do danas sadržaj ovog ugovora nije predočen, te postoji dostupan samo kostur onoga što restruktuiranje predviđa. A to se odnosi na smanjenje broja zaposlenih, preuzimanje dugovanja ovog preduzeća od strane Vlade, podizanje efikasnosti kroz smanjenje broja operativnih jedinica, te tehnološko-informatično unapređivanje rada kakao bi poslovanje ŽRS-a postalo samoodrživo.
Željeznice već godinama posluju s gubitkom pa je prema podacima Banjalučke berze akumulirani gubitak, zaključno s trećim kvartalom ove godine, dosegao iznos od 91,6 milion KM (45,4 miliona eura). Kreditno zaduženje ovog preduzeća je 130 miliona KM, dug Poreskoj upravi 44 miliona, radnicima po osnovu nezakonito umanjenog toplog obroka i naknada za prevoz se duguje 22 miliona KM.1. Istovremeno Vlada na godišnjem nivou ŽRS subvencionira s 25 miliona KM i s tom praksom bi se trebalo prekinuti nakon što bude usvojen plan restruktuiranja.
Od dolaska na vlast koalicije SNSD, DNS i Socijalističke partije (2006. godina) ŽRS postale su mjesto političkog uhljebljavanja radnika. Predsjednik Sindikata radnika u transportu ŽRS-a Zlatko Marin ukazuje da su u radni odnos primani administrativni radnici dok je iz godine u godinu smanjivan broj izvršnog osoblja. O tome svjedoče i podaci da se uprava ŽRS-a odlučila na zatvaranje pojedinih manjih sekcijskih stanica, kako bi osigurala dovoljan broj izvršnog osoblja u većim stanicama poput Banja Luke i Doboja.
Radnici „glavna smetnja“
Željeznice RS-a moraju povećati prihode i smanjiti rashode, a najveći trošak je radna snaga koja opterećuje ovo preduzeće, saopštio je ministar saobraćaja i veza RS Neđo Trninić. Trninić je član DNS-a kojoj su u raspodjeli „izbornog plijena“ na upravljanje predate ŽRS i čiji kadrovi rukovode tim javnim preduzećem. Iako Trninić tvrdi „da u ŽRS nije bilo političkog zapošljavanja“ Marin se pita od kuda se onda pojavio višak radnika. „Zapravo nemamo mi višak radnika, nego višak neradnika, političkih uhljeba koji ne obavljaju izvršne poslove“, ističe Marin.
Prema planu restruktuiranja u periodu 2017-2021. godine ŽRS planiraju da za hiljadu radnika smanje broj zaposlenih. Dio njih, nakon što je Narodna skupština RS u septembru ove godine usvojila izmjene Zakona o Željeznicama, ostvarit će pravo na penziju ukoliko ima četrdeset godina staža bez obzira na starosnu dob. Ostali bi, sredstvima kredita Svjetske banke, trebali ući u program socijalnog zbrinjavanja, odnosno dobiti otpremnine zavisno od godina rada prevedenih u ŽRS-u prije nego budu upućeni na zavode za zapošljavanje.
Radnici ŽRS-a najmanje su plaćena radna snaga u nekom od javnih preduzeća u ovom bh. entitetu. Tako čak 30% njih ima platu nižu od najnižeg, garantovanog ličnog dohotka u RS-u koji je za ovu godinu iznosio 395 KM, pa im se shodno odredbama Zakona o radu doplaćuje razlika.
I dok se čeka početak restruktuiranja za radnike ŽRS-a ističe bez sumnje najteža godina, koju su obilježili protesti održani u proljeće ove godine i dva štrajka glađu najhrabrijih među njima. Razlog i protesta i štrajka glađu bile su neisplate naknada po osnovu toplog obroka i prevoza, te nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Naime, ŽRS su niz godina nisu izmirivale obaveze prema fondu zdravstvenog osiguranja, zbog čega su potpisale reprogram za izmirenje tih dugovanja. Sada se taj dug vraća preko leđa radnika. Naime, iako svakog mjeseca poslodavac vrši uplatu dooprinosa za zdravstveno osiguranje tak novac odlazi u vraćanje ranijeg duga, pa radnici ne mogu ostvariti pravo na liječenje kako za sebe tako i članove svojih porodica.
Štrajk glađu radnika ŽRS-a; Foto: Gordana Katana
Štrajk glađu
U drugi ovogodišnji štrajk glađu u septembru je stupilo dvanaest radnika ŽRS. Zahtjev je bio isplata zaostalih dugovanja po osnovu naknada za topli obrok, prevoz te ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu. Podrška preko tri hiljade njihovih radnih kolega je izostala, a štrajk su prekinuli tek nakon što se u cijeli slučaj umiješao predsjednik RS Milorad Dodik i naložio upravi ŽRS-a da izmiri zaostala potraživanja.
Za štrajk glađu radnici su se odlučili kao najradikalniji vid borbe za ostvarivanje svojih prava i to koristeći nedorečenosti Zakona o radu RS, koje su im i garantovale legalnost istog. No tumačenja uprave ŽRS-a i nadležnih inspekcijskih organa su bila drugačija. Protiv štrajkača pokrenut je disciplinski postupak, a prije nego je i okončan za „nezakonit izostanak s posla“ materijalno su kažnjeni. Plate za septembar umanjene su im za 200 KM. Tako je nakon što je dobijena rata kredita jedan od radnika primio iznos od 1,67 KM.
Samo nekoliko dana nakon okončanog štrajka glađu preminuo je Čedomir Knežević. Njegove kolege navode da je, bez izvršene obdukcije, konstatovano da je uzrok smrti plućana emobolija. Pojašnjavaju da se zbog lošeg zdravstvenog stanja Knežević obratio ljekaru nakon prestanka štrajka. Na pregledu je konstatovano da postoje ozbiljni srčani problemi, ali nije mogao nastaviti liječenje jer mu zdravstveno osiguranje nije bilo uplaćeno.
Sindikalni aktivista Zlatko Marin; Foto: Gordana Katana
Mobing i sankcionisanje sindikalnih aktivista
Štrajkači glađu upozoravaju da su nakon povratka na posao izloženi svakodnevnom šikaniranju od strane svojih rukovodilaca. „Premještaju nas iz jedne u drugu radnu jedinicu, kontrolišu svaki korak, svaku rečenicu koju izgovorimo“, navodi Slavko Ristić.
Uprava ŽRS u cilju preduprjeđivanja bilo koje vrste sindikalnog djelovanja nakon štrajka glađu odlučila se napraviti i svojevrstan presedan. Tako je predsjedniku Sindikata radnika u transportu i jednom od štrajkača glađu Zlatku Marinu jednostarno raskinula ugovor o sindikalnom djelovanju. S pozicije predsjednika sindikata ga ne mogu smijeniti, jer su ga birali radnici, ali ovim korakom su mu i te kako ograničili mogućnost djelovanja. Obrazloženje za ovu odluku uprave su „javna istupanja Marina u kojima je kritikovao stanje u ŽRS-u“.
Svaki oblik međusindikalne solidarnosti unutar samog preduzeća je, na žalost izostao. Naime u ŽRS-u djeluje čak osam sindikata. Neki od njih su nezavisni, drugi djeluju u okviru Saveza sindikata RS, a treći su članovi Konfederacije sindikata RS. Svi pokušaji da se na nivou kompanije organizuje krovna sindikalna organizacija do sada su ostali bezuspješni. Razlog tome, navodi Marin jeste činjenica da je u pojedinim sindikatima preko 60 posto radnika koji su na posao primljeni na osnovu partijske pripadnosti. Oni se nadaju, da će u okviru restruktuiranja sačuvati radan mjesta iako ih je većina zaposlena u administrativnim službama ŽRS-a.
Štrajk radnika ŽRS-a; Foto: Gordana Katana
„Socijalna projekcija“
Kao uvod u restruktuiranje uprava ŽRS-a u saradnji s Vladom RS sačinila je „Socijalnu projekciju“ posljedica samog restruktuiranja.
Iako je riječ o obimnom dokumentu – u njemu se navodi niz pokazatelja koji se tiču stanja zaposlenosti u RS-u, zakonskih odredbi koje se odnose na programe socijalnog zbrinjavanja radnika – ipak se suštinski ne dotiče pitanja šta će biti sa radnicima koji ostanu bez posla.
A činjenice su slijedeće. Stopa nezaposlenosti u RS iznosi 35,2%. Među nezaposlenom radnom snagom 58,1% pripada starosnoj grupi iznad 45 godina i to je jedna od najvećih bojazni za radnike ŽRS, koja utiče na njihovu mogućnost da nakon napuštanja željezničkog sektora i pronađu alternativni posao. Radnici ŽRS se suočavaju s izazovnim prilikama za ponovno zapošljavanje prilikom traženja novog radnog mjesta u takvim tržišnim uslovima. Drugo, ne može se očekivati da radnici ŽRS nakon restruktuiranja automatski nađu novo radno mjesto na tržištu. Mnogi radnici rade u ŽRS preko 20 godina i izvršili su značajna finansijska i lična ulaganja u preduzeće (na primjer, staž, minuli rad, znanja specifična za organizaciju). Međutim, zbog prirode i specifičnosti poslova na željeznici, kao što su otpravnici vozova i mašinovođe, nije im lako naći drugo radno mjesto unutar ŽRS. Kao posljedica toga, radnici iz te kategorije će biti pogođeni u većoj mjeri zbog činjenice da će se suočiti s teškim uslovima ponovnog zapošljavanja na tržištu rada u slučaju odlaska iz preduzeća.
