Izvještavanje RTRS-a o protestima „Pravda za Davida“ ni do sada nije bilo profesionalno, ali članak objavljen povodom protesta održanog 7. jula, prešao je granicu između neprofesionalnog izvještavanja i otvorenog zastrašivanja. Ova televizijska kuća - koja je, podsjetimo još jednom, javni servis koji finansiraju građani i građanke - pri tome je prekršila i Zakon o zaštiti ličnih podataka.
“Raskrinkavanje” je u nekoliko navrata pisalo o dezinformacijama vezanim za proteste “Pravda za Davida”, pokrenute nakon smrti banjalučkog mladića Davida Dragićevića, čije okolnosti i dalje nisu u potpunosti istražene i utvrđene. Njima smo se bavili u analizi “Tabloid „Alo!“: Kad ni ljudska smrt nije sveta” (tvrdnje da su protesti rezultat planiranog „haosa“ iza kojeg stoje „tajne službe“); u analizi “Nove laži o protestima u Banja Luci” (dezinformacije vezane za sadržaj peticije pokrenute na stranici grupe “Pravda za Davida”), kao i u analizi “Ko je u čijoj službi: Dekan banjalučkog fakulteta kao teoretičar zavjere (niz tvrdnji o zavjerama protiv aktuelne vlasti u RS). Svaku od ovih dezinformacija je objavio i javni RTV servis Republike Srpske.
Najnoviji pokušaj dikreditacije protesta od strane RTRS-a zabilježili smo 7. jula, kada je entitetski javni servis objavio nepotpisan članak sa sljedećim naslovom:
Među učesnicima protesta i lica sa kriminalnim dosijeom
Identičan članak objavljen je zatim i na stranici Novinske agencije “SRNA”, “BL portalu” kao i na “Glasu Banjaluke”.
Prva stvar koju u članku vidimo je spisak “lica” - fotografija dokumenta naslovljenog “Operativne i kaznene evidencije za lica koja su zapažena na skupovima ‘Pravda za Davida’”. U tekstu se ne navodi ko ih je “zapazio” i popisao, ko je imao pristup ličnim podacima i “dosijeima” ovih ljudi, po čijem nalogu im je pristupljeno, te kako je i od koga RTRS dobio ovaj spisak. Sve što je o tome rečeno u tekstu - čiji je autor takođe nepoznat - je sljedeće:
RTRS je u posjedu dokumenta koji jasno pokazuje da se na Trgu Krajine danima okupljaju osobe dobro poznate policiji i tužilaštvu.
Nije teško pogoditi da nakon doslovnog objavljivanja spiska nepodobnih nije uslijedio nikakav svijetli primjer neutralnog i profesionalnog novinarstva. Zapravo, postavlja se pitanje koliko uopšte više ima smisla nazivati novinarstvom išta od onoga što RTRS radi.
Krenimo od uvoda teksta. RTRS je priču otvorio napadom na “medije iz Federacije BiH” objašnjavajući njihovo zanimanje za proteste održane 7. jula isključivo kao rezultat zavjere čiji je krajnji cilj „događanje naroda“:
Okupljanje građana na Trgu Krajine u Banja Luci koji, kako tvrde, traže pravdu za Davida, od samog početka uživa veliki publicitet u medijima Federacije BiH. Takav publicitet nije imao ni stradali Dženan Memić, čiji otac takođe traži, kako kaže, pravdu za svog sina, i prst upire u Tužilaštvo sarajevskog kantona. Zbog čega su mediji u FBiH gotovo ignorisali oca stradalog Memića, a svakodnevno izvještavali o okupljanju grupe na Trgu Krajine.
Za početak, “mediji u Federaciji” (RTRS ne navodi koji su to mediji, smatrajući vjerovatno da je dovoljno da ih ovako “locira” da bi im se pripisala loša namjera) nisu ignorisali ubistvo Dženana Memića, niti proteste njegove porodice i drugih građana/ki koji ih podržavaju. Najobičnijom Google pretragom moguće je ustanoviti da je nekad sa više, nekad sa manje intenziteta, to konstantna tema u velikog broju, kako to kaže RTRS, „medija u Federaciji”. Tako, recimo, Google pretraga ograničena na proteklih mjesec dana, pokazuje da su u ovom periodu objavljena 22 članka vezana isključivo za ubistvo Dženana Memića. Većinom od strane “medija u Federaciji”.
Netačna tvrdnja RTRS-a o selektivnom zanimanju medija u FBiH za ubistvo Davida Dragćevića i sa njim povezane proteste, samo je uvod u glavnu tezu članka - hiljadu puta ponovljenu teoriju zavjere o „događanju naroda“, to jest “obojenoj revoluciji” u Republici Srpskoj.
Da su pomenuti mediji dio takvog plana, RTRS argumentuje time što su u izvještavanju o najavljenom protestnom skupu u Banja Luci upotrijebili riječ - “veliki”. Iako se u pasusu zapravo priznaje da su mediji naprosto prenijeli najavu onako kako su je organizatori formulisali, po RTRS-ovoj nevjerovatnoj logici u tome je pronađen dokaz da navedeni mediji imaju povjerljive informacije o protestima:
Zanimljivo je bilo pratiti i naslove u federalnim i dijelu medija u Republici Srpskoj koji danima najavljuju veliki skup, iako skup još nije održan. Zbog čega su organizatori, a sa njima horski i mediji, ponavljali da će biti veliki skup, i da li su i kako znali koliko ljudi dolazi u Banja Luku.
Sva pitanja upućuju na jedan zaključak, Banja Luka je određena kao mjesto u kome treba da se desi narod, a u nedostatku naroda u Republici Srpskoj, za te potrebe biće uvezen iz FBiH, ne bi li slikom sugerisali kako se u Republici Srpskoj dešava nešto drugo. Izvori RTRS-a kažu da su ljudima u Sarajevu nudili 100 KM za dolazak u Banja Luku, a da se isplata vršila preko nekadašnjih pripadnika tzv. Armije BiH.
RTRS, naravno, ne nudi nikakav dokaz ni za šta od navedenog, čak ni za prilično konkretne tvrdnje da je neko primio 100 KM za dolazak na protest, te da su novac isplaćivali bivši pripadnici Armije BiH. Baš kao i nedefinisani “mediji iz Federacije”, uvođenje Armije BiH u priču ne ostavlja nikakve sumnje u to šta je njena suština: protesti su “nastavak rata drugim sredstvima“ (štaviše, na kraju teksta se eksplicitno navodi da se Davor Dragičević našao “u centru specijalnog rata”).
Svi gornji navodi zasnovani su na tvrdnji da se “kupovini” demonstranata pribjegava zbog “nedostatka naroda u Republici Srpskoj” koja je sama po sebi besmislena - na proteste već mjesecima izlaze na hiljade građana/ki Banja Luke ali i drugih gradova u RS, a podrška grupi “Pravda za Davida” ogromna je i na društvenim medijima. RTRS-ov “novinar” je, međutim, našao rješenje i za ovaj razlaz sa stvarnošću i to tako što je organizatorima protesta pripisao neke, pomalo nevjerovatne, sposobnosti:
Odgovor na pitanje kako je FB grupa Pravda za Davida dobila toliki broj pristalica još 10. maja dao je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, koji je pojasnio da je stranica podešena tako da svako ko samo posjeti FB stranicu, postaje njen pratilac. Što znači da su svi oni koji su možda samo željeli da vide šta se dešava na toj stranici, odmah registrovani kao oni koji to podržavaju.
Svako ko koristi Facebook, naročito ako je član/ica ili moderator/ica neke Facebook grupe, na ovakvu tvrdnju se može samo nasmijati. Nemoguće je, naravno, “podesiti stranicu” tako da svako ko posjeti grupu automatski postane njen član. Čak i da taj magični trik postoji, administratori “Pravde za Davida” ga definitivno nisu otkrili, budući da se radi o zatvorenoj grupi kojoj se ne može pristupiti dok se ne pošalje zahtjev koji moraju odobriti administratori/ce grupe.
No, najveći problem ovog članka nisu besmislene priče o magičnim Facebook grupama i misterioznim borcima Armije BiH koji banjalučkim protestima “dilaju” demonstrante za 100 KM.
Obrada i objavljivanje ličnih podataka bez saglasnosti osobe čiji se podaci objavljuju zabranjena je bez valjanog pravnog razloga. RTRS nije imao pravo objaviti imena i prezimena, kućne adrese i matične brojeve koji su im dostavljeni, bez svake sumnje, od strane nekoga ko radi u policiji (da ironija bude veća, u jednom od prethodnih tekstova RTRS je neopravdano optužio Facebook grupu “Pravda za Davida” upravo za namjeru zloupotrebe JMBG-ova potpisnika/ca peticije).
I ne samo to - ni policija nije imala pravo obrađivati njihove podatke na osnovu toga što su “zapaženi" na javnim skupovima, kako možemo pročitati u zaglavlju dokumenta. Protestni skupovi nisu krivična djela - sloboda okupljanja predstavlja Ustavom i zakonima zagarantovano pravo. Stoga prisustvo na javnim skupovima nije (to jest, ne bi smjelo biti) osnov za kompiliranje ličnih podataka i krivičnih dosijea osoba koje su se na takvim skupovima našle. U cijeloj priči o kriminalizaciji protesta, pravo pitanje je zapravo - ko je ovakvim postupanjem kriminalizirao svoj rad u javnoj službi.
Nebulozna formulacija “Operativne i kaznene evidencije za lica koja su zapažena na skupovima ‘Pravda za Davida’”, koja se ni izbliza ne može nazvati pravnom osnovom za obradu posebnih ličnih podataka, ukazuje da se tako nešto jeste desilo. Da li je lista nastala specijalno za “potrebe” objavljivanja na entitetskom javnom RTV servisu, vjerovatno se nikada neće saznati.
Pogledajmo, dakle, kako je RTRS iskoristio nečiju zloupotrebu službenog položaja kako bi kriminalizirao protest "Pravda za Davida".
Na Trgu Krajine u proteklih više od 100 dana, osim porodice stradalog Davida i njegovih prijatelja viđeno je više zanimljivih osoba. Pored političara iz Saveza za promjene, Vukote Govedarice, Branislava Boernovića i Dragana Mektića, koji su ponosno pred objektivima pozirali okupljenim kamermanima i fotoreporterima na trgu Krajine, registrovano je blizu 30 osoba koje listom imaju kriminalni dosije.
RTRS je u posjedu dokumenta koji jasno pokazuje da se na Trgu Krajine danima okupljaju osobe dobro poznate policiji i tužilaštvu. Od krađa, teških krađa, razbojništava, trgovine drogama, nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija do nanošenja teških ili lakih tjelesnih povreda, gotovo svih 30 osoba u svom dosijeu imaju bar jedno ili više od nabrojanih krivičnih djela. I opet pitanje, kako je moguće da pravdu za stradalog Davida traže upravo oni koji su, u pravilu, u ličnom problemu sa pravdom i zakonom, i ko je te ljude okupljao na trgu Krajine.
Među hiljadama, ako ne i desetinama hiljada ljudi, koji su se u protekla tri mjeseca okupljali na ovim protestima, neko je, dakle, uspio naći njih trideset koji imaju dosije u policiji. Na osnovu toga RTRS zatim zaključuje “da pravdu za stradalog Davida traže upravo oni koji su, u pravilu, u ličnom problemu sa pravdom i zakonom”. Tako je na osnovu trideset (protivzakonito sakupljenih i objavljenih) imena, tromjesečni protest hiljada ljudi proglašen - kriminalnim. Ni tu se, ipak, ne iscrpljuje potencijal cijele priče.
Sigurno je da su u prvo vrijeme ocu stradalog Davida Dragičevića podršku pružili brojni čestiti građani i Banja Luke i nekih drugih gradova, ali je sasvim sigurno i to da niko od njih nije znao ko sve i iz kojih razloga zajedno sa njima stoji na Trgu Krajine. Politizacija skupa je počela praktično odmah, kada su Branislav Borenović i Vukota Govedarica paljenjem svijeća na Trgu pozirali fotoreporterima i praktično time najavili u kom pravcu će ići i njihova kampanja. Ko je i kada okupio lica iz kriminalnog miljea i time kriminalizovao skup, pitanje je na koje će javnost u Srpskoj morati da dobije odgovor.
Osim što su pobrojane, osobe sa spiska su predstavljene i kao “okupljene”, to jest kao organizovana grupa - što je posebno značajno s obzirom su se na RTRS-ovom spisku našli i Stefan Blagić, Draško Stanivuković i Željko Vulić (koji su dan nakon protesta održali konferenciju za medije na kojoj su najavili podnošenje tužbe za klevetu). Njihovo “grupisanje” sa ljudima koji imaju stvarne kriminalne dosijee posebno je indikativno, jer se radi o ljudima koji su i ranije bili meta napada medija bliskih SNSD-u.
Vjerovatno je od svih najpoznatija priča Željka Vulića, koji je do svog “dosijea” došao zbog toga što je pokušao sačuvati sopstvenu kuću od rušenja, te je napao policajca koji se na licu mjesta našao na zadatku da obezbijedi provedbu planova investitora. Vulić je, inače, prije dva dana ponovo osuđen na tri mjeseca zatvora (prvu presudu je ukinuo Okružni sud u Banja Luci) upravo zbog djela koje je navedeno u “dokumentu”. Blagić je, pak, član udruženja “ReStart”, koje je takođe jedna od standardnih meta RTRS-a.
Nakon što su ovako grupisana i obilježena, “lica” su zatim odvojena od “čestitih građana” kojima je, po ko zna koji put, poručeno da su zapravo izmanipulisani od strane opozicionih stranaka, za čije se predstavnike implicira i da su okupili lica iz kriminalnog miljea.
Na kraju, RTRS se vraća na stare zavjerološke priče o pesnicama, majicama, bedževima i obojenim revolucijama, doduše uz jedan inovativan momenat: implikaciju da je i Tužilaštvo, može biti, uključeno u zavjeru:
Odgovor će se tražiti i na pitanje ko sve finansira različite rekvizite i predmete koji se koriste na Trgu Krajine. Majice, bedževi, i ostali simboli došli su do svih gradova u Republici Srpskoj. Kako ističu mnogi analitičari, koji su se oglašavali proteklih dana povodom ovog okupljanja, skup ima sve elemente tzv. obojenih revolucija. Podignuta ruka sa stisnutom pesnicom, pjesma koja se poput himne svakodnevno izvodi i zahtjevi koji su vremenom postali potpuno politički. Ponašanje Tužilaštva, koje je gotovo 100 dana ćutalo, a kako sada kažu za to vrijeme vodilo različite istražne radnje, i te kako je pogodovalo osobama koje iz duboke pozadine upravljaju ovim procesom. Čak i trenutak u kojem potvrđuju u kom pravcu će ići istraga, mnogi su vidjeli kao sinhronizovan potez u funkciji omasovljavanja protesta na trgu Krajine.
Cijeli članak je, jednom riječju, jeziv. Iako nam ne govori baš ništa - tačnije, ništa utemeljeno na činjenicama - o navodnim zavjerama, skrivenim motivima i paklenim planovima opozicije, federalnih medija, “lica iz kriminalnog miljea”, Armije BiH i ostalih sumnjivih lica, objava ovakvog teksta govori apsolutno sve o stanju jednog javnog medija i njegovom odnosu prema entitetskoj vlasti, te o odnosu i jednih i drugih prema osnovnim pravima građana/ki od čijeg novca žive. To stanje je već dugo zabrinjavajuće, no onog trenutka kada su se u ovakvim tekstovima počeli pojavljivati spiskovi sa kućnim adresama i matičnim brojevima, ono je van svake sumnje postalo alarmantno.
Tvrdnje u RTRS-ovom članku kreirane su i objavljene sa očitom namjerom da dezinformiraju javnost, da lažne i neprovjerene navode predstave kao činjenice, te da oblikuju percepciju javnosti na način koji odgovara vladajućim političkim strankama, a na štetu druge strane - kako god da je ona ovdje definisana. Ovaj članak, kojim je valjda prekršeno svako postojeće pravilo novinarske profesije, ocjenjujemo kao lažnu vijest, teoriju zavjere, spin, dezinformaciju, manipulaciju činjenicama i pristrasno izvještavanje.
