Sve do prije nekoliko godina, sve zemlje koje su sebe smatrale demokratskima prihvaćale su međunarodno pravilo prema kojem su dužne pružati zaštitu ljudima izloženima progonu. To pravilo, nastalo nakon Drugog svjetskog rata, oslanjalo se na sustav azila, a trebao je spriječiti da se ponove užasi poput Holokausta.
Posljednjih godina, jedna za drugom, zemlje Zapada potiho otkazuju svoje obaveze prema izbjeglicama, time zapravo otvoreno kršeći međunarodno pravo. Pomoć žrtvama progona sada je izgleda obaveza samo zemalja “Trećeg svijeta”, dok Zapad svaki svoj skromni doprinos tome predstavlja kao dokaz vlastite izvanredne velikodušnosti. Mađarska je, međutim, otišla jedan korak dalje.
Ona ne samo da ne pristaje na obavezu da pruža zaštitu žrtvama progona, već planira kriminalizirati svaki samoorganizirani pokušaj pružanja te zaštite. U toj bi se zemlji prema novom prijedlogu zakona, koji se treba donijeti u sklopu paketa “Stop Soros”, kaznom zatvora trebalo kažnjavati pružanje humanitarne pomoći izbjeglicama. To se odnosi na davanje hrane ili novca gladnim ljudima, pa čak i informiranje izbjeglica o njihovim zakonskim pravima. Ne samo da su, dakle, kriminalizirane standardne aktivnosti “civilnog društva”, već i osnovni činovi ljudskosti i spašavanja tuđeg života. Pritom je jasno da je sve to osmišljeno da bi se de facto ukinuo azil koji se formalno ne može poništiti, jer je dio međunarodnih ugovora.
Europska avangarda
Tako izbjeglice imaju formalno pravo da traže azil, ali svaki pokušaj da to učine na teritoriju Mađarske rezultirat će višegodišnjom zatvorskom kaznom. Sličnu će kaznu dobiti i svaki onaj mađarski (ili drugi strani državljanin) koji bi sa zakonskim obavezama države i pravima tražitelja azila pokušao upoznati izbjeglice. Pritom vlada, koja je predlagač zakona, nema nikakvih skrupula da sve opravda željom da smanji broj “tamnih ljudi” i muslimana u Europi. Sve to potaknulo je naravno brojne prigovore. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) jalovo je upozorio kako se radi o kršenju međunarodnog prava, a Human Rights Watch pozvao da se vladajuća stranka politički kazni.
No koliko god se ponašanje mađarske vlade često tumačilo kao neki tip istočnoeuropskog nedemokratskog atavizma, dosad se redovito pokazivalo kako je ksenofobija Viktora Orbána u europskom kontekstu bila avangardna. Mnoge mađarske prakse kršenja ljudskih prava rado prihvaćaju zapadnoeuropske zemlje, osobito nakon što je Orbán već probio led. To se, između ostalog, odnosi i na susjednu Austriju, koja upravo planira ukinuti većinu socijalnih prava za ljude koji su već dobili azil i koji bi načelno trebali u tom pogledu imati ista prava kao državljani Austrije. To je opravdano tobožnjom potrebom da se Austrija učini “manje atraktivnom” za izbjeglice. Ili – da stvari nazovemo pravim imenom – de facto ukine princip azila.
