Koalicija oko Možemo postigla je vidljiv rezultat od Karlovca, preko Pule, Rijeke i Splita, sve do Korčule i Dubrovnika, a HDZ je vrlo izgledno izgubio Split, lako moguće i Dubrovnik, kao i Zadar te Šibensko-kninsku županiju
Autor: Dragan Markovina
Da bi se čitateljima objasnilo što se zapravo dogodilo na nedavno održanim lokalnim izborima u Hrvatskoj, s naglaskom na Zagreb, objašnjenje mora biti plastično. Dakle, ono što se dogodilo u Zagrebu je kao da je na izborima u Sarajevu ekipa koja se bunila protiv gradnje u Hastahani izišla na izbore, samostalno dobivši 45% glasova i izravno izabranog gradonačelnika te da im je za većinu u gradskoj skupštini potreban tek jedan zastupnik. Kojeg će vrlo vjerovatno dobiti u koaliciji s SDP-om. Dakle, nikakva trojka ili četvorka, predizborna koalicija, suradnja s desnicom, ali ni s SDP-om, s kojim nisu željeli zajedničku listu, nikakvi veliki financijeri. Ništa, samo ljudi koji se gotovo dvadeset godina bore za javni interes, koji su jasno antifašistički i liberalno opredijeljeni, ali koji politiku doživljavaju kao brigu za javni prostor i ljude i razmišljaju intenzivno o gradu kao mjestu zajedničkog življenja. Koji, k tome, shvaćaju koliko je kultura bitna u životu.
Ozbiljan poraz
Izgledi da se ovakvo što dogodi nakon trideset godina vladavine HDZ-a, uz dva kratka mandata SDP-a, koji suštinski nije promijenio ništa, bili su oko nule. Ovaj rezultat, jasno, nije pao s Marsa, niti je bio nepripremljen s ulaskom tih ljudi u politiku na prošlim lokalnim i parlamentarnim izborima, ali se svejedno dogodila politička revolucija, koja je tim veća imamo li u vidu da Zagreb čini četvrtinu Hrvatske po broju stanovnika. Kad stvari krenemo dalje analizirati, shvatit ćemo da je, s izuzetkom Slavonije, praktično svugdje došlo bilo do izravnih promjena, bilo do njihovog nagovještaja. Prvo je koalicija oko Možemo postigla vidljiv rezultat u svim sredinama u kojima su se kandidirali, od Karlovca, preko Pule, Rijeke i Splita, sve do Korčule i Dubrovnika, a potom je HDZ vrlo izgledno izgubio Split, lako moguće i Dubrovnik, kao i Zadar te Šibensko-kninsku županiju, doživio niz nevjerovatnih poraza na Korčuli, nije uspio u naumu da osvoji Rijeku i sve u svemu je zapravo ozbiljno poražen na izborima.
SDP je s druge strane dobio nekoliko bitaka, od one u Rijeci, do spomenute na Korčuli, ali ta stranka doživljava očiti sunovrat, vidljiv ne samo u katastrofalnim rezultatima u Zagrebu i Splitu i ulasku koalicije stranaka oko Možemo u taj lijevi prostor nego i u nedostatku bilo kakve nove energije, ljudi ili ideja koji bi mogli promijeniti ove poražavajuće trendove. A oni su dodatno naglašeni činjenicom da je svako ozbiljno istraživanje ukazalo na to kako su glasači SDP-a mahom ljudi stariji od 60 godina, što znači da je riječ o ljudima koji po inerciji i idealističkoj zabludi glasaju za tu stranku isključivo zato što je ona nasljednica Partije. No, tih ljudi će logično biti sve manje i nema nikakvog načina da se SDP spasi od polaganog ali sigurnog potonuća u beznačajnost. Sad je to 15-ak posto potpore na razini čitave zemlje, s tendencijom daljnjeg pada. Definitivan pad HDZ-a ćemo svakako puno više čekati, jer je riječ o partiji vlasti i istoznačnici za državotvorni nacionalizam, međutim, i ta priča je uglavnom iscrpljena i građani više ne padaju na nju. Za HDZ sada glasaju tek oni koji su interesno vezani za tu stranku. Tih ljudi nije malo, ali bit će ih sve manje. Radikalna desnica im je uzela desetak posto glasova, klerikalna oživotvorena u Mostu još toliko i Hrvatska se realno nalazi na prekretnici.
Tajna uspjeha
Nisu, naravno, ljudi naglo raskrstili s nacionalizmom kao strukturalnom činjenicom, niti će se to u skorije vrijeme i bez ozbiljnog prosvjetiteljskog rada dogoditi, ali jesu shvatili da ih na izborima i na vlasti zanimaju konkretne teme i ljudi. I to je tajna uspjeha Možemo, uz još dvije vrlo bitne stvari. Prva je da na ljevičare građani više ne gledaju masovno kao na neprijatelje i izdajnike, a druga što ti ljudi ne izgledaju kao birokrati i profesionalni političari, nego kao ljudi koji su se kalili na ulici, koji govore sasvim običnim rječnikom, ali su istovremeno iznimno obrazovani, ne koriste floskule, ne igraju na emocije, nego na konkretne stvari. Izgradnja snažne partije na nacionalnoj razini, istina, neće tako lako ići i pomoć SDP-a u postizbornim koalicijama će i dalje biti potrebna, ali je činjenica da se prvi put, nakon tridesetogodišnjeg ludila, pojavila istinska alternativa, jednako HDZ-u, kao i duopolu sa SDP-om, koja je k tome došla s ljevice. A to je razvoj događaja koji svakako treba pozdraviti.
