Foto: N1
Pljačka u iznosu od 400 hiljada eura, pardon, GLASOVA.
Autor Ibrahim Prohić
Kad smo se, u svojoj naivnosti, ponadali da su konačno preduzete mjere koje će zaštititi integritet izbornog procesa otrežnjenje je stiglo dan nakon izbora.
CIK (radiosarajevo.ba) saopštava da je bilo oko 400.000 (i slovima četiristotine hiljada) nevažećih listića na osnovu prebrojanih materijala sa 83% biračkih mjesta (to znači da broj može biti i veći). Četristotine hiljada je taman četvrtina od milion i šesto hiljada birača koliko ih je izašlo na izbore! Svaki četvrti. Nevjerovatno!
A mi dvije godine trošimo na priču o ‘legitimnim predstavnicima’ (naroda, dodajmo i građana)!?
Koliko mogu biti stvarno legitimni izabrani u ovako narušenom kredibilitetu izbornog procesa? (ostavimo za sada po strani temu da li smo imali politički neutralnu atmosferu u kampanji i koliko su akteri na političkoj sceni imali iste uslove za svoju promociju).
U pripremi za gostovanje u izbornoj noći (na FTV) mislio sam ukazati na jedan problem, apsurd u političkom polju i javnom prostoru. Problem vjerodostojnosti izbornih rezultata. Nisam to učinio jer tada, nedjelja uveče, nije bilo naznaka o značajnijim nepravilnostima.
Problem je koliko su rezultati na izborima stvarna volja građana, odnosno koliko su izabrani oni koje građani hoće, a koliko su na djelu de facto manipulacije, prevare i krađe!?
Mi tzv. politički analitičari, profesori univerziteta, akademici, novinari…pa i građani, pozvani smo da interpretiramo političke trendove i izborne rezultate. Na osnovu čega to činimo? Na osnovu oficijelnih rezultata na izborima, uglavnom. Zvanične rezultate tretiramo kao neupitne indikatore izborne volje građana političkog bića javnosti.
Nažalost, dan nakon izbora otkrivaju se drastične prevare ili klasične krađe koje falsificiraju volju građana i kandidate dovode u neravnopravan položaj.
Tako, recimo, mi ćemo interpretirati zašto je Milorad Dodik, ipak, pobijedio za poziciju predsjednika RS, a pitanje je da li je on pobijedio ili je u pitanju nešto drugo. Indicije opominju. Nevažećih listića za tu poziciju je bilo više od 32 hiljade, otprilike onoliko koliko je prednost Dodika nad protukandidatkinjom Jelenom Trivić!?
Čudićemo se apsurdu da kandidat SDA za Predsjedništvo BiH (Bakir Izetbegović) uvjerljivo izgubi, a da stranka ostvari skoro rekordni uspjeh u posljednjih nekoliko ciklusa!?
Kako da DF ostvari dobar rezultat (za parlament F BiH ima oko 10%), a predsjednik DF uzjaše četvrti put trijumfalno u zgradu Predsjedništva) kada im se predviđao značajan pad zbog ‘političke prostitucije’ tokom proteklog mandata zbog čega su dobili kolokvijalni epitet političkog ‘trojanskog konja’. Prvo su presudno učestvovali u rušenju vlade KS, a zatim po istom scenariju i vlade TK.
DF je na ovim izborima nastupao pod sloganom ‘Za građansku državu’, a dva puta su rušili građanske vlade u korist nacionalne stranke (SDA)!? Umjesto da klasična neprincipijelnost i prevara birača budu sankcionirani DF biva nagrađena!?
Svjedočimo misteriji da najviše glasova u sarajevskom naselju Švrakino selo (gdje žive uglavnom Bošnjaci) dobije kandidatkinja HDZ B. Krišto!? Možda će se naselje ubuduće zvati Borjanino selo!?
Kako su u biračkim odborima HDZ-a u ZD kantonu, po imenima, listom Bošnjaci? Možda Hrvati bošnjačke ‘vjeroispovijesti’ koji ne slave Božić!?
Da ne redam dalje.
Predsjednik PDP (Branislav Borenović) izjavljuje da neće priznati izborne rezultate za predsjednika RS jer su pokradeni, te da će upotrijebiti sva zakonska sredstva da dokažu svoje sumnje i tvrdnje.
Interesantno je da su svi zdušno za RS dok ne dođe do ličnih ili stranačkih, partikularnih interesa. Onda pošteno, pa ko koga prevari!?
Interes je jači od ideologije, entiteta, naroda i države!
F. Kasumović je najavio da će objaviti dokaze, pazi, DOKAZE, o velikoj izbornoj pljački (kao da je čitao ovaj tekst ili kao da sam ja njegovu najavu čuo ranije…).
Sada slušamo svjedočenja neposrednih aktera. Jedan član ili predsjednik biračkog odbora u RS priznaje da je upisano da J. Trivić nije dobila na tom biračkom mjestu ni jedan glas, a da su birači glasali i za nju. Pogriješio je kaže, zabunom. Nećemo ulaziti u motive zabune, eventualnu namjeru ili narudžbu.
Hoće li se utvrditi koliko je bilo ‘zabuna’ na cijelom prostoru BiH, i koliko je mandata ukradeno ‘zabunom’?
Važno bi bilo da adekvatno i urgentno reagiraju CIK, tužilaštvo i zabrinuti Visoki predstavnik koji nije mogao mjesecima spavati zbog izbornog zakona i koji se probudio u izbornoj noći sa novom odlukom!? A, kredibilitet i integritet izbornog procesa, a (ne)pravilnosti, a sumnje u krađu…šta ćemo s tim legitimni ambasadore?
Ukoliko se nepravilnosti ne istraže i ukoliko oni koji su kršili propisane procedure, pogotovo oni koji su pri tome načinili i krivično djelo ne bude adekvatno kažnjeni izbori gube svoj smisao.
Napomena, sankcije bi trebalo da snose ne samo oni koji su bili izvršioci (oni što su se zabunili), već i oni koji su ‘zabunu’ naručili. Prije svega oni.
Ako se ne postupi tako onda izbori nisu ključni instrument demokratije, već alat kojim se legitimiraju oni koji prave štetu tokom mandata. Onda je sve skupi igrokaz za naivne.
