Bosnu i Hercegovinu nerijetko u svijetu predstavljaju ljudi koji nemaju elementarne kvalifikacije da se bave diplomatijom. U diplomatsko-konzularna predstavništva BiH šalje pripravnike, ali i biznismene bez bilo kakvih kvalifikacija za taj posao.
Država već dvadeset godina nema zakon o vanjskoj politici, a osoblje za ambasade šalje se u svijet po ideološkoj, političkoj ili prijateljskoj i porodičnoj liniji.
Zbog nedefinisane vanjske politike diplomatsko-konzularna mreža u BiH, duže od dvadeset godina služi za udomljavanje stranačkih kadrova.
U diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH zaposleno je više od 200 osoba, među kojima su ambasadori, savjetnici, ministri savjetnici, konzuli, vicekonzuli, atašei i drugi uposlenici. Ta mreža građane BiH godišnje košta više desetina miliona konvertibilnih maraka, no efekti bh. diplomatije su zanemarljivi.
Mediji u BiH su nedavno objavili da je recimo ambasador BIH u Srbiji cijeli radni vijek proveo u agro biznisu, a da je amabasdor u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na to mjesto otišao sa funkcije direktora jednog kamenoloma. Veliki broj onih koji su otišli da BIH predstavljaju u svijetu nema kvalifikacije za taj posao.
„U državi koja nema puni suverenitet, jer zaboravlja se da smo neka vrsta mandata Ujedinjenih nacija i međunarodne zajednice, i zemlji koja nema funkcionalnu unutrašnju politiku, ne može se očekivati da ima uspješnu ili funkcionalnu vanjsku politiku“, objašnjava dugogodišnji bosanskohercegovački diplomata Hajrudin Somun.
Način imenovanja diplomatskih predstavnika nije usklađen sa evropskom i svjetskom praksom, koja nalaže da se na mjesto ambasadora imenuju osobe koje iza sebe imaju sadržajnu diplomatsku karijeru. Ko će i gdje biti ambasador i predstavljati BIH odlučuju tri člana Predsjedništva. Oni po pravilu na ta mjesta šalju osobe koje su iz naroda koje predstavljaju ali i iz partije iz koje dolaze. Novinar Almir Terzić kaže da je osnovni problem činjenica da bh. diplomatija služi za zbrinjavanje propalih kadrova.
„Ili onih koji su jako loše radili pa se sklanjaju. BiH ima jako loš diplomatski kadar generalno, zato što se oni prvenstveno imenuju po političkoj liniji. I ono što jako otežava čitavo funkcionisanje diplomatije je problem što se ambasadori zapravo raspoređuju po nacionalnom ključu“, navodi Terzić.
Na pitanje da li bi promjena načina imenovanja diplomata pomogla, Hajrudin Somun kaže da bi možda pomoglo većoj profesionalizaciji vanjske politike, odnosno Ministarstva vanjskih poslova.
„Ja i sada vidim mlade diplomate koji su dosta uspješni ali kada dođe do toga da se neko imenuje na čelo u Ministarstvo, ili da se imenuje za šefa misije u inostranstvu, onda tu proradi partijska politika, odnosno uticaj triju vladajućih političkih elita u zemlji i onda oni imenuju svoje ljude“, kaže Somun.
Dodatan problem predstavlja i to što BIH nema diplomatsku akademiju u kojoj bi mogli da se školuju budući predstavnici države u inostranstvu. Problem je također neaktivan odnos bh diplomata prema Briselu, odnsno putu BiH ka euroatlanskim integracijama.
„Za razliku od evo Srbije, Hrvatske, pa možemo reći i Crne Gore i donekle Makedonije, koje imaju jako razvijenu diplomatsku aktivnost koja se manifestira prvenstveno kroz učešće delegacija u Briselu. Javna je tajna da je crnogorska diplomatija daleko aktivnija u Briselu od gotovo svih zemalja Zapadnog Balkana. Jasno je da onaj koji želi da svoju državu afirmiše i da priključi evropskim integracijama radi na tom polju“, dodaje Almir Terzić.
Dešava se i da je novoimenovanim ambasadorima to prva diplomatska misija, a neki od njih nemaju nikakvu komunikaciju sa ministrom vanjskih poslova države koju predstavljaju u svijetu. Pored svega, ministar vanjskih poslova i ministarstvo na čijem je čelu nemaju nikakvu ulogu u imenovanju ambasadora.
