Za ponedjeljak, 24. oktobra, grupa „neformalnih“ građana je najavila proteste ispred institucije OHR-a u Sarajevu. Protest je upriličen protiv visokog predstavnika u BiH, s izrazitim zahtjevom da povuče svoje posljednje nametnute odredbe u vezi s izbornim zakonom ili da bude smijenjen!
Piše: Muhamed Kovačević
Zanimljivo je kako je visoki predstavnik (Kristijan Šmit) za vrlo kratko vrijeme postao omražen od svih političkih subjekata, koji participiraju u političkoj svakodnevnici u eksperimentu koji se zove Bosna i Hercegovina. Akcenat je ovdje posebno na eksperimentu, jer kako drugačije objasniti činjenicu da je posljednjih 6 mjeseci upravo visoki predstavnik radio stvari, koje je trebalo da rade lokalni, demokratski izabrani političari. Prvenstveno tu mislim na izbore, koji da nije bilo upravo gospodina Šmita ne bi ni bili održani, jer je upravo on, koristeći svoju moć koju nosi funkcija visokog predstavnika, nametnuo odluku o obezbjeđivanju budžeta tako da izbori mogu da budu održani, a zatim je krenuo u mnogo komplikovaniji proces nečeg što je u bh. javnosti poznato kao „izmjena izbornog zakona“. Šta to tačno znači, ne znamo ni dan-danas, iako su izmjene izbornog zakona nametnute, tačno sat nakon zvaničnog završetka izbornog procesa, baš kako dolikuje istinskim banana-državama s eksperimentalnim protektoratom bez jasno definisanog pojma odgovornosti.
Upravo taj potez visokog predstavnika naljutio je bošnjačke političke predstavnike, jer je gospodin Šmit svojom odlukom odlučio prekinuti dosadašnji princip etničkog zastupanja, koji je bio matrica za popunjavanje oba doma parlamenta FBiH. Radi se, naravno, o strukturalnoj podjeli na dva politička bloka, što je inače i osnovna podjela političkog djelovanja u svijetu, gdje se u različitosti geografskog područja, nazivi daju drugačije, ali u biti se sve svodi na princip progresivnog djelovanja u politici, odnosno konzervativnog djelovanja u politici. Problem eksperimenta zvanog BiH je da bez obzira na preko 100 godina progresivnog aktivizima, odnosno nakon 30 godina od nezavisnosti, u BiH ne postoji politička stranka ili pokret, koji infrastrukturalno i masovno može obezbijediti vladavinu lijevih ideja političkog djelovanja. Tu, naravno, ne ubrajam dvije kvazi-socijaldemokratske partije, SNSD i SDP, koje su svojim političkim djelovanjem pokazale da su sve osim socijaldemokratske, posebno SNSD, koji ima neprikosnovenu vlast u entitetu Republika Srpska. Upravo zbog toga, odluka Šmita da interveniše u izborni zakon, prije svega, popravljajući ga u dijelu koji se odnosi na FBiH je i više nego značajna. Iako na prvo čitanje, odluke koje se odnose na uređenje doma naroda FBiH izgleda da pogoduju isključivo hrvatskim nacionalnim stankama, okupljenim oko HDZ-a, odnosno HNS-a, one u suštini razbijaju sadašnji etnički politički monopol koji ima HDZ, koji je kompletnu etničku grupu koja se zove Hrvati, stavio pod „političku šapu“, ne prežući čak da u tom poduhvatu svjesno iskoristi i katoličku crkvu. Sada se postavlja pitanje, kako će upravo takva odluka visokog predstavnika, koja trenutno ide u apsolutnu korist hrvatskih nacionalnih predstavnika, promijeniti stanje? Odgovor je vrlo jednostavan, upravo će hrvatski nacionalni predstavnici u budućim izbornim ciklusima morati imati multietničku izbornu listu, kako bi mogli ostvarivati vlast u područjima u kojima sada dominiraju. To u praksi znači da će sadašnji HDZ morati tražiti i pripadnike druge dvije etničke skupine u kantonima gdje ih realno i nema, kao što je npr. Zapadnohercegovački kanton, sve da bi ispunio neophodna pravila teritorijalne zastupljenosti u domu naroda FBiH.
Ne damo Dejton
Naravno, ovo pravilo vrijedi i za bošnjačke nacionalne stranke i tu je nastao problem, jer prema dosadašnjem neformalnom dogovoru te nacionalne stranke nisu vrbovale „svoje“ predstavnike drugih etničkih grupa, koje su se nalazile na izbornim listama. Ipak, i taj detalj vjerovatno neće biti toliki problem stranci SDA, koja svojom infrastrukturom može obezbijediti „mješovitu“ listu, na kojoj se nalaze i pripadnici drugih etnija, problem je naravno što takvu listu ne mogu obezbijediti tzv. „građanske stranke“ koje su ideološki, a neke i činjenično, nastale fragmentiranjem stranke SDA. Tu prije svega mislim na stranku smiješnog i ako hoćete žalosnog naziva Demokratska fronta, koja se na posljednja dva izbora, s naglaskom na posljednjem izbornom ciklusu, uistinu pokazala kao autentična rezervna postava SDA stranke, tako neophodna na višim nivoima vlasti, za izbornu koaliciju. Upravo je ta stranka, preko radikalnih pojedinaca kakvi su Reuf Bajrović ili Nihad Alečković s jedne strane, te pripadnika stranke kao što su Zlatan Begić ili sam predsjednik Željko Komšić s druge strane, krenula u frontalni napad na Šmita, braneći isključivo dosadašnji nacionalni princip, koji im je obezbjeđivao fotelje na ministarskim i direktorskim pozicijama. Apelacija ustavnom sudu, protesti, medijski istupi su sve organizovane i orkestirane predstave, koje za cilj imaju da regrutuju samoprozvane „građane“ koji se zalažu za „bosanski nacionalizam“, odnosno „za odbranu države“, koja evo već 26 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma sasvim normalno obitava prema etničkom principu, koji je jedino narušen izborom Željka Komšića za člana predsjedništva iz reda jedne etničke grupe, koji svojim djelovanjem ne pripada toj etničkoj grupi. Sada će „slučaj Komšić“ postati realnost političkog života u BiH, jer će već na narednim opštim izborima biti moguć scenarij da recimo Hrvati svojim glasovima izaberu Bošnjacima njihovog političkog predstavnika za poziciju predsjedništva, čime se taj politički problem relativizira na način da počinje u praksi da se dešava ono za šta se „neformalni građani“ i zalažu – jedan čovjek, jedan glas.
Ipak, ovo šizofreno stanje gdje, evo, i poslije dvije sedmice ne postoje zvanični rezultati izbora, može biti uvod u razne scenarije. Očigledno je da ne postoji stručna analiza nametnutih izmjena izbornog zakona i da sve političke stranke pokušavaju sada da „love u mutnom“, posebno na području FBiH. No, za očekivanje je da se ovo besmisleno stanje jako brzo riješi, prvenstveno novim angažmanom visokog predstavnika, ali i tužilaštva BiH, koje će imati ogromnu ulogu u kreiranju sljedećih političkih koalicija.
