Jučerašnja oštra reakcija neformalne grupe koja se predstavlja kao „Izvorna Srpska demokratska stranka“, na moj tekst Miljan Kovač: Izvor bistar kao Mastilo, govori da sam "pogodio pravo u centar".
Prevara je davno raskrinkana – razotkrio je CIK koji mešetarima nije dozvolio izlazak na izbore. Razočarali su Dodika. Uzalud je uložio ogromne sume, od naroda opljačkanog novca, u nesposobnjakoviće koji nisu bili u stanju ni da stranku registruju. Ponižavajuće za Vitu Popovića, dekana Pravnog fakulteta i predsjednika stranke u pokušaju. Razočarao je i Slavka Dunjića koji je kao skromni zdravstveni radnik u Gradišci, bio toliko „sposoban“ da je za kratko vrijeme izrastao u milionera. I to kakvo vrijeme - ono najteže u kome su, što spašavajući živu glavu, što "trbuhom za kruhom", ovaj opljačkani grad napustile hiljade njegovih stanovnika.
Propala je nekada i van granica bivše države čuvena gradiška privreda, zatovrene hiljade radnih mjesta. Ali Slavko Dunjić i njegov "Velmedik" posluju kao u najbolja vremena. Za samo jedan dan, 07.03.2014. sa Fondom zdravsta Republike Srpske sklopio je Ugovor težak 708.800 km, za nabavku "hidrofilne gaze". Bilo je to pred Opšte izbore u RS, na kojima je nastupio kao kandidat SDS-a, da bi nakon izbora pristupio taboru Milorada Dodika. Ima li smisla pitati: Zašto? Kako su obezbijeđeni finansijski izvori za formiranje "Izvorne SDS"?
Kada ih je CIK razotkrio, odlučili su poslužiti se novom prevarom, nastupom na listi "Izvor" sa sebi sličnim Zoranom Mastilom i ekologom Nikolom Lazarevićem, o čemu sam pisao u tekstu koji ih je toliko pogodio.
Takav jedan, Slavko Dunjić i šačica njegovih poltrona bi sada i mene i sve one koji se ne prodaju za njihov prljavi novac protjerivali iz Gradiške, odnosno proglasili "personom non grata".
To su bar poručili u juče objavljenom Saopštenju. Ono osim primitivnim uvredama, odiše povrijeđenim sujetama, jadnika, zanesenih u sanjarenje o direktorskim pozicijama i izmišeljnim mjestima u Upravnim odborima koje im je gazda uz šaku maraka obećao, svjestan da njihovi intelektulni dometi ne sežu dalje od lizanja njegove ruke .
Buduće direktorice Narodne bibiloteke, budući načelnici opštinskih odjeljenja, budući direktori Doma zdravlja ili Kulturnog centra... sa stihoklepačkom sposobnošću do dva stiha, ne primjećuju da ih već odavno niko ozbiljno ne doživljava iako su ozbiljno zagadili sve oko sebe. Smije im se i Slavko Dunjić, osim kada njihovo poltronstvo pređe granice njegove sujete. Tada mu bude muka, ali svjestan da su mu, još za kratko, potrebni pusti ih da liječe svoje frustracije po kafanama ili na fejsbuku i hvališu se "obećanim pozicijama".
Juče su, prešli tu granicu pišući Saopštenje, po gazdinom nalogu. Razumijem ih i opraštam. Teška su vremena – a Judinim srebrenjacima nije lako odoljeti. Samo moraju da znaju na Lončarevoj njivi niko vilu nije sagradio.
I još nešto moraju da znaju: Za svaku neprijatnost koju bi mogli doživjeti članovi moje uže i šire porodice u Gradišci smatraću lično odgovornim Slavka Dunjića i njegovu služinčad.
