Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na čelu sa predsjedavajućim Miloradom Dodikom, danas je u Sarajevu dočekalo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, sa poklonom te zemlje – anticovid vakcinama namijenjenim građanima Federacaije BiH.
Ništa u tome, naravno, nema sporno, ali... Možmo li zamisliti situaciju da je to isto Predsjedništvo, u vrijeme kada mu je, recimo predsjedavao Željko Komišić, preuzelo neki poklon od npr. Hrvatske za Republiku Srpsku!?
Na tu teško zamislivu situaciju, lako je zamisliti reakcije – i vlast na čelu sa Dodikom i opozicije u RS, bi na sva zvona zvonili o prenosu nadležnosti, s tim što bi opozicija optuživala vlast za „izdaju“, a vlast njih da su oni „prvi izdali“.
Naravno da o izdaji nema ni riječi, ali zato apsurda ne fali.
Za svaku pohvalu je to što je država Srbija odlučila pomoći svoje komšije pa su je tako nakon Skoplja i Podgorice, na red došlo i Sarajevo. Naravno, za pohvalu je sve što istovremeno doprinosi i zdravlju ljudi i dobrosusjedskim odnosima.
Jasna je i poruka da Srbija poštuje državu Bosnu i Hercegovinu, i da, bar ovaj put komunicira sa zvaničnim državnim organima.
Ipak, s obzirom da svu dosadašnju praksu, a pogotovo priču koja se forsira iz „Političke Banjaluke“, začuđuje to što Vučić, nije s paketom pomoći sletio na Banjalučki aerodrom.
Ako ništa, sličnim situacijama, uz bratske zagrljaje „dva predsjedika“, poruka da su „Srpska i Srbija jedno“, smo se proteklih godina nagledali.
Umjesto suvislog objašnjenja šta se to dešava na relaciji „Bakinci – Banjaluka“, čujemo pravdanje o tome kako „proizvođači vakcina“, imaju određene limite za pojedine zemlje, što nikada niko zvanično nije potvrdio.
Nije vrijedno spomena, ali svakako u konkurenciji za biser godine je objašnjenje direktora UKC Banjaluka, Vlade Đajića, od prije samo desetak dana, da „postoji zabrana uvoza vakcina iz Srbije u BiH“. Što je izmišljotina ravna pravdanju osnovca zbog izostanka sa časa.
Ali od Đajića koji se javno zahvaljivao novinarima što su pomogli da „ovaj virus dospije u svaku kuću“, ništa nas ne može iznenaditi. Možda je samo lapsus, dešava se, jedno je od mogućih opravdanje. Ali, izvinite, takvi lapsusi se ne dešavaju ozbiljnim ljudima na ozbiljnim pozicijama. Ako to pozicija glavne entitetske zdravstvene ustanove još uvijek jeste. Ako nije, onda ništa, lapsus...
Kada smo već kod lapsusa, ne bih se začudio ako bi dežurni branioci lika i djela u isti koš uskoro ubacili i izjave prvog čovjeka Bosne i Hercegovine, da država na čijem je čelu i od koje prima platu, i ne samo platu, za njega „nije država“.
Ne bi začudilo, ta ploča ima dvije strane. Današnji hvalospjevi „napretku odnosa BiH i Srbije“, a i sve agilniji rad na NATO integracijama države, koja „to nije“, pomalo (ili malo više) liče na okretanje ploče.
Sjećamo se još svi starog hita „Bolje entitet u BiH, nego provincija u Srbiji“. Pa izgleda da postaje sve popularniji, a snimaju se i obrade: „Bolje vakcina na sajmu nego Vučić u Banjaluci“, dok u Beogradu svira „Bolje Kokeza na poligrafu – nego Dodik na Dedinju“...
P.S. O beogradskim hitovima, drugom prilikom.
