Arogancija kojom predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nastupa prema preostalim članicama EU nakon Brexita mogla bi mu se uskoro obiti od glavu. Nakon jučerašnjeg summita EU zemalja koji se održava bez prisustva Velike Britanije, postaje sve jasnije da je izlazak Britanije iz Unije promijenio unutrašnju diplomatsku dinamiku ali, čini se, i osnažio poziciju balkanskih članica Unije?
Prvo se Juncker zamjerio vođama zapadnih zemalja, kazavši je kako Sporazum o slobodnoj trgovini EU i Kanade, CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement) tek pravno, a ne i političko pitanje koje se tiče samo EU birokracije, a ne zahtijeva ratifikaciju u nacionalnim parlamentima. Na to je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel kazavši kako Vijeće može poništiti odluke Komisije te kako se za Njemačku ovdje radi o stvari koja mora biti potvrđena u Bundestagu. Na istoj liniji stoji i francuski premijer François Hollande koji je kazao kako se on zalaže za CETA-u, ali uz ratifikaciju nacionalnih parlamenata, kao argument je pritom istakao da će možda cijeli proces trajati duže, no barem će postojati demokratska kontrola.
Ignorirajući prigovore o suštinskom demokratskom deficitu Europske unije i zanemarujući potencijalne posljedice Brexita, Juncker čini se smatra da je put ka jačanju EU strože nametanje kontrole “odozgo”. Tako se između ostalog, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung, a prenosi HINA, Juncker odlučio za što brži dovršetak monetarne unije te planira čvršće integrirati Europu što bržim usvajanjem zajedničke valute u preostalih osam zemalja (Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska) koje još ne koriste euro. Dok sa zemljama poput Hrvatske vjerojatno neće imati problema, neke druge će se sigurno pobuniti. Da Juncker ima smišljen plan rješavanja takvih problema, malo je vjerojatno. O suludosti toga kako Juncker zamišlja demokraciju svjedoči i njegova obrana pred napadima Hollandea i Merkel, koju je pokušao uspostaviti ponovivši svoju izjavu sa G7 skupa (koji nema nikakav legitimitet za same EU procese) kako mu dosad po pitanju CETA-e nije proturječio niti jedan europski vođa “jer niti jedna od zemalja članica nema problema sa sadržajem ovog sporazuma”.
Bugarski i rumunjski “stop”
To dakako nije točno s obzirom na to da su i Rumunjska i Bugarska još prošlog mjeseca indicirale da bi mogle uložiti veto na CETA-u jer Kanada još nije riješila problem viznog režima za građane ovih EU zemalja. No, osim ovih zemalja i nizozemski parlament uložio je zahtjev za odbijanjem primjene dijelova ovog sporazuma. Da Juncker ignorira očite znakove misli i njemački Die Linke, čiji je Klaus Ernst kazao kako Juncker očito nije nije čuo “prvi pucanj u EU kojeg je ispalila Velika Britanija”, te dodao kako “upravo ovakva arogancija Bruxellesa i želja za moći ugrožava EU”. S ovim se slažu i njemački Zeleni prema kojima ovakvo ponašanje samo “doprinosi euroskepticizmu i političkom razočarenju”.
Rumunjski predsjednik Klaus Iohannis kazao je na samitu kako je očito da EU ima još mnogo posla pred sobom te dodao kako će se njegova zemlja zalagati za “redizajniranje europskog projekta s ciljem zadobivanja povjerenja javnosti i borbe protiv ekstremističkih, nacionalističkih, anti-europskih struja, kako se one ne bi proširile diljem Europe”.
Izlazak Britanije iz EU utječe i na jačanje položaja balkanskih zemalja članica čiji su se glasovi do sad lako ignorirali. Priliku da se jasno pozicionira spram EU iskoristio je i bugarski premijer Bojko Borisov koji je istaknuo politiku dvostrukih pravila u europskoj zajednici podsjetivši kako ni Rumunjska ni Bugarska još nisu primljene u Šengen usprkos tome što već odavno ispunjavaju sve kriterije. “Dok se ovo pitanje ne riješi, ne zanima me ništa drugo” jasno je Uniji poručio Borisov. Dokle god jedna članica može blokirati druge dvije, više nas toga razdvaja nego spaja, pojasnio je svoje stajalište. No, to nije jedini problem na kojeg je upozorio.
Bugarska će također inzistirati da se EU “jednom za svagda” jasno odredi prema energetskim projektima s Rusijom u kojima Bugarska vidi nacionalni interes. Dok EU s jedne strane nameće Rusiji sankcije, radi čega je otkazan za Balkan dosta bitan energetski projekt Južni tok, Njemačka s druge strane pokušava progurati projekt Sjeverni tok protivan svim strategijama i pravilima EU. Istovremeno, privremeno zahlađeni odnosi između Rusije i Turske ponovno zatopljavaju te se ponovno govori o “Turskom toku” (koji uključuje Varnu) te je nužno da se balkanske zemlje pozicioniraju na ovu temu kako ne bi bile izostavljene iz budućih krucijalnih energetskih krvotoka. Podsjetimo, Južni tok otkazan je na inzistiranje EU, stoga Rusija sada traži konačno izjašnjavanje Unije po pitanju Turskog toka.
Stvari se u EU nakon izlaska Britanije čini se zaoštravaju brže nego što se očekivalo, ostaje za vidjeti hoće li balkanske zemlje pronaći način da se pozicioniraju čvršće prema zemljama EU centra i hoće li EU uspjeti riješiti demokratske deficite koji ugrožavaju “europski projekt”.
