Za to vrijeme Dragan Čović usklađuje svoje postupke sa Dodikom. Za to vrijeme Hrvatska od nas pravi centar islamskog terorizma. Za to vrijeme Vučić nam za ambasadora šalje šefa BIA-e. Za to vrijeme Rusi nam ne daju u NATO. Za to vrijeme zapadnjaci izražavaju zabrinutost. I prate razvoj događaja
Piše: Avdo Avdić
Izražavam zabrinutost. Baš onako kao Valentin Inzko, izražavam duboku zabrinutost. I oštro osuđujem. Najoštrije, poput Međunarodne zajednice, osuđujem ovu retoriku na političkoj sceni.
Ja, i? Upitat će skeptici.
I, ništa.
Moja zabrinutost ne znači ništa. Ali, ako ćemo biti realni, ništa korisnija od nje nije ni ona Inzkova, ni Wigemarkova, niti bilo koje strane ambasade koja, eto, „pomno prati razvoj događaja“.
Pomno prate razvoj događaja i ovi „naši“. Šefik Džaferović od prvog dana mandata traga za svinjskom mašću u konzervama namijenjenim Oružanim snagama. Bakir Izetbegović svako jutro Sebiji naziva selam i moli je da mu nađe novi posao. Željko Komšić u kabinetu okuplja staru raju, uglavnom onu sa skijanja i iz kafane, Nermin Nikšić sa saradnicima obilazi bečke narodnjačke klubove, Fahrudin Radončić negdje u oblacima vida izborne rane, čekajući da ponovo skoči za vrat onome ko će ga unijeti u vlast, a Saša Magazinović, kao stari valjevski đak, vidi problem u Sarajevu, ali ne u Banja Luci i Mostaru.
Početkom devedetih bio sam dječak, pa se baš i ne sjećam tadašnje atmosfere. Sjećam se samo centralnog dnevnika i rata uživo. Kasnije se sjećam UNHCR-ovih najlona na školskim prozorima, sjećam se svojih drugova na sprovodima njihovih očeva. Onda se sjećam mira i svog prvog novinarskog zadatka na masovnoj grobnici u Sandićima. Svega onoga što je došlo poslije, dobro se sjećam. A ovom novijem – svjedočim.
Onog referenduma s početka devedesetih, što je označio početak rata, i ne sjećam dobro. Ali ovom neustavnom, Dodikovom, sam svjedočio. Ne znam baš da je ovaj posljednji referendum označio početak novog rata, ali znam da od tada sve miriše na njega. Jer ne postoji više institucija koja može stati na put čovjeku koji je svoju posjetu Banja Luci nazvao prvom zvaničnom inostranom posjetom srpskog člana Predsjedništva BiH. Proveo je neustavni referendum – nije kažnjen. Pustio je paravojnike u Narodnu skupštinu RS – nije kažnjen. Nabavio je 2500 autmatskih pušaka za policiju RS nije kažnjen. Unio je zastavu RS u Predsjedništvo BiH – nije kažnjen. Doveo je pripadnike MUP-a RS u Predsjedništvo – nije kažnjen. Formira rezervni sastav policije – nije kažnjen. Formira svoju paraobavještajnu agenciju – ostat će nekažnjen. Jer Tužilaštvo BiH godinama šuti, a SIPA ne smije preći entitetsku liniju. MUP RS-a suvereno kontroliše 49 posto bh terotirije. Kontroliše migrantsku krizu, zbog koje smo postali jedina zemlja na svijetu u kojoj su migranti problem tamo gdje izlaze, a ne tamo gdje ulaze u državu.
Za to vrijeme, državni zastupnik Saša Magazinović ljevicom twitta brezove metle uz poruku da je došlo vrijeme da se pomete Sarajevo. Za to vrijeme Elmedin Konaković, zaslijepljen ambicijom, ne vidi dalje od zgrade kantonalne vlade. Za to vrijeme Sebija Izetbegović zbraja putne naloge kako bi diskreditovala svoje prethodnike. Za to vrijeme, Nermin Nikšić guta Bosnalijekove ruske pilule. Za to vrijeme Naša stranka okuplja navodnu ljevicu. Za to vrijeme Radončić, usklađen sa Dodikom, ruši Obavještajnu agenciju BiH. Za to vrijeme Komšić prati vremensku prognozu i čeka da se ukažu pahuljice. Za to vrijeme Bakir Izetbegović pričama o svom siromaštvu glumi Josea Mujicu. Za to vrijeme ...
Za to vrijeme Dragan Čović usklađuje svoje postupke a Dodikom. Za to vrijeme Hrvatska od nas pravi centar islamskog terorizma. Za to vrijeme Vučić nam za ambasadora šalje šefa BIA-e. Za to vrijeme Rusi nam ne daju u NATO. Za to vrijeme zapadnjaci izražavaju zabrinutost. I prate razvoj događaja.
