Istaknuti anfifašistički aktivisti iz regije odgovaraju na pitanje: je li moguć zajednički i snažan odgovor narastajućem fašizmu?
Piše: Nenad Jovanović
Nedavno držana skupština Antifašističke lige koja obuhvaća brojne manjinske, ljudskopravaške, druge organizacije, ali i brojne pojedince, bila je prilika za rekapitulaciju teme koliko su se Hrvatska i ostale zemlje regiona zadnjih godina udaljile od tekovina antifašizma i skrenule udesno. Zbog toga smo pitali pojedine članove Lige kako se tome oduprijeti. Sanja Zoričić Tabaković iz Židovske općine Zagreb naglasila je da je Liga prije godinu dana osnovana u cilju unapređenja antifašističkih ideja.
- Nažalost, u zadnjih godinu dana nemamo prostora za unapređenje, već se bavimo pukim očuvanjem tih ideja i borbom protiv fašizacije ovog društva. Mislim da to dobro radimo i da među našim članicama postoji sloga oko suprotstavljanja relativizaciji ustaštva. Koordinacija židovskih općina bila je jednoglasno podržana u odluci da ne idemo na službenu komemoraciju u Jasenovac, jer to ne može biti jedino mjesto gdje bi se iskazivale antifašističke ideje. Protiv te odluke za koju smatramo da je jedina moguća nije se čuo ni jedan glas protiv, rekla je Zoričić Tabaković.
U Srbiji imamo negaciju antifašizma, reviziju istorije, rehabilitaciju kvislinga, ratni zločinci se slave kao heroji – Aleksandar Popov
Stjepan Šafran, potpredsjednik Udruge antifašista Zagreba i Zagrebačke županije, ističe da su rezultati izbora pokazali da su hrvatsko biračko tijelo, a time i vlast otišli dosta udesno i povećali odmak od antifašističkih vrijednosti. On se osvrnuo na potrebu stvaranja šire antifašističke koalicije.
- Antifašisti ne moraju po svjetonazoru biti ljevičari. Mogu biti i drugih svjetonazora, pa tako i kršćani - katolici i pravoslavni, mogu biti antifašisti, iako je kler uvijek na strani konzervativnih snaga u društvu. Budućnost Lige je da objedini sve građane RH u široki front borbe protiv desnih snaga u hrvatskom društvu, mišljenja je Šafran. Aktivist Saša Blagus smatra da se u zadnjih 25 godina događa ‘stalno srozavanje antifašizma’.
- Nije to počelo sada, ali sada je došlo do vrhunca kad se moramo dobro zabrinuti oko toga i stupiti u akciju i to intenzivnije nego do sada, ocjenjuje Blagus te nagkašava potrebu da mnogi koji se smatraju antifašistima, savladaju svoju taštinu u korist stvaranje zajedničke platforme.
- Ljudi tvrdokorno ostaju kod svojih klišeja. Problem je što se antifašizam danas s jedne strane pokušava tretirati drugačije nego onaj iz Drugog svjetskog rata i nakon njega. Antifašistička borba 40-ih imala je moment koji se negira čak i od nekih ljudi koji sebe smatraju antifašistima. Negirati emancipacijski moment je kontraproduktivno jer bez toga ne bi bilo ni borbe ni pobjede. Antifašistička borba, ne samo Jugoslavena i Sovjeta, bila je obilježena time da su svi očekivali da će nakon tog rata živjeti drugačije i bolje nego što su živjeli do tada. A u našim uvjetima nije bio moguć drugačiji antifašizam. Borbu su pokrenuli komunisti dok su ostale opcije spavale ili su otvoreno kolaborirale s okupatorima. Danas se komunistima spočitava što su u ratu sproveli revoluciju, a drugačije nije ni moglo biti, kaže Blagus, koji ipak smatra da je moguće postići najmanji zajednički nazivnik.
- Mora biti ključno da ljudi pogledaju kamo svijet ide. Jer tada će biti jasno da kvaziliberalni diskurs moraju odbaciti. Namjerno kažem kvaziliberalni jer ima liberala koji su antifašisti i koji su odbacili zablude o komunizmu. Naravno, imate i ove koji su tvrdokorni i od njih neće biti koristi, zaključuje Saša Blagus.
Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle smatra da se redovi antifašista moraju pročistiti u svakom pogledu. Neki od onih koji se zovu antifašistima odriču se jednog od najvećih atnifašista svijeta - Josipa Broza Tita.
- U BiH vrlo malo ulica nosi ime tog posljednjeg velikog državnika svijeta i jednog od najvećih antifašista, ne zato što mi njega mi proglasili takvim, nego svjetska historija. Kad se odričete nekog takvog, onda je upitno što je danas antifašizam; mnogi ‘antifašisti’ postali su vrlo bliski desnim strujama koje stvaraju ksenofobična društva, iako je antifašizam otvoreno društvo i borba protiv zla, a za mene i temelj demokratije koja treba da poštuje svakog čovjeka kao ljudsko biće. Danas možda i nismo na tom stadiju ali je možda vrijeme da po ugledu na Ligu u Hrvatskoj i na drugim prostorima bivše Jugoslavije stvorimo nešto slično - front koji je potreban ne samo nama, nego i Evropi koja umnogočemu ide udesno.Ovo je ključan momenat, ne samo za nas, nego i za Evropu da nešto učini i da se vratimo nekim pravim vrijednostima, ističe Šehić. Aleksandar Popov iz novosadskog centra za regionalizam ističe da što se uspona desnice tiče, u regionu i Evropi vlada zakon spojenih posuda.
- Evropu je zahvatilo ono što je ‘Feral Tribune’ nazvao desnilom i što se još više izražava na naš region koji je imao velike posledice i žrtve od toga. Jedno vreme desnilo je bilo pritajeno, ali je poslednjih godina sve vidljivije i svugde se preliva; negde je to jače izraženo, negde slabije, ali su simptomi isti. U Srbiji imamo negaciju antifašizma, reviziju istorije, rehabilitaciju kvislinga, ratni zločinci se slave kao heroji. Presuda Vojislavu Šešelju je naišla na veliko očajanje ljudi. Meni je strašno važno da postoji snage koje se bore protiv toga. One sada nisu toliko jake ili vidljive, nekad čine i manjinu, ali da nema njih, mislim da bi situacija bila daleko gora, rekao je Popov. Poznati glumac Igor Galo ističe da se nije odmakao od antifašizma, ali da je društvo pod silom i pritiskom desnih snaga.
Naše je društvo premreženo fašizmom, a većina normalnih ljudi stoji u tišini i ne daje glasa – Igor Galo
- Ne vjerujem da ih ima toliko mnogo, ali su dominantni, glasni i napasni. Naše je društvo premreženo fašizmom, a većina normalnih ljudi stoji u tišini i ne daje glasa, što je loše. Zato treba jačati frontu jer smatram da je Hrvatska ipak antifašistička i da u našem društvu ipak postoji neka lijeva nit. Ustaše i klerofašisti su činjenično stanje; mi smo im dozvolili da se pojave na ulicama i to je naš problem i krivica jer od 1990. živimo u jednom latentnom fašizmu. A demokratsko društvo ne možete graditi bez jasnih stavova prema fašizmu ili na polufašizmu, rekao je Galo.
Izvor: Novosti
