“Čini se da sukob nacionalizma i globalizma, a ne populizma s elitizmom, postaju pokretačka snaga u određivanju politike u ovom desetljeću”, piše Anatole Kaletsky, glavni ekonomist kuće Gavekal Dragonomics.
U svom članku za portal nevladine organizacije Project Syndicate, koju doniraju Sorosevo Otvoreno društvo, danska Zaklada Politiken, zaklada ZEIT-Stiftung, te Zaklada Bill i Melinda Gates, Anatole Kaletsky piše “kako je tamo gdje se i ne vidi, Sjedinjenim Državama, Italiji i Velikoj Britaniji, da se ne spominju Kina, Rusija i Indija, svugdje val nacionalnih osjećaja postao glavna pokretačka snaga političkih događaja”.
“U međuvremenu, nema toliko dokaza za navodni revolt običnih ljudi protiv elite. U američkoj politici pod predsjednikom Donaldom Trumpom dominiraju milijarderi, a populističku vladu Italije vode neizabrani profesori. U cijelom svijetu se smanjuju porezi na stalno rastuće prihode financijera, tehnoloških stručnjaka i korporativnih menadžera, dok obični radnici žive stvarnost u kojoj je visoka kvaliteta stanovanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi za njih nedostižan san”, tvrdi Anatole Kaletsky, koji pokušava nametnuti tezu da se u svijetu “vodi rat između dvije ideologije”, nacionalizma i globalizma, neovisno o životnom standardu širokih slojeva stanovništva.
Obzirom tko i na kojem portalu je objavljena ova tezu, treba biti vrlo oprezan, jer će se ona vjerojatno provlačiti kroz mainstream medije, samo kako bi se javno mnijenje i nezadovoljstvo stanovništva kanaliziralo u smjeru u kojem neće štetiti poduzetničkoj i financijskoj oligarhiji, koju na Zapadu ne možemo odvojiti od, kako ga zove Kaletsky, “elitizma”.
“Prevaga nacionalizma nad egalitarizmom je posebno upečatljiva u Italiji i Velikoj Britaniji. Ove dvije zemlje su nekoć bile poznate po svom flegmatičnom stavu prema nacionalnom identitetu. Britanija se ističe po nedostatku zastava na državnim zgradama, a do referenduma o Brexitu su ljudi bili prilično ravnodušni prema svojoj državi. Nije ih čak ni zanimao konsenzus oko imena zemlje i hoće li to biti Ujedinjeno Kraljevstvo, Velika Britanija ili Engleska, Wales i Škotska”, nastavlja Anatole Kaletsky.
“Talijani su bili još manje nacionalisti. Od osnutka Europske unije su Talijani u njoj djelovali kao najaktivniji zagovornici federalizma. Do nedavno su ankete javnog mnijenja pokazivale da birači više vjeruju rukovodstvu EU u Bruxellesu nego vlastitoj vladi u Rimu. Talijani strastveno vole svoju kulturu, povijest, hranu i nogomet, ali je njihov patriotizam uglavnom povezan s regijama i gradovima, a ne nacionalnom državom. Oni vole da im se vlada iz Bruxellesa, a ne iz Rima”, uvjeren je Kaletsky.
“Krajnje desne stranka Liga, najmlađa članica nove koalicijske vlade Italije, zvala se Sjeverna liga, a jedan od njenih glavnih slogana bio je: “Garibaldi nije ujedinio Italiju, već je podijelio Afriku”. Glavni politički zahtjev stranke bio je ukidanje talijanske države i na njenim temeljima stvoriti novu, pod nazivom Padanija, koju bi činile bogate sjeverne pokrajine Italije, a korupcija i siromaštvo bi ostali Rimu i jugu zemlje. Što objašnjava ovu iznenadnu prevagu nacionalizma? U novom nacionalizmu Italije, Velike Britanije, pa čak i Sjedinjenih Država, nema toliko pozitivnog patriotizma. Ovaj val nacionalnog osjećaja zapravo izgleda kao ksenofobni fenomen, kao što je definiran od češko-američkog sociologa Karla Deutscha, koji je rekao kako je narod jedna grupa ljudi povezana zajedničkim zabludama o svojom porijeklu i općoj odbojnosti prema svojim susjedima”, nastavlja Kaletsky, koji je za primjer uzeo, kako kaže, “češkog-američkog” politologa i sociologa, koji po vlastitom priznanju nije znao je li Židov, Nijemac ili Austrijanac, budući da se rodio u Austrougarskoj monarhiji, da bi kasnije uzeo čehoslovačko državljanstvo i na kraju postao Amerikanac.
“Teška vremena, niske plaće, nejednakost, regionalna siromaštva, politike smanjenja državne potrošnje nakon krize bude želju da se pronađe žrtveno janje, a stranci u ovom slučaju uvijek izgledaju primamljiva meta. Ne postoji ništa domoljubno u militantnosti Trumpa usmjerenoj protiv meksičkih imigranata i kanadskog uvoza, nacionalističkih odlukama nove vlade u Italiji ili u poznatoj izjavi Therese May koja je nedavno rekla: ” Ako se smatrate građanin sveta, tada niste građanin, jer ne razumijete što znači državljanstvo.” Postoje i dobre vijesti za one među nama koji smo još uvijek ponosni što smo “građani svijeta”. Ksenofobni pokušaji da se strance okrivi za ekonomske poteškoće su osuđeni na neuspjeh”, napisao je Anatole Kaletsky, s čime bi se mogli složiti, jer su za teška vremena, niske plaće, nejednakost, siromaštvo i politike smanjenja državne potrošnje krive elite, kojima i sam pripada, a ne stranci.
Dakle, ako ništa, barem smo identificirali glavnog krivca, financijsku i poduzetničku oligarhiju Zapada, političke vođe na njihovom planom spisku, koji su glavni krivci i za ekonomsku situaciju u Europi i za masovni egzodus migranata koji iz ratom razorenog Bliskog istoka i opljačkane sjeverne i subsaharske Afrike krenuli put Europe. Ali to “gospodin” Anatole Kaletsky neće napisati. Taj dio je vješto preskočio.
Dalje u tekstu pojašnjava kako su pokušaji da se tijekom krize gnjev ljudi usmjeri protiv pohlepnih bankara propali i da će se isto dogoditi s aktualnom kampanjom protiv inozemnih utjecaja, bilo da se radi o imigraciji ili vanjskoj trgovini.
“U narednim mjesecima ili godinama će birači u Sjedinjenim Državama i Italiji naučit će istu lekciju kao Britanci, kojima nacionalizam i Brexit nisu povećali plaće”, tvrdi Kaletsky.
“Italija pravo da optužuje EU, ali je nova vlada iskoristila uspon nacionalizma da napade reforme Europe o kojima ovisi i uspjeh same Italije”, nastavlja takozvani “stručnjak”, unatoč činjenici da su Italiju uništile provedbe mirovinskih, radničkih i drugih reformi, za koje Kaletsky kaže da konačno počinju davati rezultate i da su se stvorili uvjeti za gospodarski oporavak, koji je, nakon desetljeća recesije, počeo prošle godine.
Idila za Italiju. “Reformama” se stvorio dug od 2 387 milijardi eura, što je 139% BDP-a.
Od Italije se traži da nova vlada ne napusti sva tri reformska projekta, jer im se prijeti kako neće biti nade za obnovu gospodarskog rasta vjerojatno još jedno desetljeće.
Kaletsky se dotaknuo u pogrešne Trumpove politike carina, tvrdeći da će Kina i Njemačka lako naći tržišta za svoje proizvode, ali je posebno zanimljiva zaključna rečenica koja proturječi uvodu u kojem sam odvaja sukob “nacionalizma i globalizmom” od sukoba “populizma s elitizmom”.
U svom propagandnom uratku Anatole Kaletsky na kraju spaja ono što kroz cijeli tekst pokušava razdvojiti i priznaje da je globalistički elitizam zapravo jedan termin.
“Suprotnost populističkom nacionalizmu nije globalistički elitizam već gospodarski realizam. I na kraju će prevladati realnost”, uvjeren je Anatole Kaletsky.
