(22.8.-28.8.2016) Reći će nama politika šta je „PRAVA ISTINA“ i šta će „NAŠA DJECA“ da uče. To su te čarobne riječi: naša djeca i prava istina. Jer moje dijete nije moje, već naše, nacionalno dijete, i lider nacije će od njega praviti nacionalistu koji će poginuti za njega dok ovaj iz kabineta pljačka
Ponedjeljak, 22.8. Povratak(?) staljinizma u Sarajevo
Iz nekih ljudi nikad komunizam izašao nije. I to staljinizam. Recimo iz Sejfudina Tokića (bošnjačkog nacionalističkog aktiviste) i Elmedina Konakovića (SDA premijera Kantona Sarajevo). Ovaj dvojac s mentalitetom prošlog stoljeća odlučio je kako će svaka školska godina u Kantonu Sarajevo započinjati intoniranjem himne BiH. Velepatriotski šuplji potez koji nema nikakvu drugu funkciju niti svrhu osim bildanja političkih karijera pomenutog dvojca i sasvim je u maniru bivše nam države ili današnje Sjeverne Koreje. Sljedeći projekt će vjerojatno bit slika Alije u svakom razredu. Još samo Mirko i Slavko fale. Pardon, Mujo i Haso. - Pazi Haso metak. - Hvala ti Mujo, spasio si mi život.
Osim ovog poteza koji je smiješan, postoji i nešto zabrinjavajuće. Kaže premijer Konaković: „Saglasili smo se da udžbenička politika u KS nije adekvatna vremenu u kojem živimo, jer su naši prethodnici izbjegli mogućnost da naša djeca uče pravu istinu koja se desila u Sarajevu i Bosni i Hercegovini“. Reći će nama politika šta je „PRAVA ISTINA“ i šta će „NAŠA DJECA“ da uče. To su te čarobne riječi: naša djeca i prava istina. Jer moje dijete nije moje, već naše, nacionalno dijete, i lider nacije će od njega praviti nacionalistu koji će poginuti za njega dok ovaj iz kabineta pljačka.
Utorak, 23.8. Deevolucija Zorana Milanovića u Franju Tuđmana
Neki virus deevolucije (suprotnost evoluciji) zahvatio je ovaj tjedan prostore bivših „socijalističkih republika“ kako ih je njihov doživotni predsjednik zvao. Kako su se ideje etničkih podjela kao „rješenja“ odjednom svidjele Bakiru Izetbegoviću, sada su iste takve ideje postale simpatične i Zoranu Milanoviću koji je sastančio sa „šatorašima“ koji su ga rušili i s njima vrlo srdačno razgovarao. Usput je, ne znajući da ga se snima, nazvao Bosnu i Hercegovinu „velikim sranjem“ i pojasnio kako „BiH nije država“. Nije mnogo pogriješio u tim ocjenama. Ali je onda iz njega progovorio doktor Franjo Tuđman pa Zoran Milanović „šestorku“ iz takozvane Herceg-Bosne, osuđene ratne zločince, naziva „našim generalima“ i kuka nad njihovim „ljudskim sudbinama“ ignorirajući ljudske sudbine žrtava. Objašnjava kako, ako se BiH raspadne, „nećemo ostaviti Hrvate same s Bošnjacima“, kao da se radi o nekim afričkim plemenima ili životinjama. Ponovno, nakon 16 godina, Hrvatska će pokazati pretenzije na teritorij Bosne i Hercegovine, kao u zlatno doba Franje Tuđmana, ali ovoga puta ne kroz usta HDZ-a već kroz usta predsjednika SDP-a koji pokušava postati premijer.
Srijeda, 24.8.Turski mentalni sateliti u lovu na gulenovce
Traje hajka na Erdoganove političke protivnike u Turskoj i u područjima koje naseljavaju turski mentalni sateliti. Različiti novinarski anonimusi štancaju tekstove o „šokantnim“ svjedočanstvima i iskustvima pseudonimom sakrivenih mladića koji su pohađali Gulenove škole. Nakon zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Salmira Kaplana, gulenovskog stipendista pokajnika koji tvrdi da ćemo „mi u Bosni biti čisti i pred Bogom i narodom ako izolujemo gulenovce“ (?!), pojavljuju se i drugi „svjedoci insajderi“ koji pokušavaju uvjeriti bh. javnost kako su gulenovcima Gülenove knjige važnije od Kur'ana, kako oni tjeraju djevojke da skinu marame kako bi bile njihove špijunke, kako oni u bosanskim studentima ubijaju sve što ima veze s Bosnom, kako, jadni, nagovaraju studente da ne glasaju za SDA nego za Srbe i Hrvate, kako učenici Gülenovih škola noću imaju vizije Gülena što ukazuje da je ovaj možda zloduh (?), kako učenike u tim školama nagovaraju da tvitaju protiv Erdogana, a onda par redaka poslije toga mrtvi hladni tvrde kako se radi o strogoj vjerskoj školi u kojoj je zabranjen Internet. Tko god s malo mozga pročita ta pretjerivanja i karikiranja, zaključit će kako se radi o podmukloj dehumanizaciji političkih protivnika. Iz pera i tipkovnica tih huškača dolazi onda nadahnuće onima koji Gülenovu rodnu kuću pretvaraju u javni wc, koji brišu iz povijesti Hakana Süküra jer je uvrijedio Erdogana, koji za Gülena traže 1900 godina zatvora plus dvije doživotne. Eto, kakvu državu gradi Erdogan i kakav se ideal države učvršćuje u glavama turskih mentalnih satelita.
Četvrtak, 25.8.Teško može lošije od Loše
Dugo na televiziji nije bilo briljantnih nastupa Davora Domazeta Loše, poznatog geostratega i autora bestselera „Gospodari kaosa“ i „Klonovi nastupaju“. No, Lošo je odlučio prekinuti šutnju i u emisiji „Jeste li znali?“ na Laudato televiziji prosvijetlio je hrvatsku javnost tajnim znanjima o planovima svjetskih moćnika i nemoćnika. Tvrdi Lošo kako nam se sprema novi svjetski rat. Koji će pokrenuti izbjeglice muslimani, njih 50 milijuna (smanji ribu?) se upravo raspoređuje po Europi i sprema za rat. (Iako su, je li, upravo od ratova pobjegli.) Iako Lošo Europu puno i ne žali, jer smatra kako je „EU tvorevina tajnih vladara svijeta“, „babilonska kula“. Ima još. Iza muslimana koji osvajaju Europu stoje njihovi tajni vladari „anglosaksonci“. Voditeljicu Anu Lesić Lošo je zatim oduševio briljantnom usporedbom - burke i ćirilice. Za Lošu je oboje – odjevni predmet podrijetlom iz islamskog kulturno-religioznog kruga i slavensko pismo čiji je subaštinik i hrvatska povijest i kultura – tajno osvajačko oružje. Nakon tumačenja osvajačkih pretenzija ćirilice, Lošo izlaže i neke vlastite pretenzije pa kaže kako je BiH „hrvatska djedovina i hrvatsko kraljevstvo“, na koje jedino Hrvati imaju pravo. Na kraju pohvaljuje nadbiskupa Bozanića zato što je otišao u prijateljski posjet Mađarskoj, gdje s tamošnjim konzervativnim i ksenofobnim crkvenim krugovima stvara novu „katoličku geopolitiku“, o kojoj tako rado kontempliraju Lošo i njegovi isto-ne-mišljenici iz redova klera. Sve bi to još bilo i dobro da taj i takav loši Lošo nije blizak prijatelj i trenutno jedan od savjetnika hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Petak, 26.8. Srebrenička žrtva Vučić
Da mi je netko prije petnaestak godina prorekao kako će u budućnosti Ivica Dačić i Aleksandar Vulin pričati o „atentatu“ na Aleksandra Vučića u Srebrenici, tvrditi kako „bošnjački političari u BiH stoje iza tog napada“, kako „bošnjački političari u godinu dana ne samo da nisu ništa preduzeli na otkrivanju napadača i organizatora, već su sve učinili da ih zaštite“, kako se radi o napadu „terorista“ koji „nije bio slučajan, niti je sproveden bez pažljivog planiranja, a još manje bez političke pozadine i podrške“, da će Vučić postati emancipirani regionalni kozmopolitski mirovni mesija koji skrušeno oprašta Srebreničanima „pokušaj ubistva“ u Srebrenici i sve okreće na šalu dosjetkom kako su njegove „naočari 'napale' njihovo kamenje“, opraštajući i njima… nasmijao bih mu se i odmahnuo rukom. No, ono na što danas s podsmijehom odmahujete rukom, sutra vas dočeka kao nešto što se pokušava nametnuti kao nešto normalno i napredno. Naprednjačko čak.
Subota, 27.8. Etnički čisti zatvori – vrhunac ovdašnje civilizacije
I u RS-u i u FBiH usvojeni su novi zakoni o izvršenju krivičnih sankcija, koji predviđaju da osuđenici na zatvorsku kaznu mogu da traže premještaj u zatvor u bh. entitetu iz kojeg dolaze. Dok odgovorni za donošenje ovih zakona tumače kako se time približavaju europskim standardima, drugi komentiraju kako se radi o stvaranju etnički čistih zatvora. Povod ovakvom razvoju su pritužbe na događanja u nekim zatvorima, prvenstveno u KP domu Zenica, gdje je bilo zlostavljanja na nacionalnoj osnovi. Pa je supruga Duška Zorića, razbojnika, ratnog zločinca i sukreatora Tomašice, utvrdila kako je „on žrtva zakona“. Istovremeno su odgovorni iz zatvora (po prokušanom propagandnom receptu ratnih kadrova SDA i ABiH) medijima pokazivali pravoslavnu kapelicu i svinjetinu u kuhinji KP doma, te radionice u kojima je Zorić, prema njima, radio i zarađivao čak 150 eura, zajedno s ostalim osuđenicima srpske nacionalnosti koji su tretirani bolje i s više pogodnosti „nego osuđenici drugih nacija“. Stvaranje doslovno etnički čistih zatvora u kojima se s posebnom brigom njeguju prava ratnih zločinaca odnosno „žrtava zakona“ terminalna je faza ovdašnje višedesetljetne bolesti pretvaranja države BiH u tri simulacije etnički čistih zatvora kojima vladaju ratni zločinci i kriminalci, zaštićeni na osnovu njihove etničke pripadnosti. Stvaranje etnički čistih zatvora je ogledni mikroprimjer najvećeg civilizacijskog dostignuća naše tranzicije.
Nedjelja, 28.8. Glasić protiv veličanja proze i poezije genocida
Ovih dana, dok se Sarajevo još jednom bolno prisjeća tragedije na Markalama, idejni tvorac politike koja je proizvela Markale i kasniji negator Markala koji je uporno ponavljao kako su Sarajlije gađali sami sebe dobiva nagradu za pjesništvo „Avramov štap“. O dodjeli nagrade Karadžiću „za 50 godina književnog rada“ uredno je izvijestila RTRS u centralnom dnevniku, a saznajemo i kako je pred punom salom istovremeno promovirana i Karadžićeva knjiga „Mermerne istine o Bosni“. Nagradu su Karadžiću dodijelili trebinjska podružnica Udruženja književnika Srpske i Društvo srpskih pisaca Crne Gore, udruge koje brižno čuvaju karadžićevsku „istinu“ o ratu devedesetih. General VRS Milomir Savčić prigodno je izjavio kako je „poruka knjige, uvodne i završne riječi predsjednika Karadžića, utvrditi istinu kao temelj za dalji život i suživot na ovim prostorima“. No, istovremeno, grupa građana iz Bijelog Polja u Crnoj Gori pokrenula je peticiju za oduzimanje pjesničke nagrade „Risto Ratković“ Radovanu Karadžiću, koju je ovaj dobio 1993, i koje su kasnije zbog toga odbili primiti Jevrem Brković, Sreten Perović i Marko Vešović. Mračno je, ali uvijek odnekud svjetluca.
Prometej.ba/M. Oršolić, D. Šakanović
