Bakir iz očevog kabineta i ne može pojmiti boračku patnju, baš kao što iz vile na Poljinama ne može shvatiti boračku sirotinju. Jaz između njega i boraca je toliki da nastanjuju dva suprotstavljena kosmosa vrijednosti
Bakirov portalčić neki dan je objavio tekst pod naslovom: Faktor saznaje: FUP uputio izvještaj Vladi, ko je na proteste boraca donio oružje, ko želi haos? Autor teksta potpisan je inicijalima, kako se to i čini u propagandističkim glasilima. Zanimljivo da je u posjed ovog izvještaja došlo jedino ovo glasilo i da ga prenosi u cjelini. Samo totalitarni režimi rade tako: policija sklopi izvještaj o unutrašnjem i vanjskom neprijatelju, a režimski medij prenosi u javnost.
Znamo to iz ovdašnje bliže, ali i nešto dalje povijesti. Onako kako je u vrijeme SFRJ mislila partija obavještavali su nas mediji, a Miloševićev režim je svoje satrapske odluke saopštavao javnosti preko Politike, NIN-a i državne televizije. U Sjevernoj Koreji naređuje se narodu što će misliti preko novina, baš onako kako Erdogan Turcima kaže u medijima šta trebaju misliti o sveprisutnim Gulenovcima, koji, kako u svojoj paranoji tvrdi ovaj rušitelj sekularne kemalističke Turske, nemaju svoju mrežu samo u Turskoj, nego su posebno opasni Bakirovoj u BiH. Sjetimo se, Bakir je svojedobno s oduševljenjem podržavao Gulenove škole, a u njih su išla djeca probranih Bošnjakinja i Bošnjaka. Danas su te škole ukinute, a njihovo mjesto zauzele su one u kojima je ideal vođe od Gulena preuzeo Erdogan.
Elem, u Faktorovom doušničko-policijsko-propagandističkom, veoma nepismenom, tekstuljku tvrdi se: Bojazan stanovnika glavnog grada BiH da bi protesti boraca mogli poprimiti elemente nasilja naročito je bila izražena nakon najave da će se nekolicina boraca, nezadovoljnih što nisu ispunjeni njihovi zahtjevi, samospaliti prvog dana Ramazanskog bajrama. Evo gebelsovske kreaturice u ruhu Bakirovog policajca i novinarčića potpisanog inicijalima R.F. Naime, stanovnici Sarajeva danima donose hranu, vodu i druge potrepštine izmučenim i izgladnjelim borcima pred zgradu Vlade Federacije BiH i time pokazuju otvoreno podršku. Bakirovom režimu to, naravno, smeta, pa podršku u svojoj propagandi pretvara u golu laž koju začinjava autoritetom prvog federalnog policajca Dragana Lukača. Taj je, prema tvrdnji režimskog portalčića, kao direktor Federalne uprave policije naložio 19. juna hitno sazivanje Operativnog štaba za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma, s ciljem preduzimanja dodatnih mjera kojima bi se, u saradnji sa drugim sigurnosnim agencijama i institucijama vlasti, te boračkim organizacijama, učinilo sve kako bi se okupljenim borcima omogućilo pravo na mirne proteste, ali i spriječilo da oni eventualno eskaliraju u nasilje.
Eto ga, branitelji BiH su se pretvorili u potencijalno opasne teroriste i nasilne ekstremiste, a policajac Lukač se bori da oni ostvare pravo na mirne proteste. Ako nemirno protestuju, tu je on glavom i bradom da ih prebije i uništi kao teroriste. Niko do sada nije više ponizio demobilisane borce Armije BiH, niko ih nije na ovaj način demonizirao, a iza ovakvog policijskog izvještaja stoji podla prijetnja Bakirovog režima: zavest ćemo vas u dosije terorista i ekstremista. Nećete od sad imati mira ni u vlastitim kućama, zna se kako se s teroristima danas u svijetu postupa.
U isto vrijeme dok Lukačev Operativni štab za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma pakuje borcima optužbu, Bakir posjećuje drugog dana Bajrama šehidska mezarja i poziva se na zasluge njihovih saboraca koji su dali svoje živote u borbi za odbranu BiH. Pritom u policijskom pretresu je policija, kako navodi Faktor, kod boraca kao opasnih terorista pronašla svega jedan pištolj. Njime, tim jednim pištoljem, borci su dakle doveli u opasnost državu, svu Bakirovu policiju i vojsku i ugrozili čitavo Sarajevo.
Da, poručuje ovakvim postupcima svog režimskog aparata, bošnjački princ borcima: vrijedili ste mi dok ste ratovali za BiH, sad ste potencijalna teroristička bagra, nasilni ekstremisti. Niko nikad na svijetu najavu samospaljivanja, kao krajnji izraz društvene nemoći i marginalizacije, nije pretvorio u terorističku prijetnju i nasilni ekstremizam. To je slika koja održava suštinu Bakirovog načina vladanja bošnjačkom sirotinjom: u isto vrijeme obavljam svetu vjersku dužnost i koristim policijski aparat da zaplašim one koji su u najtežim ratnim vremenima bili spremni položiti život u borbi za domovinu. Pozivam se na islamske vrijednosti i patriotizam, a zastrašujem represivnim aparatom režima.
A zašto to tako može Alijin sin? Naprosto zato što sa borcima u ratu nije proveo ni sata. Sjetimo se, taj je u toku rata bio udobno smješten uz oca. Margaret Tačer je za vrijeme kratkog rata na Foklandskim otocima između Velike Britanija i Argentine svoga sina mobilizirala u vojsku. Alija je svoga mobilizirao u vlastiti kabinet. Zato Bakir iz očevog kabineta i ne može pojmiti boračku patnju, baš kao što iz vile na Poljinama ne može shvatiti boračku sirotinju. Jaz između njega i boraca je toliki da nastanjuju dva suprotstavljena kosmosa vrijednosti. Bakirov je sav od osione vladarske moći, baš onakav kakav je na slici sa Erdoganom u kičerastoj fotelji optočenoj zlatom, a borački sav od socijalne nemoći, poniženja i siromaštva.
Bakirova SDA je u kriminalnoj privatizaciji opljačkala društvenu imovinu boračkim certifikatima i na taj način prevarila borce. Do sada ih je varala i ponižavala, a sada im prijeti Lukačevim Operativnim štabom za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma.
Ali, to nije jedini način Bakirovog obračuna s borcima koji protestuju. Danas, 28. 6. 2017. šef SDA naredio je svojim slugama iz vlade da potpišu sporazum sa njegovim slugama iz boračkih udruženja. I sluge su potpisale da se, kako prenose Bakirovi mediji, neće umanjivati „dostignuti nivoi sredstava u budžetu FBiH na poziciji resornog ministarstva namijenjenih za rješavanje prioritetnih zahtjeva boračkih kategorija“. Prevedena iz ovog birokratskog galimatijasa na obični jezik poruka vlastodršca s Poljina glasi: protestujete, mene ne čekajte, svoje borce ja za trku imam. Drugim riječima, režim je delegitimirao borce ispred zgrade Vlade Federacije BiH, a još jednom potvrdio da su boračka udruženja njegov ključni instrument. Za takav čin se u slengu obično kaže: jajare su opet u ćumezu.
(Enver Kazaz, Prometej.ba)
