Foto: DPA – Vukovi (Balkanski rat) od Franza Marca, 1880-1916.
Novo povlačenje granica uzduž etničkog nacionalizma na zapadnom Balkanu? Već sama debata izaziva traume.
Politički valovi se visoko dižu u jugoistočnoj Evropi otkako je 14. aprila slovenačka online platforma „Necenzurirano“ objavila jedan non-paper. Takav tekst nije zvanični dokument nego neobavezujući papir za diskusiju. Autorstvo se pripisuje Janezu Janši, desničarskopopulističkom premijeru Slovenije sa odličnim vezama sa Viktorom Orbanom. Papir, o kome slovenačko ministarstvo vanjskih poslova navodno ništa nije znalo, treba da je već u februaru poslan predsjedniku vijeća Charlesu Michelu.
U njemu se između ostalog navodi „haos“ i nefunkcionisanje državnih institucija u Bosni i Hercegovini. „Glavni problem“ na Zapadnom Balkanu su „neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata“. „Rješenja“ koja se onda predlažu mogla bi na prvi pogled izgledati trezveno i pragmatično. U stvarnosti ona su scenario za stvaranje etnički homogenih nacionalnih država što je 1990-ih godina bio ratni cilj. Ona bude najgora sjećanja na genocid i etnička čišćenja: Kosovo treba da se ujedini sa Albanijom, a srpski dio Kosova da dobije poseban status; veći dijelovi srpskog entiteta Bosne i Hercegovine trebaju se spojiti sa Srbijom, dok pretežno hrvatski dio drugog entiteta treba ili da se ujedini sa Hrvatskom ili da dobije poseban status.
Već u septembru 2020. Borut Pahor, socijaldemokratski predsjednik Slovenije, prilikom svoje državne posjete sjevernoj Makedoniji u govoru u parlamentu upozorio je da u regionu u slučaju dužeg zastoja u proširenju EU prijeti povlačenje etničkih granica umjesto postojećih. Istorijsko iskustvo, kazao je Pahor, pokazuje malu vjerovatnoću da bi se takav proces mogao odvijati miroljubivo.
Oni koji žele raspaljivati nacionalističke emocije i čiji program je bio i ostao etnički iredentizam, ostvarili su svoj cilj.
Gledajući unazad i u svjetlu non-papera, Pahorov govor djeluje kao upozorenje na nastojanja njegovog premijera i desničarsko-nacionalističkih snaga u regionu. Prema vlastitim riječima Pahor je zbog zabrinutosti unaprijed ukazao tročlanom državnom predsjedništvu Bosne i Hercegovine na pomenute planove. Mnogo oko ovoga papira, o kojem predsjednik vijeća EU Michel kaže da ga nikada nije dobio, ostaje zloslutno. Međutim, bez obzira ko je autor, ko ga je otkrio i potpuno neovisno od toga da li je stvarno poslan u Brisel i da li je tamo stigao: oni koji žele raspaljivati nacionalističke emocije i čiji program je bio i ostao etnički iredentizam – dakle, ideologija da bi po mogućnosti svi ljudi jedne etničke pripadnosti trebalo da žive u jednoj državi – ostvarili su svoj cilj.
Dijelovi papira su prema „Necenzurirano” navodno napisani u Budimpešti. Politički i gospodarski uticaj Mađarske je znatno porastao otkada je Janša u martu 2020. po drugi puta postao premijer. Istovremeno, on je razvio autoritarno-desničarsko radikalni politički stil koga slovenska poslanica u parlamentu EU Tanja Fajon naziva „Orbanizacija Slovenije“.
To nisu posebno dobri izgledi za slovenačko predsjedavanje vijećem EU koje počinje 1. jula. Jer, bez obzira na političko djelovanje na Zapadnom Balkanu, slovenački non-paper je primjer za to kako desničarsko populističke vlade pokušavaju da EU iznutra podijele. (Opravdano) uzbuđenje zbog toga ide naruku nacionalističkoj hrvatskoj vladajućoj partiji HDZ i njenom bosanskohercegovačkom ogranku, koji sa navodno umjerenim konceptima uporno guraju svoju agendu vlastitog trećeg entiteta, jer je hrvatsko stanovništvo u Federaciji BiH navodno diskriminirano i politički podreprezentirano.
Međutim, iako ne predstoji realizacija etničkog povlačenja granica, politička šteta je već učinjena.
Nacionalistički separatizam i povlačenje etničkih granica sigurno nisu nove ideje, nego puno više uzroci starog zla koje Balkan već stoljećima stalno gura u provaliju mržnje i nasilja. Iz poznatih razloga, prije svega njemačka vlada u skorijoj prošlosti nije prihvatala pokušaje da se priznanje Kosova od Srbije ostvari razmjenom teritorija. Međutim, mnogo njih van regiona nisu razumjeli kako je etnonacionalizam opasan upaljač na buretu baruta.
U svakom slučaju, reakcije iz Evrope i SAD bile su jednoznačne: Delegacija EU i ambasadori država EU u Bosni i Hercegovini potvrdili su u zajedničkoj izjavi suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet zemlje. Skoro identično izjasnila se i američka ambasada. Državni ministar Michael Roth pisao je na twiteru da države Zapadnog Balkana imaju budućnost samo kao multietnička i multireligiozna društva. Međutim, iako ne predstoji realizacija etničkog povlačenja granica, politička šteta je već učinjena. Trauma se vratila ljudima koji su doživjeli opsadu, protjerivanje i rat. Slika “Pandorine kutije” koja je otvorena ovih dana je u medijima sveprisutna.
U Bosni i Hercegovini su mnogi, posebno bosansko muslimansko stanovništvo, zaprepašteni kako se ponovo izvana, bez njihovog uticaja, skicira razbijanje njihove zemlje. Pritom je to upravo isti scenario koji se od Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. Propagira, posebno iz srpskog entiteta. Jedva da prođe dan u kojem Milorad Dodik, srpski član predsjedništva, ne potkopava temelje vlastite države i ne raspaljuje agresivni srpski iredentizam. U prilog tome je i njegova reakcija na non-paper. On će, kaže Dodik otvoreno, i dalje raditi na “mirnom razdvajanju” Bosne i Hercegovine. Oni koji su odgovorni za nefunkcionisanje državnih institucija su upravo oni koji je najglasnije optužuju.
Upravo sada podsticati težnje za segregacijom ima sa gledišta ruske vanjske politike potpuni smisao.
Iako se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u debatama oko non-papera drži upadljivo suzdržano, politički posmatrači ukazuju na to da dokument ima jednoznačno Vučićev rukopis što opet ukazuje na podršku iz Moskve. Upravo sada stvarati dodatnu nesigurnost u Bosni i Hercegovini i podsticati težnje za segregacijom ima sa gledišta ruske vanjske politike potpuni smisao.
Zaštitna sila (bosansko) srpske stvari nalazi se trenutno u otvorenom konfliktu sa EU i SAD po pitanju regulisanja nasljednika austrijskog diplomate Valentina Incka koji već dvanaest godina obavlja funkciju Visokog predstavnika za provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dok njemačka strana kao nasljednika predlaže nekadašnjeg ministra poljoprivrede Christiana Schmidta, Rusija uopšte ne želi novog čovjeka i umjesto toga zahtijeva zatvaranje biroa Visokog predstavnika. Da li je telefonski razgovor između kancelarke Merkel i Putina donio po ovom pitanju međusobnu saglasnost za sada je nejasno.
U međuvremenu autor ili autori non-papera u svome elaboratu već su razmislili o očekivanim reakcijama: ukoliko se u toku povjerljivog procesa razjašnjenja ispostavi da se ne može garantovati saglasnost za plan kod regionalnih i međunarodnih donosilaca odluka, onda se lapidarno kaže da bi „non-paper do daljnjeg ostao non-paper“. Međutim, to nažalost nije tako jednostavno. Duh je već pušten iz boce. Demoni agresivnog etničkog nacionalizma ponovo truju Zapadni Balkan.
Dr. Ralf Melzer vodi od juna 2020. regionalni biro Dijalog jugoistočne Evrope zaklade Friedrich Ebert u Sarajevu. Prije toga bio je, između ostaloga, rukovodilac biroa zaklade u Tunisu i Minhenu i radio na referatu Bliski/Srednji istok i Sjeverna Afrika.
Piše: Ralf Melzer, ipg-journal.de
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović, Tačno.net
