U okružju teške krize kroz koju prolazi brazilska ekonomija, nasuprot ekonomskoj eliti koja je procijenila da egalitarističke tendencije Radničke partije ugrožavaju njezine interese, Dilma nije imala nikakve šanse.
Prošlog je tjedna brazilski Senat dovršio postupak smjene (impeachment) predsjednice republike. Dilma Rousseff, lijeve orijentacije, za koju je na izborima 2014. godine glasalo 54 milijuna Brazilaca (51,64 posto birača), smijenjena je, no zadržala je politička prava, a predsjednikom je postao sedamdesetpetogodišnji Michel Temer, predstavnik desnoga krila političkoga spektra.
Postupak smjene stvarno je započet ubrzo nakon Dilmina izbora, a formalno pokrenut u svibnju ove godine, kad je suspendirana, a privremenu vladu, do okončanja postupka, formirao je dotadašnji potpredsjednik Michel Temer. Formalan je povod bio Dilmino prekoračivanje ovlasti, tzv. pedaladas, ‘pedaliranje’, tj. premošćivanje razdoblja suše u budžetskim prihodima računovodstvenim akrobacijama i kreditima državnih banaka, radi financiranja prvenstveno socijalnih politika koje su u posljednjih trinaest godina provodili dok su bili na vlasti prvo Lula da Silva, potom sama Dilma, oboje iz lijeve Radničke partije (PT, Partido do Trabalhador). To je praksa kojoj su pribjegavali i prethodni brazilski predsjednici, a i brojne vlade u svijetu. ‘Pedaliranje’ nije predmetom kaznene, nego političke odgovornosti i nitko se na to do sada nije obazirao.
U razdoblju vladavine obojih predsjednika iz Radničke partije, više je od 40 od 206 milijuna Brazilaca izašlo iz bijede, zahvaljujući socijalnim programima kao što su minha casa, minha vida, tj. ‘moja kuća, moj život’, program za rješavanje stambenoga problema najsiromašnijih, ili mais médicos, ‘više liječnika’, program koji je omogućavao liječničku skrb u najsiromašnijim područjima te goleme zemlje ili bolsa família, ‘obiteljska stipendija’, program koji omogućuje djeci da ne moraju raditi, nego da idu u školu.
Već su prve odluke Temerove privremene vlade jasno pokazale namjeru da gubitnici predsjedničkih izbora ostvare svoj program koji je na izborima jasno odbačen. Ukinuta su ministarstva kulture, raznolikosti, jednakosti spolova i neovisno tijelo za kontrolu rada savezne vlasti. Najavljeno je zaustavljanje budžetski financiranih socijalnih programa i, dabome, uvođenje mjera ‘stroge štednje’.
Nema sumnje da je Dilma počinila brojne političke, ekonomske i taktičke pogreške. Nije znala održavati koalicijska savezništva, previše političkih sukoba nije znala smiriti. No njezina smjena tobože zbog računovodstvenih prekršaja neće nikako biti zabilježena kao slavna epizoda brazilske demokracije.
Njezini pristaše opisuju cjelokupni postupak kao ‘savršen zločin’, a ona sama govori o ‘državnom udaru’. Zaista, nije smijenjena bajunetama i tenkovima, nego u proceduralnom smislu korektno provedenim postupkom, a smjena predsjednika predviđena je u Ustavu. Ona sama služila se u svojoj obrani također zakonskim sredstvima. No u okružju teške krize kroz koju prolazi domaća ekonomija, nasuprot dobro organiziranim političkim protivnicima potpomognutima medijima (posebno ju je, s vrlo jasnom agendom, dijabolizirao moćan medijski i televizijski gigant Globo) i ekonomskoj eliti koja je procijenila da egalitarističke tendencije Radničke partije ugrožavaju njezine interese, Dilma nije imala nikakve šanse.
Kako je to takvoga stanja došlo? Nakon godina ekonomskoga prosperiteta, socijalnoga napretka i smanjivanja siromaštva za vrijeme prethodnih dvaju mandata Lule da Silve, 2013. su se godine pojavili građanski zahtjevi za više škola, više bolnica, za vjerodostojnu policiju, bolje urbane politike, za veću osobnu potrošnju. S rastom krize, Dilmi je padala popularnost. Korupcijski skandal golemih razmjera, povezan s državnom naftnom kompanijom Petrobras, skandalizirao je zemlju koju je već zahvatila ekonomska kriza i izveo na ulice brazilskih gradova stotine tisuća ljudi, koji su zahtijevali da sudska operacija pod kodnim imenom Lava Jato (‘ekspresna praonica’) privede pravdi što veći broj korumpiranih političara.
No ironija je htjela da Dilma ne padne zbog korupcije. Premda su joj politički protivnici i mediji pokušali koješta prikrpati, kao i Luli, glavnom simbolu Radničke partije, pokazalo se da njih dvoje nisu povezani s korupcijom.
Nasuprot tome, glavni proceduralni arhitekt postupka predsjedničke smjene, Eduardo Cunha, predsjednik Zastupničkoga doma Kongresa, koji je i pokrenuo postupak, suspendiran je i optužen za korupciju i pranje novca, pošto su mu otkriveni masni milijuni na računu u Švicarskoj. Potom, jedna trećina senatora koji su smijenili predsjednicu predmetom je kaznenih postupaka, uglavnom također zbog primanja mita i muljanja s parama za financiranje stranaka i izbornih kampanja te kupovanje koalicijskih partnera.
Samom novom predsjedniku, Michelu Temeru, sud je nakon izbora 2014. oduzeo pasivno biračko pravo na razdoblje od osam godina, zbog teških manipulacija s novcem u financiranju izborne kampanje, na izborima na kojima nije uspio. On se dakle danas ne može kandidirati ni za vijećnika u mjesnom odboru, ali može biti predsjednik države. Njegova pak desna ruka, Romero Juca, ministar planiranja u privremenoj vladi, u presretnutom telefonskom razgovoru, u okviru istrage o korupciji, još u ožujku je izričito zahtijevao ‘promjenu vlade’ kako bi se zaustavio sudski postupak Lava Jato.
Očito, iza postupka smjene nalazi se dobro smišljen politički i ekonomski projekt koji je i potakao kaos u brazilskoj politici u posljednjih osam mjeseci. I sam postupak glasanja o smjeni u Senatu takvoj ocjeni ide u prilog. Senat je naime u posljednji čas odlučio da se glasanje razdvoji u dva dijela. Senatori su tako najprije glasali o smjeni predsjednice, a potom i o njezinoj podobnosti za obnašanje javnih funkcija. Smjenu su i izglasali, no nisu joj i ukinuli pasivno biračko pravo na osam godina, dakle pravo da se ponovo kandidira za javne funkcije, kao što se očekivalo.
Dakle, za grijehe koji su očito političke naravi ona nije politički kažnjena. Razdvajanje glasanja pomoći će i da Eduardo Cunha, koji će također biti suđen u Senatu, 12. rujna, sačuva politička prava, premda ga sudska istraga teško tereti za korupciju i pranje novca. Ako tome bude tako, ‘dobivaju’ svi. Dilma je uklonjena, pa može vikati ‘udar’ i zazivati nevinost pred poviješću. Eduardo Cunha izaći će politički ne previše oštećen, čak i ako ga smijene s mjesta predsjednika Zastupničkoga doma. Temer, koji je već preuzeo dužnost, dobio je ono što je cio život i htio, a izborima nije uspijevao ostvariti. Operacija Lava Jato bit će vjerojatno razvodnjena ili posve zaustavljena.
A Brazil (i ne samo on) dobit će pouku o tome kako se demokratskim metodama postižu nedemokratski ciljevi, odnosno kako se postaje predsjednikom države bez političkih prava i bez izbornoga legitimiteta.
