Branimir Nestorović, neočekivani pobjednik
Foto: Tara Radovanović/Tanjug
Minuli izbori u Srbiji nisu donijeli neke grandiozne političke promjene, koje realno niko nije ni očekivao, ali opet bili su nešto drugačiji od prethodnih. Tako su u svojevremenu političku prošlost poslani veterani srpske političke scene poput Borisa Tadića, Vojislava Šešelja i Čedomira Jovanovića pa čak i uvijek aktuelni čelnik SPS-a Ivica Dačić, koji je najavio svojevrsnu političku penziju. Najveće iznenađenje je, naravno, Branimir Nestorović koji će sa svojom listom „Mi, glas iz naroda“, koja je osvojila skoro 5% glasova i imaće nekih 13 mjesta u skupštini Srbije, biti presudan za formiranje vlasti u Beogradu.
Piše: Sandro Hergić
Nestorović, dječiji pulmolog u penziji, u žižu javnosti dolazi na početku pandemije Covida 19, a kao dio srpskog kriznog štaba iznosi niz bizarnih izjava o virusu u vrijeme kada pandemija bukti u Italiji. On na tom prvom obraćanju kriznog štaba Covid naziva najsmješnijim virusom u istoriji čovječanstva i Srpkinjama poručuje da idu u Milano u šoping. Nestorović ubrzo napušta krizni štab, no to je ujedno početak njegove političko-medijske karijere. Iznoseći niz potpuno suludih i uvijek kontradiktornih teorija o Covidu 19 – od toga da je virus stvoren u laboratoriji do toga da se može pobijediti konzumacijom slanine – Nestorović do ovih izbora nikada potpuno ne nestaje iz medija (redovno je gostovao na režimskoj Happy TV). Nestorović brzo i vješto izlazi iz okvira svoje struke i postaje pobornik i širitelj mnogobrojnih teorija zavjere, koje pokrivaju sferu istorije, politike, geopolitičkih odnosa, paranormalnog. U jednu ruku, Nestorović je samo odraz jednog duha vremena u kojem su nesigurnost i kriza na globalnom nivou nagnale mnogobrojne ljude da traže alternativne i jednostavne odgovore. Nestorović je takođe u mnogome pomogao da se potkopa i onako slabo povjerenje u vakcinaciju izjavama da muškarci koji se vakcinišu treba da zamrznu svoje spermatozoide (aludirajući na to da vakcinacija uzrokuje sterilitet kod muškaraca). Kako je pandemija jenjavala, Nestorović mijenja fokus na već ranije i prilično opšte teorije zavjere (postoji neka supertajna elita koja vlada svijetom i odlučuje o svemu) do nacionalističkih verzija poput one da Srbi imaju neke posebne gene koji ih štite od zaraze virusom. Na kritike struke Nestorović odgovara floskulama da su mu izjave pogrešno protumačene ili izvučene iz konteksta. Jedna od bizarnijih izjava koju je dao je ona da ljudi plavih očiju imaju vanzemaljske gene. Nestorović takođe igra na pro ruski i desni sentiment glasača (što objašnjava slab rezultat koalicije „Dveri zavetnici“ kao i Šešeljevih radikala). Nestorović im je naprosto pokupio potencijalno glasačko tijelo. Ono što Nestorovića razdvaja od ostalih srpskih desnih opcija, osim eklektičnosti da nema izjava koje targetiraju ostale balkanske narode poput Hrvata i Bošnjaka, može se objasniti čisto kapitalističkom logikom, budući da njegova predavanja prate i njegove proizvode kupuju i pripadnici tih naroda. U tom smislu njegovo desničarstvo je apstraktno, potpuno uronjeno u pseudonauku i mistiku, ovo je ujedno i njegova najveća prednost, jer tako može naprosto da okupi širi dijapazon glasača, budući da mnogi od njih, iako nam se tako možda na prvi pogled ne čini, ne pripadaju ideološki ekstremnoj desnici. Sentiment na kojem je Nestorović bez ikakve stranačke infrastrukture, pa i kampanje, ostvario ovakav uspjeh se bazira isključivo na animozitetu spram političke elite u Srbiji oličene u Aleksandru Vučiću. S tim u vezi Branimir Nestorović je dio šireg političkog trenda na globalnom nivou, koji karakteriše uspon i pobjeda dotadašnjih političkih autsajdera poput Donalda Trampa u SAD ili Javijera Mileia u Argentini, koji profitiraju na nezadovoljstvu masa. Još jedan bitan segment Nestorovićevog uspjeha je i digitalno doba u kojem živimo, budući da vam danas za kampanju i sticanje političke popularnosti nisu neophodni tradicionalni mediji poput radija ili televizije, već se može iskoristiti moć sve popularnijih formata poput podcasta ili emisija na youtube. I tu se Nestorović pokazao nadmoćnim, emisije gdje je on jedini gost na youtube bilježe više stotina hiljada pregleda na youtube, dok videi na kojima su glavni gosti Milica Stamenkovski-Đurđević ili Boško Obradović rijetko prelaze pedeset hiljada pregleda.
Kakva će biti politička budućnost Branimira Nestorovića u političkom kontekstu Srbije, teško je reći, on može biti kratkotrajni politički fenomen poput Belog Preletačevića ili Ivana Pernara u Hrvatskoj, isto tako malo vjerovatno, ali ne i nemoguće je da vidimo uspon potpuno novog političkog pokreta, koji u nekoj budućnosti ima mogućnost da potencijalno ugrozi i neprikosnovenu vladavinu Aleksandra Vučića.
