Gradsko vijeće Sarajeva za dodjelu priznanja uspjelo je nemoguće: da je pristojnog čovjeka, nakon epizode sa Pamukom, u kojoj se snishodljivost takmičila sa bestidnošću, a obje ih sustigla glupost, sramota postati počasni građanin Sarajeva
Ostaće nejasno: je li Alija Izetbegović, kada je Tajipu Erdoganu u amanet ostavio Bosnu i Hercegovinu, mislio na zemlju, kako bi se reklo, generalno, ili pak i u pojedinostima? Je li mu, dakle, u amanet ostavio da nad Bosnom bdi geopolitički, ili mu je „amanetirao“ i brigu nad svim, pa i najmanjim segmentima bosanskohercegovačkog društva, kao što su održanje kvaliteta pite na teritoriji opštine Stari Grad i, recimo, rad Gradskog vijeća Sarajeva za dodjelu priznanja.
To, rekoh, ne znam.
ERDOGANOVA RUKA
A ne znaju ni članovi rečenog Gradskog vijeća. Znaju, međutim, da je dugačka Erdoganova ruka: doseže ona sve do Amsterdama, pa i dalje, a kako neće do Sarajeva. Stoga su članovi Vijeća, nakon što su sa adekvatnih adresa obaviješteni da bi njihova odluka da titulu Počasnog građanina Sarajeva dodijele Orhanu Pamuku mogla razljutiti Erdogana, tu odluku – promijenili.
Tako to biva kad gospoda članovi Vijeća Tursku vole, ali se u finese tamošnje politike ne razumiju. Damir Uzunović predložio da se titula dodijeli Pamuku. Oni mislili: em nobelovac, em Turčin – gdje ćeš ljepše? Pa za Pamuka svi glasali.
Nisu, međutim, bili obaviješteni da Pamuk ozbiljno nervira Erdogana. Čim su ih obavijestili, oni su na novom glasanju odluku promijenili.
Šteta je, međutim, već učinjena. Njihova odluka se, možda, dopala Erdoganu, ali je izazvala masovno gađenje kod ljudi koji vole Sarajevo, a ni sloboda govora i mišljenja nije im mrska.
Za čitavu situaciju je, ako ćemo pravo, kriv i sam Erdogan. Da je na vrijeme uhapsio Pamuka, to bi prenijeli svi svjetski mediji, pa i oni sarajevski. Članovi Vijeća bi znali da za njega ne treba glasati. Ovako, ko će znati kad mora gatati kakav je Pamuk s Erdoganom...
ZLOČIN NIJE ZLOČIN
Što se Pamuka tiče – ne bio lajati... Šta će mu priča o genocidu nad Jermenima? Nije li Erdogan rekao sve što se o toj temi imalo reći:
“Mi nismo počinili nikakav zločin. Onaj ko jest, neka se ispričava, a turska država i narod nemaju takvih problema”.
Otkad je pokušaj eksterminacije jedne etničke grupe zločin, naročito takav da bi neko to trebao smatrati problemom? I zašto bi Sarajevo, u kojem su opravdano osjetljivi na negiranje genocida u Srebrenici, priznanje dalo Pamuku, koji zločin nad Jermenima ne negira, i tako iznerviralo Erdogana, koji taj zločin ne smatra zločinom?
Šta će Pamuku priča o tome da je sekularizam u Turskoj zbog Erdogana u opasnosti, kao da je sekularizam nešto što treba braniti?
Ostaće, vjerovatno, nepoznato i to je li Erdogan poslao haber da Pamuk nemre, ili su mu u Sarajevu čitali misli.
Kako bilo, Vijeće je titulu oduzelo Pamuku i ponudilo je Mesiću. A ovaj rekao: hvala, ne bih.
KANDIDAT PUTIN
Što je očiglednim učinilo novonastali mali tehnički problem: da će Vijeće, nakon sramote sa Pamukom, teško naći čovjeka koji je počasnog građanstva Sarajeva dostojan, ne nervira Erdogana i voljan je uzeti ono što je turskom Nobelovcu dato pa uzeto.
Čovjeku na um pada nekoliko kandidata koji zadovoljavaju druga dva kriterija. Među njima se ističe jedno ime: Vladimir Putin.
Gradsko vijeće Sarajeva za dodjelu priznanja uspjelo je nemoguće: da je pristojnog čovjeka, nakon epizode sa Pamukom, u kojoj se snishodljivost takmičila sa bestidnošću, a obje ih sustigla glupost, sramota postati počasni građanin Sarajeva.
(zurnal.info)
