Skoro svi smo bili u nekoj situaciji koja se loše odrazila na naš nervi sistem, bilo da smo nakon toga ostali malo uznemireni ili vidno potreseni. U takvim okolnostima često ne znamo kako da reagujemo, i to se sve loše odražava na naše zdravlje.
Autor: Impuls
Prolaze mjeseci, godine u uznemirenosti koja je zapravo neuroza, bilo da se radi o anksioznosti, depresiji, fobijama, opsesivnom poremećaju ili daleko bilo, da preraste u psihozu.
Puls skače, dovodi me i do tahikardija, znojim se, osjećam se potpuno dezorijentisano. Budim se u znoju i govorim sebi da više ne mogu tako, da sam preosjetljiv i da mi je samopoštovanje na veoma niskom nivou, odnosno da je moj ego potpuno potisnut pod uticajem različitih spoljnih faktora. Postajem stranac u svom životu, turista u ratnoj zoni, zatvorenik vlastitog zatvora.
Odlučujem da potražim pomoć psihologa odnosno psihoterapeuta, naravno praćenu lijekovima, terapijom propisanom od strane psihijatra.
Prvo se ne osjeća neka promjena, ali vrijeme čini svoje, iz seanse u seansu postajem jači, otporniji na negativne spolje uticaje, nivo serotonina (hormnon zadovoljstva) u mozgu postaje veći.
Previše pažnje poklanjati apsolutno nebitnim stvarima u životu može ozbiljno ugroziti samopoštovanje i mentalno zdravlje. Bez obzir koliko da se trudimo, uvijek nas nekako dotakne, ili nas baš pogodi, ili samo malo okrzne, tuđe mišljenje, stav, bilo da je to nešto što se direktno odnosi na nas ili samo posredno. Često takvi stavovi dolaze od potpunih stranaca, osoba koje uopšte ne poznajemo, od onih koji su i sami žrtve a da toga nisu ni svjesni i svoje rane liječe tako što pokušavaju što više da poraze i ostale.
Sam način jačanja ega je veoma jednostavan ukoliko se čvrsto držimo riječi psihologa odnosno psihoterapeuta, i ukoliko svaki dan ponavljamo te riječi, sve dok potpuno ne ojačamo. U par koraka, koje moramo odraditi potpuno ozbiljno i profesionalno, jer se o nama radi i o našim životima. Na prvo mjesto uvijek trebamo staviti sebe i svoj pogled na život. Naravno to ne znači da trebamo biti samoživi, egoistii, naprotiv. Stavljajući sebe u prvi plan, u centar svoga života i poštujući prije svega svoje ispravno, konstruktivno mišljenje postajemo jači, otporniji na negativne spoljne uticaje, sa većim stepenom samopoštovanja.
Da bismo bili ono što jeste u našoj prirodi, socijalna, društvena bića, altruisti koji vole i pomažu drugima, moramo prije svega cijeniti i poštovati sebe.
Ali svakako, svi pogriješimo, donesemo neku pogrešnu odluku i u takvim situacijama moramo priznati sebi da griješimo i da čujemo mišljenje nekoga ko nam želi dobro ali iskreno dobro, prijateljski, majčinski, očinski. Drugo mjesto pripada našim najbližim, upravo onima koji nam pomažu da izađemo na pravi put, našoj porodici najbližim prijateljima, partneru odnosno partnerki.
Prijatelji koji nam nisu baš najbliži ali smo u kontaktu sa njima, kao i ostali srodnici osvajaju treće mjesto. Kolege sa posla, fakulteta, komšije, odnosno ljudi sa kojima se samo pozdravimo kada ih sretnemo su se plasirali na četvrto mjesto. Obični poznanici, osobe koje srećemo na ulici, fakultetu... ali ih lično nikada nismo upoznali, iako možda znamo kako se zovu, zauzimaju peto mjesto, tu takođe idu i javne ličnosti, osobe koje viđamo u medijima. Šesto mjesto pripada ostalim. Ko su to ostali?
Planeta Zemlja prema nekim procjenama ima izmađu 6 i 7 milijardi stanovnika, te milijarde su ti ostali, drugim riječima ljudi koje uopšte ne poznajemo, koje nikada možda nismo ni vidjeli nigdje, mogu takođe stanovati u istom gradu, ali za njih ne znamo, nemamo pojma ko su, a i kada saznamo ko su mogu preći na petu poziciju osim ako se ne zbližimo pa da dođu na drugo ili treće mjesto.
Naravno, empatija, saosjećanje je nešto što mi svi imamo u sebi, i teško je ostati indiferentan na događaje u svijetu, ratove, glad, bolesti, elementarne nepogode, svi se saosjećamo ili bi bar trebali da se saosjećamo sa onima koji se nalaze u teškoj situaciji, bilo gdje, na bilo kom dijelu ove planete.
Sada, kada sebe stavimo u prvi plan i svoje, ispravno mišljenje, ispravan, razuman i racionalan pogled na život, naš ego će biti mnogo jači, bićemo mnogo otporniji na spoljne uticaje, neće nas toliko doticati negativnost drugih ljudi ako smo dovoljno jaki.
Naravno ako je naše mišljenje pogrešno, pod uticajem predrasuda, iskrivljeno, tada sebi moramo reći da smo na pogrešnom putu, da moramo promijeniti taj stav, to mišljenje sami ili potražiti savjet od nekoga ko je dobronamjeran.
Ego sam ojačao, dišem lakše, ne zadrhtim svaki put kada sam žrtva predrasuda, laži i zlobe jer znam koliko vrijedim, znam gdje je moje mjesto u moralnoj hijerarhiji. Bojim život bojama duge, udišem radost svaki dan, radujem se novom danu.
Od srca Vidak Klisara
