Nepoznato je kako radijacija utiče na životinje koje nastanjuju zonu isključenja, ali njihov broj iznenađuje naučnike.
Đana Karavdić
Trideset i tri godine nakon smrtonosne nuklearne katastrofe koja se desila na današnji dan, 26. aprila 1986. godine, zona isključenja Černobila – zabranjena zona od 30 km oko nuklearne elektrane – predstavlja jedinstven prirodni rezervat.
Napušteno područje postalo je utočištem brojnim divljim vrstama životinja poput losova, jelena, dabrova, sova ali i medvjeda, risova i vukova. Bez ljudi koji love životinje i uništavaju njihova staništa, populacije ovih vrsta napreduju unatoč visokom nivou radijacije. Ozbiljne mutacije kod životinja primijećene su neposredno nakon nesreće te se danas više ne susreće, ali kako stalna izloženost nižim nivoima radijacije djeluje na njih, još uvijek se pouzdano ne zna.
Prije tri godine časopis Američkog ekološkog društva objavio je zanimljivu studiju o utjecaju radijacije na rasprostranjenost nekoliko vrsta sisara unutar černobilske zone isključenja. Tokom petosedmičnog istraživanja, grupa naučnika predvođena biologom Jimom Beasleyjem sa univerziteta u Georgiji, bila je iznenađena brojem sisara na ovom području. Njihove kamere zabilježile su bizone, divlje svinje, jazavce, nekoliko desetaka vukova i lisica. Ova studija pobija mišljenja da je broj životinja prisutan na ovom području znatno manji usljed izloženosti radioaktivnom zračenju.
Sve vrste koje su u Černobilu postojale prije nesreće, postoje i danas, uz jednu novu – divlji konj Przewalskoga, rijetka podvrsta divljeg konja, bila je pred izumiranjem kada je 1998. godine naseljena u ovo područje što je rezultiralo povećanjem populacije.
Kako piše National Geographic mali broj naučnika prati razvoj divljeg života Černobila na području od 2.600 m2 ali bez opsežnijih istraživanja koja bi dala odgovore o zdravstvenom stanju životinja. Jasno je jedino da na životinjsku populaciju veći negativan utjecaj imaju ljudi negoli zračenje.
