Vijest da je Dragan Bursać, bosanskohercegovački novinar koji živi i radi u Banja Luci, dobio prestižnu nagradu „European Press Prize 2018.“ koju mediji nazivaju i „europskim Pulitzerom“, naišla je na zid šutnje u velikoj većini banjalučkih medija, ali i medija Republike Srpske.
Iako nagrađeni Bursaćev tekst govori o ratnim zločinima nad srpskim stanovništvom u Konjicu, s obzirom da se radi o kritički nastrojenom novinaru koji često analizira široki spektar anomalija vladajućih te ne bira o „čijim“ će zločinima pisati i „čije“ će zločine osuđivati, već to čini sa svim zločinima redom, jasno je da kao takav nije omiljen kako kod samog režima, tako i kod režimskih medija i onih medija koji se nastoje dodvoriti vlasti, a takvih je u Republici Srpskoj ogroman broj.
Na tu se činjenicu osvrnuo i sam autor, ustvrdivši kako su, od svih banjalučkih medija, informaciju o dodjeli nagrade „European Press Prize 2018.“, objavila tek dva internetska portala – Buka i Impuls portal. Ni nakon četiri dana ova vijest na koju bi grad iz kojeg nagrađeni novinar dolazi, a da su normalna vremena, trebao dočekati s ponosom, nije se proširila.
„Možda tako i treba, jer preča ti je Abhazija, Južna Osetija i Putinovi Noćni vukovi. Vjeruj mi Banjaluko, nije do mene niti samopromocije. Ispromovisan sam ja dovoljno i preko svake mjere. Nisi me štovala do sad, nećeš ni od sad, pa to razumijem. Ali, zaboli ljudskost, Banjaluko sa kojom te nisam vidio dugo. To je stvar osnovnih načela BILO ČEGA. Uzmi, pa zatamni moje ime i objavi tekst o Trećem strijeljanju dječaka Petra iz Konjica. Da ljudi znaju!“, napisao je Bursać na svom Facebook profilu, objasnivši kako je na djelu tišina zbog koje ga je sram.
"Od čega te je strah, Banjaluko? Strah te je od par supismenih kabadahija koji upravljaju tvojom polumrtvom gomilom tri decenije?" (FOTO: BH dani)
Na istom mjestu naveo je, obraćajući se Banja Luci, kako piše priče o nesretnim ljudima Bosne i Hercegovine, kako se kocka sa zaboravom i trga ljude iz zagrljaja ništenja te ponekad, samo ponekad, dobije bitku, a izgubi ih mnogo.
„I znaš šta, Banjaluko, ti se baviš navodno istinama, ti bi htjela biti prijestonica kulture evropske, muzičke, sportske, ti bi... Šta bi ti??? Ništa! (P)ostala si samo jedna velika hodajuća sramota od ljudi koji pognutih glava bulje nadole dok im nosevi bodu cipele. Od straha ili stida? Ne znam. To ti vidi sa sobom Banjaluko. Od čega te je strah, Banjaluko? Strah te je od par supismenih kabadahija koji upravljaju tvojom polumrtvom gomilom tri decenije? Trebao bih reći, SRAMOTA JE TO BANJALUKO, ali samo mi je žao. I tebe i na ćutanje i trpljenje izdresiranih građana“, zaključio je Bursać te na koncu primijetio kako mu je jedan od vrlo utjecajnih ljudi u medijima Republike Srpske (da citiramo autora – onaj „koji drži vaš informativni sistem, vaše mozgove, muda i ostale organe“) SMS porukom čestitao na nagradi, na što ga je Bursać upitao zašto ne puste vijest u eter, za narod.
„Odgovorio mi je u stilu ratnog zločinca Radovana Karadžića, ko jebe narod! Eto, to si ti sada, moja Banjaluko. Jebani narod. Ništa više. Ništa manje. Na žalost...“, poentirao je nagrađeni novinar.
