Možda poneki Zeničanin pamti proces iz početka sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su zbog korupcije prilikom uvoza autobusa za gradski prevoz kažnjeni direktori nekoliko firmi i lokalne banke. Izrečene im zatvorske kazne od deset do četrnaest godina iz ove perspektive djeluju nestvarno. Kao otežavajuću okolnost uzeto im je što su kao članovi SKJ, istina jedine, ali vladajuće partije srozavali njen ugled.
Četrdeset godina kasnije u istom gradu, direktoru jedne javne ustanove, biće preinačena prvostepena zatvorska kazna u uslovnu, sa obrazloženjem kako korupcija nije otežavajuća okolnost! Da, dobro ste pročitali – korupcija nije otežavajuća okolnost. Pri tome je negirano obrazloženje iz prvostepene presude da korupcija povređuje temeljne vrijednosti jednog društva. Uslovno osuđeni direktor ugledni je član SDA, ali to mu je samo doprinijelo „olakšavajućim okolnostima“.
Korupcije je neupitno bilo i u ono „ mračno doba“ koje nije opraštalo „krađu narodnog novca“, onoga kojeg danas nazivamo budžetskim. Došla je potom „svijetla budućnost“ rezultiravši općom jagmom i utrkom ko će prije doći u priliku da korumpira ili još bolje bude korumpiran, tegeltijskim žargonom rečeno „potkovan“.
„Korupcija je kod nas generacijski uslovljena, prenosi se sa koljena na koljeno, jer je društveno prihvatljiva i uvijek ćemo naći opravdanja za to što se ovdje radi. Korupcija je dio našeg DNK i tu se ne može nešto posebno očekivati ili ispraviti, a koliko vidim niko se ne buni protiv ovoga stanja, ne vidim da je neko posebno protestovao, da je iko to osudio“, detektuje stanje ovdašnjeg „fenomena“ sociolog Sead Pašić.
Mogu se složiti sa prvim dijelom Pašićevog zapažanja, ali ne i prihvatiti drugi dio, jer evo dolazi i pobuna oličena u „Maršu za žrtve korupcije“. Marš je to za sve nas.
Za sve koji ne žele da životi njegove i sve druge, naše djece zavise od koverte za doktora.
Za sve nas čiji su životi u opasnosti jer ubice na cesti zadržavaju vozačku dozvolu za 50 KM.
Za sve one nezaposlene koji imaju znanje i stručnost, dok kupci diploma imaju prednost u budžetskom „uhljebljenju“.
Ovo nije samo marš „ZA“. Ovo je i marš „PROTIV“. Protiv svih onih koji zaposlenje uslovljavaju mitom i stranačkom knjižicom. Protiv svih onih koji pod maskom „nezavisnog i neovisnog“ pravosuđa bespogovorno štite kriminalizovanu vlast. Neće proći.
Prije nego će maja 1941. godine biti strijeljan, partizan Rade Končar rekao je fašistima: „Milosti ne tražim, niti bih vam je dao“.
Danas bi moguće izgovorio: „Mito od vas ne tražim, niti bih vam ga dao“. Bojim se samo da bi mu kao takvom, kazna bila istovjetna.
