Nekada stvarno nije jasno je li Aleksandar Vučić predsjednik Republike Srbije ili administrator fejsbuk pejdža s memovima. Naime, njegova jučerašnja izjava se savršeno uklopila u proizvodnju memova koji sarkastično komentiraju katastrofalno zagađenje zraka u Sarajevu i Beogradu. Tako dok sarajevski memovi pozivaju građane da utrpaju još više ćumura u peći i tako prestignu Beograd na rang-listi zagađenih gradova, Vučić u maniri ciničnog admina hladno poručuje: jest zagađeno, ali to je sve od rasta standarda.
Da nije posrijedi izjava najmoćnijeg čovjeka u zemlji već mem bio bi iznimno duhovit. Ovako nam samo još jednom prokazuje svu političku zaostalost i koncentraciju moći koja si može priuštiti toliku razinu cinizma. Navodnu legitimaciju za takvu izjavu dala mu je valjda činjenica da ju je izrekao pri otvaranju nekog tvorničkog pogona u Bečeju i opaska da je to jutro u Beogradu vidio u svakom automobilu po jednu osobu. A znanstvenu auru sama formulacija koja se oslanjala na obrnutu proporcionalnost: “Vazduh je lošiji za onoliko koliko nam je standard viši.”
Za početak bi se valjalo upitati zašto kvaliteta zraka ne ulazi u standard života, ali očito smo još predaleko od razmatranja društvene stvarnosti na toj razini. Osvrnimo se zato samo na nekoliko osnovnih stvari. Ljudi se voze u automobilima zato što je javni prijevoz u Beogradu katastrofalan. Također, ti automobili nisu indikator podizanja standarda već upravo sugeriraju nemogućnost dostizanja standarda na Zapadu: jugoistočna Europa je svojevrsni deponij za dizelaše kojih se zemlje poput Njemačke rješavaju, a zbog nižih cijena ih ljudi u našim krajevima mogu priuštiti.
Pored prometa, drugi ključan faktor u zagađenju je grijanje. Ni ono ne upućuje na rast standarda već na siromaštvo. Zbog nedostatnih financijskih kapaciteta za drukčije oblike energije, daljinsko grijanje putem toplane se i dalje odvija na mazut. Međutim, ljudi se masovno isključuju i s njega jer ga ne mogu priuštiti i griju se na nekvalitetan ugljen u neispravnim pećima što prilično doprinosi zagađenju zraka. Problematične su i još neke druge velike državne kompanije RTB Bora, Azotara i Petrohemije koje si uslijed podinvestiranosti ne mogu priuštiti filtere ili druge mehanizme koji bi smanjili njihov utjecaj na zagađenje zraka. Dakle, još jedan indikator nižeg standarda.
Razlozi nesklada Vučićevom mema sa svijetom su istovremeno i razlozi najavljenih protesta zbog katastrofalnog stanja. Oni, pak, mogu probuditi i političku nadu jer ništa toliko ne sugerira nužnost solidarnog djelovanja kao činjenica da svi udišemo taj isti zrak. I da je njegova toksičnost rezultat istih onih politika koje su osiromašile narod.
