Iako su zahvalni na kontejneru, Jurkovićima on nije dovoljan jer ih u obitelji ima 15 (foto Anja Kožul)
Kćer Ace Petrova iz Petrinje ima poremećaj iz spektra autizma. Od potresa odbija jesti, spavati i boraviti u kamp prikolici. "Podnijeli smo zahtjev za privremeno stambeno zbrinjavanje, nadamo se da ćemo što prije otići odavde jer gubimo strpljenje", kaže Petrov reporterki Novosti koja je obišla romska naselja
piše: Anja Kožul
Nakon apela saborskog zastupnika Veljka Kajtazija da se što prije pomogne Romima na Baniji, Novosti su provele jedan dan obilazeći romske obitelji kojima je potres nanio ogromnu materijalnu štetu na ionako lošim stambenim građevinama. U nedjelju, 10. januara stigli smo u Petrinju kod Ace Petrova čija je kuća nakon potresa dobila crvenu naljepnicu. U dvorištu je parkirana mala kamp-prikolica u kojoj on boravi, dok su mu žena i kći smještene u petrinjskoj vojarni. Petrov se zadnjih dana obraćao institucijama za pomoć. Naime, njegova kći ima poremećaj iz spektra autizma, a njeno stanje se pogoršalo 29. decembra jer je doživjela traumu u potresu koji ju je zatekao u kući što se urušila. Otada, govori nam Aco, ona odbija jesti, spavati, boraviti u vojarni ili kamp-prikolici. I on i kći imaju povrede. Pokušao ju je smjestiti na sigurno mjesto dok je trajao potres, ali ona se od straha opirala, pa su stvari sa polica popadale po njima. Pokazuje nam ogrebotine i modrice na glavi.
- Prvih nekoliko dana je vrištala, nije se mogla smiriti, a sada uopće ne govori. Neće da jede čak ni ono što najviše voli, samo ide uz mene i ženu, kako mi korak napravimo, tako i ona za nama. Podnijeli smo zahtjev za privremeno stambeno zbrinjavanje. Nadamo se da ćemo što prije otići odavde jer gubimo strpljenje - govori Aco i dodaje da im je život u Petrinji do potresa bio jako dobar.
- Tu smo od 2006., inače smo iz Vukovara. Kći je imala dobru njegu i obrazovanje, imali smo lijepe odnose sa susjedima. Sada je sve to uništeno - potišteno govori Aco.
Nekoliko ulica dalje nalazi se urušena kuća još jedne romske obitelji. U njoj je do 29. decembra živjelo devetero članova obitelji Nenada Grubića. Sve njih, uključujući dva maloljetna dječaka, zatičemo vani. Pažljivo ulazimo u kuću u kojoj su popucali zidovi, a strop je na mnogim dijelovima urušen. Oni su se, nasreću, uplašili prvog potresa koji se dogodio 28. decembra pa su odmah odlučili da u kući neće boraviti.
- Bila je to ispravna odluka. Stajali smo u dvorištu u 12:19 kad je udario onaj jaki potres. Da smo bili u kući, netko bi sigurno nastradao, ma ne smijem ni pomisliti što bi bilo da su djeca ležala u sobi - govori Nenad i pokazuje nam dječji krevetić, prepun komada plafona.
Kaže da su ih statičari obišli prije desetak dana i rekli im da je kuća privremeno neupotrebljiva te da su potrebne hitne intervencije. Nenad kaže da je dobio ponude za sanaciju štete, čak i od starih prijatelja iz Batajnice, ali majstori su ocijenili da je kuća zapravo u crvenoj zoni i da su temelji popucali. Do zaključenja ovog broja, obitelj u Petrinji još uvijek nije dočekala statičara.
Pravilo je takvo da Grubići ne mogu podnijeti zahtjev za stambeni kontejner ili drugi privremeni smještaj jer nemaju crvenu naljepnicu. Dok to ne dočekaju, obitelj će preko dana i dalje boraviti u dvorištu oko vatre, a noćiti u autima i kamp-prikolici. Govore nam da boravak u kamp-prikolici nije ugodan: ako se upali grijanje, unutra bude zagušljivo, a ako se ugasi, postane hladnije nego vani.
Aco Petrov pored kuće u Petrinji s crvenom naljepnicom (FOTO Anja Kožul)
Na izlasku iz Gline prema Vrginmostu živi romska obitelj Jurković-Horvat. Njima je dan prije našeg dolaska dopremljen kontejner. Do tada su bili pod vedrim nebom, jedino su djecu smještali u auto i kamp-prikolicu. Iako su zahvalni na kontejneru, Jurkovićima on nije dovoljan jer ih u obitelji ima 15. Glava kuće, Goran Jurković, nasmrt je preplašen od potresa. Kaže da je cijela obitelj bila u kući i da to traumatično iskustvo, koje mu je gore od cijelog rata, nikad neće zaboraviti. On je živčani bolesnik, a žena Ljubica srčani. Ona je ovih dana zaradila upalu bubrega od hladnoće. Njihov mlađi sin boluje od kronične astme, a unuku od samo sedam mjeseci muči strašan kašalj. Stariji sin je cijelo vrijeme na telefonu i prati aplikaciju za potres. Dane provode pored vatre uz koju nakon nekog vremena, zbog dima, postaje nepodnošljivo. Govore nam da ih ljudi sve manje obilaze, a njima treba sve više. Fali im deka i tople obuće. U kući im je ostalo sve, ali u nju ne žele ulaziti otkako su dobili crvenu naljepnicu.
- Pun zamrzivač mesa imamo unutra, ali više nikad ne želim ući u tu kuću, ne mogu od straha. Zahvalan sam samo što nitko nije poginuo, za ostalo ćemo lako. Teško podnosimo neizvjesnost, nikad ne znaš kad će opet udariti, a svako malo se zatrese. Mlađi sin je pogotovo istraumatiziran - govori Goran dok se tlo po tko zna koji put trese, što njegovu djecu opet tjera van iz kontejnera.
Njegova žena Ljubica opisala nam je neugodno iskustvo u skladištu u Glini gdje pristiže pomoć. Nju i kći su, kako kaže, izbacili iz skladišta i rekli im da više ne dolaze tražiti pomoć. Priča se da su Romi iz Maje napravili neki incident i da sada sve Rome promatraju kao kradljivce. U skladište su išli po stvari za bebu, ali na kraju nisu dobili ništa.
Saborski zastupnik Veljko Kajtazi obavijestio nas je da su statičari upućeni u Capraške Poljane kod Siska u utorak, 12. januara. Kazao je da su ljudi ondje dezinformirani, uplašeni i čekaju mišljenje struke, što je jedini način da ih se smiri.
- Osim volontera koji su im nosili hranu, Rome nitko nije obišao. Posjetio sam i Rome u okolici Petrinje i Sunji. U Sunji je na jednom mjestu oštećeno četiri od pet kuća. Ni njih statičari nisu posjetili do mojeg dolaska. Humanitarna pomoć je potrebna, ali ne može biti jedino rješenje. Najvažnije je ljudima dati do znanja da nisu sami. Svi objekti moraju biti pregledani i svima kojima su objekti nesigurni mora biti osiguran alternativni smještaj - poručio je Kajtazi i dodao da je važno osigurati i psihološku pomoć na terenu.
Smatra još bitnijim da se cijeli proces ponovne izgradnje i obnove odvije brzo i transparentno jer problema ima previše i bez potresa.
- Nemamo previše manevarskog prostora za loše upravljanje krizom, nadam se da proces neće biti ispolitiziran - zaključio je Kajtazi.
