Velike muke malih biznisa

piše: Slađan Tomić

Nakon uvođenja lockdowna u Bosni i Hercegovini na početku pandemije izazvane koronavirusom, desetine hiljada ljudi ostale su bez posla, a brojni privrednici odlučili su odustati od svog biznisa. Oni koji su odlučili nastaviti poslovanje kažu da ne znaju koliko dugo mogu opstati na tržištu.

 

Iako za sada nema najava da će se u Bosni i Hercegovini uvoditi novi lockdown, upitna je iskrenost takvih navoda jer je izjava o novom zatvaranju poprilično nepopularna, posebno u periodu lokalnih izbora. Sada, kada su izbori prošli pa opstanak vlasti nije ugrožen eventualnom frustracijom građana, treba podsjetiti na izjavu federalnog ministra zdravstva Vjekoslava Mandića s kraja prošlog mjeseca. On je rekao da neće bježati od mjera koje će smanjiti broj zaraženih, pa ni od lockdowna. Ne treba biti naivan pa pomisliti kako ministar opravdanje za lockdown ne može naći – ima primjere evropskih zemalja i povećan broj novoinficiranih.

 

Lockdown bi bila sasvim razumna mjera, kao što je uradila Austrija, ali samo u slučaju da vlasti u BiH prepišu i ekonomske, a ne samo zdravstvene mjere.

 

Zbog uvođenja mjera ograničenja Austrija će izdvojiti ukupno 5,1 milijardi evra. Ova evropska država će restoranima, hotelima, frizerima, maserima i kozmetičkim salonima za mjesece u kojima ne budu radili refundirati 80% prometa koji su imali u istom mjesecu prošle godine. Vlada Federacije BiH je privredu pomogla sa 180 miliona KM.

 

Paralela je jasna, a budućnost neizvjesna. Tome najbolje svjedoče oni koji su jedva preživjeli i prvi lockdown. Prvi na udaru su mali biznisi, koji već sada bilježe pad prometa od 70%.

 

“Mala preduzeća i mali biznisi teško da će uopšte preživjeti ovu zimu. Prometi su pali za 70%. Sumnjam da će biti lockdown kakav je bio, jer je situacija katastrofalna. U oktobru je promet u fiskalnim kasama u FBiH manji za 600 miliona”, kaže za Radničku solidarnost Ejub Kučuk, pokretač platforme Glas malih biznisa.

 

“Mala i srednja, a posebno mikropreduzeća, mislim na samostalne privrednike, vrlo bi teško ili nikako ne bi preživjela još jedno zaključavanje”, procjena je ekonomskog analitičara Zorana Pavlovića. On primjećuje da i bez zaključavanja takvi biznisi imaju malo klijenata, a oporavak od lockdowna bi, prema njegovoj procjeni, bio toliko spor da mnogi ne bi ni otvarali svoje radnje.

 

Od početka pandemije sve firme se susreću s problemima, a o razvoju niko i ne razmišlja jer su trenutno svi na “toplom režimu rada”, kaže nam Suhad Ećo, vlasnik srednjeg preduzeća i član Upravnog odbora Unije poslodavaca FBiH. Prvi talas koronavirusa je preživjelo preduzeće kojim rukovodi, ali dodaje da bi ponovni lockdown bio težak udarac ne samo za njega.

 

“Takav scenario ugrozio bi više od 50% firmi. Zatvaranje bi značilo ključ u bravu. Neke firme rade bez problema, a veći broj se susreće s problemima. Ukoliko bi došlo do zatvaranja, pitanje je kako bi se firme povratile. Uzmimo za primjer neku firmu koja je izvoznik, ona bi izgubila klijente”, objašnjava Ećo. U tom bi slučaju, prognozira on, ponovno pokretanje procesa bilo jako otežano, a većina preduzeća ne bi bila u mogućnosti da poslovanje nesmetano vrati na stanje prije pandemije.

 

 

Dok je svijet u iščekivanju vakcine koja bi trebalo da zaustavi virus, preduzetnici u BiH kažu da propast njihovih biznisa može zaustaviti jedino ekonomska vakcina.

 

“Jedino finansijska vakcina može pomoći malim preduzećima da prežive ovaj period, jer je situacija jako, jako loša. Nedostaje nam milion kupaca, to su ljudi koji su otišli, dijaspora koja nije došla u BiH. To se osjeti svugdje, od stomatoloških klinika do pijace i prodavnica mješovite robe. Jedina pomoć su finansijske vakcine i smanjenje obaveza. Da se ispregovaraju manje dažbine”, kaže Kučuk.

 

Njegov biznis opstaje, kako tvrdi, zahvaljujući dobroj kapitalizaciji, ali do kad – ne zna. “Federacija je u haosu. To će se tek sad vidjeti”, tvrdi Kučuk.

 

Zoran Pavlović za Radničku solidarnost kaže kako bi oporavak nakon lockdowna u preduzećima trajao i do godinu dana. Medijski senzacionalizam, primjećuje, kupce drži na oprezu da ne troše novac.

 

Trebalo bi da lockdown bude posljednja opcija, a ne slamka za spas života građana, koje ugrožavaju neodgovorni pojedinci i državni organi neadekvatnim praćenjem poštivanja preporuka i naredbi. Novi režim življenja sam po sebi najveći je udarac nanio onim najslabijim. Brojne uslužne djelatnosti su ugrožene, pa im ne trebaju nova ograničavanja. jer cvjećari i fotografi već sada nemaju posla. Slavlja su na čekanju, pa fotografije i cvijeće rijetko kome prodaju, ali država njih na čekanje ne smije poslati.