U zemljama EU-a/EEA-e od 15. lipnja 2017. počinje se primjenjivati uredba RLAH – Roam Like At Home (“u roamingu kao kod kuće”) kojom se cijena korištenja telefonskih usluga u inozemstvu izjednačava s nacionalnim cijenama.
Foto: AFP / Sophia Kembowski
Proteklih je nekoliko tjedana Europska unija svečano obilježavala “okrugle” obljetnice: od pompozne šezdesete godišnjice Rimskih ugovora do tridesetog rođendana Erasmus programa. Nakon što se slavilo uz neizostavnu govoranciju o njegovanju europskih vrijednosti, ljudskih prava, sigurnosti, blagostanja i uz poticanje čvršće integracije, dijaloga i mobilnosti, Europska je unija svoje građane počastila dugo očekivanim ukidanjem roaminga. U zemljama EU-a/EEA-e od 15. lipnja 2017. počinje se primjenjivati uredba RLAH – Roam Like At Home (“u roamingu kao kod kuće”) kojom se cijena korištenja telefonskih usluga u inozemstvu izjednačava s nacionalnim cijenama.
Čelnici glavnih EU-institucija nazvali su to “pravom europskom pričom uspjeha” i prvim korakom u ostvarenju krajnjeg cilja – “prilagodbi jedinstvenog tržišta EU-a digitalnom dobu, odnosno ukidanju regulatornih prepreka i prelasku s 28 nacionalnih tržišta na jedno jedinstveno”. Iako se mogu čuti riječi pohvale za EU koja je zaštitila svoje građane od samovolje moćnih telekomunikacijskih koncerna, čini se da im njena pojačana zakonodavna aktivnost po pitanju roaminga nije previše naštetila. Osim što im je bio omogućen dvogodišnji rok za prilagodbu prije ukidanja roaminga, odnosno za opraštanje od značajnog izvora prihoda, za telekomunikacijske tvrtke osmišljen je i sigurnosni limit tj. obaveza potrošača da poštuju tzv. fer upotrebu (fair use).
Ujedinjeni u “pravilnoj upotrebi”
U državama regije, članicama EU, već se upozorilo potrošače na moguće zamke “slobodne” komunikacije i sankcije za prekoračenje “fer upotrebe”. Primjerice, sigurnosni se mehanizam može primijeniti ako korisnik ima tarifu koja mu daje neograničeni mobilni podatkovni promet. Kompanije, ako ne mogu provesti uredbu RLAH, u slučajevima prekoračenja sigurnosnog limita (koji će prema Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti, biti “dovoljno visok da pokrije većinu, ako ne i sve Vaše roaming potrebe”) mogu zatražiti odobravanje naplaćivanja dodatnih naknada za pojedine usluge. Također, kako bi se izbjeglo pribjegavanje jeftinijim mrežnim operaterima iz drugih zemalja, pravilo je da se “u roamingu” maksimalno četiri mjeseca mogu koristiti usluge po domaćim cijenama.
Istovremeno, bez obzira na ove probleme, zoni bez roaminga želi se pridružiti i ostatak zemalja zapadnog Balkana koje su potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i koje su se obvezale na postupnu “liberalizaciju usluga”. Ministri zaduženi za sektor telekomunikacija iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije dogovorili su se da Europskoj komisiji upute pismo u kojem će zatražiti da se odluka o ukidanju rominga u državama EU proširi i na njih.
Očigledno, ideja europskog integriranja i jednakog pristupa komunikacijskoj infrastrukturi ne probija se na njene, sadašnje i buduće, margine, kako geografske tako i socijalne. Dovoljno je preći preko tweetova Europske komisije i ostalih institucija ili letimično pogledati oglase telekomunikacijskih firmi koje su se već prilagodile ukidanju roaminga – i neće nam promaknuti činjenica da su predviđeni korisnici ove olakšice klasno targetirani: “roaming pravila pravedne uporabe su dizajnirana za ljude koji periodično putuju u EU/EEA”, a to su mladi, obrazovani, uspješni Europljani, bivši ili trenutni članovi Erasmus familije, a ne oni “radnici u gostima” čiji bi se privremeni rad mogao malo oduljiti.
