Marijo i Darka Živković, roditelji Željke Markić, među istaknutim su ultrakonzervativnim aktivistima koji se još od 1980-ih godina umrežavaju s najutjecajnijim svjetskim zagovornicima zabrane abortusa i promicateljima natražnjačkih vrijednosti, kako bi njihove ideje prenijeli u Hrvatsku i utrli put današnjem Hrastu, Grozdu, U ime obitelji i sličnima
Ana Brakus
Zagovaranje ultrakonzervativnih načela i aktivan rad na zatiranju prava žena i manjinskih skupina nisu počeli s danas poznatim licima i udrugama, odnosno strankama koje zauzimaju javni prostor. Čelnici organizacija kao što su U ime obitelji, Teen Star, Grozd, Hrast, Zaklada Vigilare i slične mogu zahvaliti svojim prethodnicima ne samo na utrtom putu, nego i na međunarodnim poznanstvima, pokrenutim sudskim procesima, izgrađenoj infrastrukturi i snažnim vezama s Katoličkom crkvom. Smjena generacija dovela je do prilagođavanja sredstava, ali ciljevi su ostali isti.
Moja pametna kćer Željka, studentica medicine, nadmudrila je komuniste na svom fakultetu i doktor Billings održao je predavanje u drugoj najvećoj dvorani Medicinskog fakulteta – s ponosom se prisjeća Markićkin tata
Godina je 1998. Baš kao i danas, 20 godina kasnije, vodi se žustra rasprava o Obiteljskom zakonu. U studenome se, nekoliko tjedana prije izglasavanja tada novog zakona, u Saboru održava konferencija za medije Odbora za koordinaciju obiteljskog pastorala, sačinjenog od niza katoličkih laičkih udruga koje se bave ‘zaštitom braka i obitelji’. Na konferenciji sudjeluje niz istaknutih ultrakonzervativaca prve generacije, onih čije će obiteljsko naslijeđe biti borba protiv prava na pobačaj, prava LGBT osoba, ali i svakog drugog društvenog napretka. Među njima i Marijo Živković, otac Željke Markić.
‘Obiteljski zakon mora ugraditi ustavno načelo prema kome svako ljudsko biće ima pravo na život’, rekao je tada pedagog Ante Vukasović i glasno se usprotivio tome što u tadašnjem konačnom prijedlogu zakona nije bilo definicije obitelji. Slično retorici današnjih ultrakonzervativnih vođa i njihovih udruga, ustvrdio je i da tadašnji prijedlog zakona ‘ne štiti brak, ne podupire sklad i stabilnost obiteljskih zajednica, nego naprotiv, tzv. društvenim intervencijama u obiteljske odnose, slabi ih i razjedinjuje’.
Marijo Živković jasno se pak usprotivio olakšavanju procesa rastave braka, a sam razvod nazvao je neuspjehom. Iz publike se javio i don Anto Baković da bi okupljenima poručio da su se prekasno sjetili reagirati. Brojnost djece bila je ključna referentna točka don Ante Bakovića, jednog od začetnika ideje populacijske ugroze i nužne demografske obnove. Baković je bio među poznatijim imenima ranih 1990-ih, a najpoznatiji po pokretanju Hrvatskog populacijskog pokreta i Pronatalitetnog pokreta ‘Jedno dijete više’. Gotovo je zaboravljeno da je svoje ‘pokrete’ osnivao nakon raskola s HDZ-om, odnosno Franjom Tuđmanom. Kao jedan od prvih upisanih članova HDZ-a, bio je govornik na prvom Općem saboru HDZ-a, potpredsjednik HDZ-a, a nakratko i pomoćnik ministra graditeljstva i obnove zadužen za duhovnu obnovu, no razočarano je napustio HDZ i prepustio se vlastitim ‘pokretima’, da bi pokrenuo i novine nazvane Narod.
Svećenik Paul Marx osnivač je jedne od prvih američkih ultrakonzervativnih organizacija koje su u fokus stavile rad na zabrani pobačaja i to na međunarodnoj razini. Često ga se naziva i ocem internacionalnog pokreta protiv prava na izbor
‘Sramota je, grijeh i izdaja vlastitog naroda imati jedno ili dvoje djece u času kada Hrvatima prijeti da postanu nacionalna manjina u vlastitoj domovini. Zato neka demografski program HDZ-a bude jedno dijete više svakoj zdravoj obitelji. Nema ozdravljenja biološki bolesnoj Hrvatskoj, dok hrvatski roditelji ne napuste grobarski zwei-kinder sistem’, pričao je Baković na prvom Općem saboru HDZ-a, a potom, nakon odustajanja od HDZ-a, tu ideju razradio u knjižici ‘Programska načela Hrvatskog populacijskog pokreta’. Rad pokreta više-manje se svodio na propagiranje rađanja što većeg broja djece.
Na konferenciji o tadašnjem Obiteljskom zakonu sudjeluje i predstavnica Hrvatskog pokreta za život i obitelj, kojem je na čelu bila Ružica Ćavar. Riječ je o nacionalistički orijentiranoj organizaciji uspostavljenoj u ožujku 1990., a koja je 1991. godine Ustavnom sudu poslala zahtjev za ocjenu ustavnosti postojećeg zakona o pobačaju. Ustavni sud je o tom zahtjevu odlučio tek lani, nakon 26 godina. Dugogodišnja, a danas počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj Ružica Ćavar već desetljećima na isti način pojašnjava zbog čega zakon o pobačaju treba ukinuti.
‘Primjerice, u našoj hrvatskoj državi, koju smo toliko dugo čekali, željeli, i za koju smo i tolike žrtve podnijeli, pored katastrofalne demografske situacije još uvijek je na snazi takozvani zakon o takozvanim zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na takozvano slobodno odlučivanje o rađanju djece, iz 1978. godine, dakle bivšeg komunističkog režima, uz čiju pomoć je samo u ratnim godinama i kasnije umoreno nekoliko puta više nerođene hrvatske djece, nego što je mladića poginulo na ratištima’, pojasnila je Ćavar 2015. na portalu Narod.hr, propagandnoj platformi udruge U ime obitelji, koja nosi isto ime kao i nekadašnje Bakovićeve novine.
U intervjuu katoličkom časopisu Veritas Ćavar je u listopadu 1999. nabrojala neke osobe koje su sudjelovale u nastanku njezine organizacije. ‘Tada je već bilo više nas istaknutih javnih djelatnika, kao što su mons. Marko Majstorović iz Slavonskog Broda, svećenik Željko Pavličić iz Đakova, don Anto Baković, Marijo Živković, dr. Antun Lisec, pokojni inženjer Vladimir Palaček, dr. Lav Žnidarčić, prof. dr. Ante Vukasović, i još dosta naših simpatizera’, rekla je Ćavar. U istom intervjuu je objasnila tko im je bio uzor i prema kome su pokušali kreirati svoju organizaciju.
‘Uzor nam je bio Human Life International, koji vodi američki svećenik, benediktinac Paul Marx. On je 1988. godine bio prvi put u Hrvatskoj i održao je predavanje u Splitu. Pošto smo ga slušali, oduševljeno sam u šali govorila da postajem marksist. Iako su te godine još uvijek bila vrlo neizvjesna vremena, osobno sam insistirala da se naša organizacija zove baš Hrvatski pokret za život i obitelj’, objasnila je Ćavar.
Svećenik Paul Marx osnivač je jedne od prvih američkih ultrakonzervativnih organizacija koje su u fokus stavile rad na zabrani pobačaja i to na međunarodnoj razini. Često ga se naziva i ocem internacionalnog pokreta protiv prava na izbor ili, manipulativnim jezikom rečeno, prava na život nerođene djece. Prema njegovoj službenoj biografiji, misiju aktivnog zagovaranja zabrane pobačaja započeo je 1972. u Americi, kada je osnovao Human Life International. Obišao je, uz sve američke države, još 91 državu diljem svijeta. Zbog njegova aktivizma 1991. godine papa Ivan Pavao II. nazvao ga je ‘apostolom života’, a sam Paul Marx tako je naslovio jednu od svojih brojnih knjiga, izdanu 1991. U njoj opisuje kako je koordinator za istočnu Europu te američke organizacije, koja postoji i djeluje i danas, bio upravo Marijo Živković, otac Željke Markić. Detaljno se opisuju aktivnosti i putovanja u Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju, Litvu, Poljsku, Čehoslovačku, a nešto manje detaljno aktivnosti koje su kasnih 1980-ih provodili Marijo Živković i doktor Antun Lisec. Paul Marx tako pohvaljuje Liseca jer neumorno radi na širenju filmova i drugih propagandnih materijala koje njegova organizacija financira.
Da davno uspostavljene veze i dalje funkcioniraju pokazuje i činjenica da će krajem ovog mjeseca u organizaciji udruge Hrvatska za život, one iste koja organizira molitveno-maltretirajuće grupe pred bolnicama diljem Hrvatske kako bi žene odgovorila od pristupa pobačaju, predavanje održati i jedan od europskih direktora Human Life Internationala. Riječ je o Imreu Téglásyju koji će sudjelovati na međunarodnoj konferenciji nazvanoj ‘Život, dakle, biraj’, gdje će uz druge strane ultrakonzervativce nastupati i poznata lica iz Hrvatske poput Željke Markić, Vice Batarelaiz Zaklade Vigilare i Ante Čaljkušića, predsjednika udruge Hrvatska za život i Inicijative 40 dana za život.
Živkovićevo sudjelovanje u osnivanju Hrvatskog pokreta za život i obitelj 1990. moglo je jako koristiti novonastaloj organizaciji. Marijo Živković, inače pravog imena Marije, rođen je 1939. godine, a on i supruga Darka Živković plivaju u vodama promoviranja stereotipnih uloga muškaraca i žena te borbe protiv pobačaja i korištenja kontracepcije već pola stoljeća. Prema njihovim riječima, ponovno iz časopisa Veritas, sa svojim su aktivnostima krenuli još kasnih 1960-ih. Taj angažman omogućio im je snažnu povezanost sa strukturama Katoličke crkve.
‘Ivan Pavao II. po prvi je puta 1980. godine na Sinodi o obitelji pozvao i laike – 16 bračnih parova iz cijelog svijeta. Među njima su bili i Marijo i Darka Živković iz Hrvatske’, navodi se u tekstu koji je preklani objavio Narod.hr, portal udruge njihove kćeri Željke Markić. Nakon Sinode o obitelji imenovani su za članove Papinskog vijeća za obitelj – u dva mandata, u razdoblju od 1982. do 1987. te od 1994. do 1999. godine. U jednom od posjeta papi Ivanu Pavlu II. pridružila im se i kći Željka. ‘Tijekom doručka se papa, uz ostalo, raspitivao o situaciji u Hrvatskoj, pa je pitao našu kćer Željku ima li u Hrvatskoj mnogo komunista. Željka ga je nasmijala kad mu je odgovorila da u Hrvatskoj nema mnogo komunista, ali ima mnogo karijerista’, opisala je taj susret Danka Živković na portalu svoje kćeri.
Živkovići ne hvale svoju kćer samo u intervjuima. Posebnu pohvalu otac joj uputio i 2016. prilikom držanja govora na konferenciji Svjetske organizacije za Billingsovu ovulacijsku metodu, održanoj u Zagrebu. Bila je to ujedno i prva takva konferencija na europskom tlu. Billingsova metoda omiljena je u ultrakonzervativnim krugovima koji se zalažu za takozvano prirodno planiranje obitelji, odnosno protive se korištenju kontracepcije i to često služeći se notornim neistinama o štetnosti kontracepcije ili njezinoj nedjelotvornosti. Na konferenciji, čiji je domaćin bio Centar za prirodno planiranje obitelji na čijem se čelu izmjenjuju Marija Ćurlin i Kristina Pavlović, sestre predsjednika Hrasta Ladislava Ilčića, Živković se pohvalio kako je upravo on doktora Billingsa, kojega je upoznao 1980. na spomenutoj Sinodi, prvi doveo u Jugoslaviju, odnosno Hrvatsku. ‘Moja pametna kćer Željka, studentica medicine, nadmudrila je komuniste na svom fakultetu i doktor Billings održao je predavanje u drugoj najvećoj dvorani Medicinskog fakulteta’, pohvalio je Živković svoju kćer koja je već 1980-ih počela sklapati danas vrijedna poznanstva.
U međuvremenu su Živkovići osnovali udrugu Obiteljski centar Zagreb koja djeluje i danas na adresi Kaptol 10. Opisana putovanja i veze, ali i višedesetljetni rad na području istočne Europe pojašnjavaju otkriće portala Faktograf.hr koji je pronašao da se ime Marija Živkovića našlo na popisu uzvanika za gala večeru održanu u Hotelu Prezident u Moskvi 11. rujna 2014. godine pod pokroviteljstvom moćnog ruskog oligarha Konstantina Malofejeva, donatora brojnih ultrakonzervativnih organizacija, poznatog pod nadimkom Putinov Soros. Uz brojna putovanja i sklopljena međunarodna poznanstva, čije plodove ultrakonzervativci uživaju i danas, Živković je bio poznat i po upadanju na tribine i konferencije onih s kojima se nije slagao. U takvim trenutcima najčešće bi pokušao izložiti svoju ideju da roditelji moraju na izborima imati onoliki broj glasova koliko u tom trenutku imaju maloljetne djece. Njegova kći Željka tu misiju nije preuzela. Zasad.
