Centar Atene stvarno ponekad izgleda poput distopijske scenografije iz nekog od filmova katastrofe. Zatvoreni i napušteni izlozi, zabarikadirani ulazi u stambene zgrade, propali dućani i lokalni trgovci koji zahvaljuju na svega nekoliko ostavljenih eura. Svedeni na život u bijedi, nestali su zanati, male trgovine, restorani, pa čak i hoteli
piše: Davor Konjikušić
Rezigniranost. Riječ koja možda najbolje opisuje današnje grčko društvo, izraze na licima građana, rezultate grčkih lokalnih i europskih izbora, atmosferu na atenskim ulicama. Godinama nakon dužničke krize koja je kulminirala 2010. godine, kada je s 350 milijardi duga Grčkoj zabranjen pristup međunarodnim financijskim tržištima, i dalje se ne vidi pozitivan rasplet dužničkog ropstva. Uzastopni paketi štednje, kada je nakon pristajanja na uvjete Trojke, usprkos spremnosti građana na izlazak iz eurozone, ova država izgubila svoj ekonomski suverenitet, doveli su do nestanka srednje klase i širenja bijede u društvu.
U jednom trenutku 20 posto grčkog stanovništva živjelo je ispod službene granice siromaštva, a javni dug i dalje predstavlja 181,1 posto njenog BDP-a. Pokazatelji koji su apsolutno ekonomski neodrživi. Najavljeni izlazak iz mjera štednje serviran kroz europske i većinu grčkih medija zapravo skriva istinu. Ne spominje se da stotine različitih zakona donesenih u posljednjih deset godina ostaje na snazi i da se sama država pod nadzorom nalazi sve do 2060. godine. U međuvremenu je Grčku, prema različitim procjenama, napustilo preko 400.000 stanovnika, uglavnom visokoobrazovanih mladih ljudi u dobi između 20 i 30 godina, a građani su kroz mjere štednje postali dodatno siromašniji. No vladajući, financijske organizacije, banke i službeni Brisel spinali su priču o potencijalnom razlogu za slavlje.
Atena
Grčka prijestolnica i danas ime nosi po starogrčkoj boginji civilizacije, mudrosti, lukavosti i pravednog rata. Atena, jedan od najstarijih gradova na svijetu, uvijek je vibrantna, a posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. U nekoliko minuta moguće je osjećati gađenje i ljutnju, mirise smeća i ustajalosti, dok je u sljedećem trenutku moguće proći trgom na kojem se u obližnjoj uskoj ulici i sada već ljetnim večerima pleše tango. Iako dobro upoznati sa situacijom oko atenskog trga Omonia, gdje se već tradicionalno noću okupljaju narkomani, prostitutke i sitni ulični lopovi, odlazimo u Metaxourgeio, kvart u kojem je smještaj najjeftiniji, a recenzije mnogobrojnih malih hotela najlošije. Mjesto je to gdje umjetnost nije odvojena od života, što pokazuju mnogobrojni ateljei i galerije atenskih umjetnika. U malim ulicama noću se slika u potpunosti mijenja. Na stotine ljudi u migracijama koji nisu uspjeli nastaviti put prema razvijenim europskim državama sjedi po ulici. Uglavnom muškarci. U još mračnijim ulicama sa strane heroinski ovisnici pripremaju nove doze. Jedan od njih uokolo traži razasute šprice i drogu. Tužni prizori grada pretvorenog u siromašnu periferiju Europe.
Bogi Rakić, obučen u bijelu majicu i s bradom kakvog pravoslavnog popa, pronašao je nas, a ne mi njega. Zakočio je ispred nas u prašnjavom Fiatu pulskih registracijskih oznaka. Nekako smo se raspoznali i jedan drugog pitali: ‘Otkud ti?’ Ovaj čovjek je 1993. godine pobjegao iz Hrvatske gdje je zbog svoje srpske nacionalnosti postao neželjen i od tada živi u Ateni.
- Bilo mi je sjajno ovdje. Svi su me prihvatili, prigrlili. Bavim se tetoviranjem hanom i različitim drugim stvarima. Međutim, više ne mogu da izdržim i kako mi se čini morat ću nazad u rođeni Mladenovac. I nemoj slučajno da me fotografišete. Evo ti moja vizitka, pa se javite ako budete trebali neku pomoć. I pazite se ovdje, nije ovo dobar kvart.
Centar Atene stvarno ponekad izgleda poput distopijske scenografije iz nekog od filmova katastrofe. Zatvoreni i napušteni izlozi, zabarikadirani ulazi u stambene zgrade, propali dućani i lokalni trgovci koji zahvaljuju na svega nekoliko ostavljenih eura. Ima nešto zajedničko siromašnima diljem svijeta, a to je spušteni pogled zbog izgubljenog dostojanstva. Svedeni na život u bijedi, nestali su zanati, male trgovine, restorani, pa čak i hoteli. Prema statistici, ako se brojevima uopće može vjerovati, značajno je osiromašilo čak 40 posto stanovništva.
- Iako imam australsku putovnicu, nisam otišao zato što sam morao biti u Grčkoj svih ovih godina. Važno mi je bilo da budem svjedok svega što se ovdje događalo. Na licima svih ovih ljudi, iako se turizam polako vraća, stvarno se vidi rezigniranost. Mislim da smo genijalni u tome da stvari guramo pod tepih i očekujemo da će se one nekako same riješiti. S druge strane, kada nam više ne odgovara da smo Europa, počnemo vikati ‘Mi smo Balkan, jebeš Europu’ - objašnjava nam fotograf William Faithful dok čekamo sada već izvjesne rezultate lokalnih izbora na kojima je Syriza doživjela još jedan debakl.
Zadnjih godina sam viđao nekakve šupke koji dođu iz Europe na demonstracije i onda ovdje bacaju molotovljeve koktele. Dakle, postali smo i destinacija za aktiviste turiste – govori nam Kostis koji radi u ljevičarskoj knjižari
Poraz Syrize
Nakon europskih izbora na kojima je Nova demokracija Syrizu pobijedila za ogromnih devet i pol posto i na lokalnim izborima odnijela prevagu u 12 od 13 grčkih regija, premijer Alexis Tsipras se pred novinarima pojavio tek kasno u noći, oko jedan sat ujutro. U nedjelju, 2. lipnja, nakon održanih lokalnih izbora na kojima je Syriza doživjela još jedan fijasko, nismo ga uopće dočekali.
- Cijeli dan čekam Tsiprasa da ga snimim s leđa, obasjanog kasnim atenskim suncem, kako ulazi u zgradu Syrize. Bila bi to simbolička fotografija njegovog odlaska - objašnjava nam fotograf Faithful i nastavlja.
- Nova demokracija i PASOK odgovorni su za financijsku krizu, za uvođenje grčkog društva u surovi neregulirani neoliberalizam. Pogriješili su na ljudskom, društvenom i na političkom nivou. Ali i Syriza nas je iznevjerila i tu dolazimo do rezigniranosti jer smo vjerovali u ‘intelektualnu ljevicu’. Postojeće političke partije ne mogu ponuditi ništa i nova grčka vlast morat će se suočiti s još težom situacijom u Europi.
Tsipras je nakon europskih izbora odmah zatražio raspisivanje prijevremenih izbora, a grčki predsjednik Prokopis Pavlopoulos zakazao ih je za 7. srpnja ove godine. Prvi put se nakon pada vojne hunte 1974. izbori održavaju usred turističke sezone, koja za mnoge grčke građane predstavlja jedinu slamku spasa. Sada je posve izvjesno da je pobjednik idućih parlamentarnih izbora lider Nove demokracije Kyriakos Mitsotakis, pripadnik političke dinastije koja je do financijske krize i dovela i kojeg mnogi smatraju pripadnikom ‘konzervativne elite’, nasuprot Tsiprasu kojeg smatraju ‘socijalističkim elitistom’. Čovjek je to koji je otišao u potpuni populizam pa tako danas kampanju započinje izjavom o kreiranju pola milijuna radnih mjesta i smanjivanju poreza. Riječ je o nekada deklariranom ljevičaru za kojeg smatraju da je uništio grčku ljevicu za buduća desetljeća, što se dakako odrazilo i na lijevu ideju u Europi. U četiri godine Syriza je izgubila pola milijuna birača. Uostalom, tko god da pobijedi na idućim izborima, Grčku očekuje turbulentan i neizvjestan politički period jer teško da će Nova demokracija uspjeti samostalno formirati vlast. Njihov najvjerojatniji koalicijski partner je Kinal, nastao od rasutih ostataka nekadašnjeg PASOK-a.
Te večeri napuštamo prostor ispred Syrizinog sjedišta i ostavljamo specijalnu policiju da Syrizu štiti od anarhista koji svakog vikenda bace barem jedan molotovljev koktel na zgradu ove stranke. Kako saznajemo, najčešće na motoru dojure iz atenskog kvarta Exarchia i u pokretu bace zapaljeni benzin.
- Kod nas vam je to postao dio folklora. Oni kao bace molotovljev koktel, a policija ih kao nikada ne pronađe jer više ni ne smiju ući u Exarchiu. Ako tamo doživite prometnu, mole vas da izađete iz kvarta i tek onda naprave zapisnik. Zadnjih godina sam viđao nekakve šupke koji dođu iz Europe na demonstracije i onda ovdje bacaju molotovljeve koktele. Dakle, postali smo i destinacija za aktiviste turiste - objašnjava nam Kostis koji radi u jednoj od mnogobrojnih lijevih i neovisnih atenskih knjižara.
Ljudi su ovdje samoorganizirani i na oprezu. Možda ćete to osjetiti, ali ne trebate se brinuti. Ovdje se pazi na one koji nisu dobrodošli: policiju i desničare – objašnjava nam student u anarhističkom kvartu Exarchia
Realizirana utopija
Exarchia, anarhistička, komunistička i antifašistička četvrt Atene, tradicionalno je autonomna. Bilo je to mjesto otpora vojnoj hunti i fašistima potpomognutima antikomunističkim blokom koji je prevodila Velika Britanija. Mjesto je to odrastanja mnogih, boemski intelektualni centar grčke prijestolnice, mjesto sukoba policije i demonstranata, mnogobrojnih skvotova. Smještena u samom centru grada, u trokutu između Syntagme, Monastirakia i Omonie, predstavlja mjesto najvećeg političkog otpora i danas. Ovdje su migranti dobrodošli, a turisti i policija nisu. Snažan je otpor i prema jednodnevnom najmu i bilo kakvom pokušaju gentrifikacije koju planiraju lokalne vlasti. Sam kvart kriza je izuzetno pogodila, ali stanovnici su uspjeli sačuvati solidarnost i zajedništvo. Iako je izrazito nasilna grčka policija često dolazila, stvari su malo olabavile dolaskom Syrize na vlast, ali ne u potpunosti.
Mjesto je ovo mnogobrojnih značajnih primjera aktivističkih ideja koje su zaživjele u praksi. Park Navarinou jedan je od njih. Nekadašnji parking koji je pripadao Tehničkoj komori Grčke sve do 2008. godine je na prijedlog Inicijativnog odbora stanovnika Exarchie zauzet i pretvoren u zelenu površinu, usprkos brutalnoj reakciji policije i vlasti.
- Situacija se malo promijenila zadnjih godina, otkako je 6. prosinca 2008. policija usmrtila našeg druga Alexisa Grigoropoulosa. Ljudi su ovdje samoorganizirani i na oprezu. Možda ćete to osjetiti, ali ne trebate se brinuti. Ovdje se pazi na one koji nisu dobrodošli: policiju i desničare. I dalje smo na meti jer ovdje žive ljudi koji slobodno misle, ljudi bez papira, mladi i stari, ljudi različiti na svaki način, a opet ujedinjeni u pobuni. Svi različiti, a svi jednaki - objašnjava nam jedan od studenata koji stoje na ulazu u Nacionalno tehničko sveučilište Atene, koje prepuno grafita, natpisa i banera prije izgleda kao skvot, a manje kao fakultet.
Tako je i s drugim sveučilištima koja smo posjetili, poput poznatog Sveučilišta Panteion, gdje studenti ne bježe od politike i političkog angažmana. Kao i hrana, kava ili zabava, politika je na svakom ćošku ovog grada koji u svojoj široj gradskoj zoni ima populaciju od četiri milijuna ljudi i predstavlja najgušće naseljenu zonu u Grčkoj. Na određeni način Exarchia predstavlja suvremenu agoru, s tom razlikom da mjesto za govornicom ovdje imaju i oni obespravljeni.
Umjesto zaključka
Iako volimo misliti da prostor nekadašnje Jugoslavije, kako se to voli reći, predstavlja najvažniji faktor za stabilnost Balkana, istina je da je Grčka zapravo jedna od njegovih najvažnijih država, jedna od najvažnijih uopće na jugu Europe. S trenutačnim dugom, Grčka je dužna skoro kao Njemačka nakon Drugog svjetskog rata, kada je dug ove države iznosio 200 posto BDP-a. Godinama nakon rata, kada je postalo izvjesno da takav dug nitko ne može vratiti, na konferenciji u Londonu 1953. umanjen je za 60 posto. Ista Njemačka je prošle godine preko zajmova i obveznica koje je Bundesbanka kupila od Grčke ostvarila dobit od 2,9 milijardi eura koja je uplaćena u njemački proračun.
Slaba i osiromašena Grčka najavila je nedavno početak kampanje za revidiranje njemačke ratne reparacije prouzročene nacističkom okupacijom za vrijeme Drugog svjetskog rata koja je teško desetkovala stanovništvo ove zemlje, zlatne rezerve i njenu ekonomiju. Teško da će takav zahtjev proći u Berlinu ili službenom Briselu, tako da i ovaj potez grčkih vlasti služi prije svega za domaću upotrebu. Slabiji diljem svijeta vrlo dobro znaju da je pozivanje na međunarodnu pravdu jalov potez i ovisi prije svega o preraspodjeli karata na svjetskoj političkoj pozornici. O licemjerju Europe države na Balkanu znaju već dovoljno, a svi skupa znamo da izlaza iz ruku kamatara nema.
